Još prije 30 godina specijalisti su započeli shvaćati važnost problema stanične gladi i predlagali su brojna rješenja. Neprekidno se istražuju različiti hranjivi produkti kako bi se ustanovila njihova korist i nudile kombinacije s ciljem poboljšanja zdravlja.
Nemoguće je nabrojati i opisati svu zdravu hranu i dodatke – ipak se mogu naznačiti opći principi i tendencije.
Bjelančevine u svakodnevnoj prehrani su obično od mesa, jaja ili soje. U tome, u biti, nema ništa loše, međutim imajući u vidu nagomilavanje toksina u prehrambenom lancu, proteini soje imaju prednost. S druge strane, životinjski proteini su bogatiji željezom i vitaminom B12. Proteini mikroalgi su punovrijedniji i još usvojiviji i što je vrlo važno bez toksina.
Veći dio vitamina, koji se nude na tržištu, sadrži sintetizirane sastojke. Smjesa su ekstrakata i koncentrata, koji se akumuliraju u tijelu i mogu postati toksični, osobito ako su topivi u mastima. Drugi problem ovog pristupa (mislim na kemiju) je to što ljudi pokušavaju imitirati prirodu, a to je prilično težak i gotovo neostvariv zadatak. Npr. neki vitamini posjeduju po dva kemijski slična, cis i trans oblika, od kojih je samo jedan aktivan, a drugi može blokirati odgovarajuće receptore i u stvari imati štetno djelovanje. Za dobiti željeni efekt su potrebne mnogo veće doze.
I ovdje, usporedba s mikroalgama se nameće sama po sebi – njihovi su vitamini i minerali prirodno izbalansirani u organskoj formi i tijelo ih savršenom lakoćom prihvaća. Kombinirani su tako da uzajamno olakšavaju i pojačavaju djelovanje (sinergizam), bez problema sa cis i trans oblicima.
Svjetski “kapaciteti” po ovom pitanju već su odavno proglasili mikroalge najsavršenijom staničnom hranom na svijetu i preporučaju ih u rješavanju problema u svezi staničnog gladovanja. U takvim slučajevima alge eliminiraju simptome kojima je uzrok stanična glad a istovremeno se povećava i poboljšava sposobnost reakcije bolesnika na liječenje..
