Smatra se da se u Hrvatskoj nalazi i do 20 tisuća osoba koje boluju od Parkinsonove bolesti, a radi se o trećem najučestalijem neurološkom poremećaju čovjeka. Parkinsonova bolest označava poremećaj pokreta koji nastaju zbog gubitka neurona koji luče dopamin, neurotransmitera u dijelu mozga kojim kontroliramo pokrete.
Gubitak neurona je najizraženiji u ‘crnoj tvari’ (supstanciji nigri), dijelu mozga koji luči dopamin. Dopamin ‘upravlja’ dijelovima mozga koji su odgovorni za izvođenje pokreta i koordinaciju, – objasnila je dr sc. Sandra Morović, dr med., spec. neurolog iz Poliklinike Aviva. Bolest je dobila ime prema Jamesu Parkinsonu, londonskom liječniku koji je još 1817. opisao prve simptome ove bolesti.
Simptomi Parkinsonove bolesti
Prvi simptom koji se pojavljuje najčešće je tremor, odnosno drhtanje, koji se ne može kontrolirati, a pojavljuje se u početcima najčešće u jednoj ruci, no može se pojavljivati i na usnama, bradi i na jeziku.
Također, dolazi i do ukočenosti mišića ruku, nogu i vrata, tzv. rigora, kao i do bradikinezije, tj. usporavanja pokreta.
Kod svakog oboljelog pojavljuje drugačija kombinacija ili samo jedan simptom, a najčešće dolazi do progresivnog napretka bolesti, pa u prvim mjesecima oboljeli nisu ni svjesni.
Kod nekih oboljelih, bolest može brzo napredovati, dok neki godinama mogu bez većih problema samostalno funkcionirati.
Uz tremor, ukočenost i sporost pokreta, oboljeli mogu osjetiti manjak ravnoteže, do čega dolazi zbog slabljenja ili gubitka postularnih refleksa koji su zaslužni za održavanje uspravnog položaje te koji nas štite od padova.
U duljem se periodu, kod oboljelih može pojaviti depresija, smetnje u snu, kao i nekontrolirano mokrenje, a može se uočiti i mijenjanje rukopisa i načina govora, odnosno dolazi do usporenog i nerazgovijetnog govora, dok se slova najčešće smanjuju tijekom pisanja.
S obzirom da s vremenom promjene zahvaćaju i druge moždane regije, javljaju se i drugi, tzv. ne-motorni simptomi Parkinsonove bolesti. Ne-motorni simptomi uključuju depresiju i druge promjene raspoloženja, poremećaj osjeta mirisa, otežano gutanje, žvakanje i govor, probleme s mokrenjem ili konstipaciju, druge gastrointestinalne smetnje, kožne probleme, te ometanje sna – naglasila je dr. sc. Morović.
Kod vrlo uznapredovale Parkinsonove bolesti, može doći do demencija, odnosno gubitka sjećanja, zbunjenosti i dezorijentacije, pogotovo tijekom noći.
Razlog manjka lučenja dopamina u mozgu još uvijek nije jasan, kao što ne postoji niti laboratorijski nalaz koji može potvrditi da se radi o Parkinsonovoj bolesti. Smatra se da bolest ovisi o genetskim čimbenicima, kao i što se povećava šansa za razvojem bolesti staranjem.
Parkinsonova bolest se javlja sporadično, najčešće između četrdesete i sedamdesete godine života, a nakon 65 godine, otprilike 1% populacije je oboren ovom bolešću – naglasila je dr. sc. Morović.
Dijagnoza bolesti
Kako bi se dijagnosticirala Parkinsonova bolest, nužno je obaviti detaljan neurološki pregled te pacijent treba biti dobro pregledan kako bi se ustvrdili simptomi, poput tremora u mirovanju, kao što se želi uočiti i dolazi li do smanjene mimike lica, rijetkog treptanja i sličnih simptoma.
S obzirom na to da Parkinsonova bolest, u skoro svim stadijima, dijeli mnoge simptome s drugim bolestima, teško je ustvrditi radi li se točno o Parkinsonovoj.
Trenutno ne postoje laboratorijski niti krvni testovi koji dokazano pomažu u dijagnostici Parkinsonove bolesti. Stoga, dijagnoza se postavlja klinički, na temelju anamneze i kliničkog pregleda. Postavljanje točne dijagnoze može potrajati, a liječnici najčešće traže isključivanje drugih bolesti ili stanja pomoću metoda slikovnog prikaza i laboratorijske dijagnostike. – nadodala je spec. neurolog Morović.
Liječenje se temelji na lijekovima
Liječenje Parkinsonove bolesti ne dovodi do zaustavljanja bolesti, već samo do kontroliranja njenih simptoma, a cilj takvog liječenja je simuliranje lučenje dopamina.
Kako bi se na vrijeme započela kontrola simptoma, pri prvim se simptomima treba obratiti liječniku kako bi se bolest rano dijagnosticirala i kako bi se, uz liječnika, osmislio oblik terapije, kao i način vježbanja i prehrane. Fizikalna je terapija važna jer će oboljelima pomoći pogotovo ako je izražen simptom ukočenosti, jer će se protiv iste boriti tjelesnim aktivnostima, a i bolje se sami osjećati. Osim toga, prehrana utječe na učinak lijekova, kao i što će oboljeli imati više snage.
Za suzbijanje simptoma na raspolaganju imamo brojne lijekove, a sve se češće izvode i kirurški zahvati. Nikako ne smijemo zanemariti izrazito povoljan utjecaj redovite tjelovježbe i zdrave prehrane na poboljšanje kvalitete života naših bolesnika, – istaknula je specijalistica neurologije Morović iz poliklinike Aviva.
Lijekovi koji se najčešće koriste za terapiju Parkinsonove bolesti su levodop, koji se smatra najdjelotvornijim, a koji podiže razinu dopamina, zatim lijekovi koji stimuliraju receptore u mozgu te tako zamjenjuju dopamin, a nazivaju se direktni simulatori dopaminergičkih neurona, a koriste se i u kombinaciji s levodopom jer poboljšavaju učinak istog.
Osim navedenih, koriste se i inhibitori enzima monoaminooksidaze tipa B, koji povećava količinu dopamina, kao i i inhibitori enzima katehol-O-metiltransferaze, koji se također primjenjuju uz levodopa.
Kod vrlo uznapredovalog stadija, može se razmotriti i kirurško liječenje, odnosno ugradnja simulatora koji će smanjiti jačinu simptoma, ali sa sobom donosi i rizike, poput infekcije ili moždanog udara. piše
