Dok neki dane u kalendaru križaju sanjajući Božić, godišnji ili kakvo putovanje, moje su misli desetak mjeseci u godini, u najslađem iščekivanju, vjerno posvećene rajčicama.
Jedna sam od onih koji zrelu domaću rajčicu ne bi mijenjali ni za najslađe jagode, ili najsočniji odrezak, pa zato zadnjih dana proživljavam malu renesansu dok mastim brk njenim prvim plodovima.
Uvjerena sam da su i drugi amaterski vrtlari većinom sladokusci, jer je uživanje u plodovima najbolji motivator za trud i strpljenje potrebno da se iz sjemena dobije plod, pa mi neće zamjeriti što retke koji slijede u cijelosti posvećujem ovoj kraljici ljeta.
Odabir sjemena
Tko se god u tome već okušao, zna da su izazovi vezani uz njezino zdravo dozrijevanje mnogi. Među prvima svakako je odabir sjemena, jer sorte su mnogobrojne, a ukusi različiti.
Iako nam je danas dostupno organsko sjeme egzotičnih sorti, poput crnih ili žutih velikih i malih rajčica, kao i dobre stare sorte, poput svima omiljenog “volovskog srca”, za mene nedostižni “sveti gral” ostaje neutvrđena sorta koju sam kao dijete uživala u bakinu vrtu, a čije sjeme, nažalost, nije sačuvano. Vratiti taj okus i sačuvati uspomenu jedan je od mojih glavnih vrtlarskih zadataka, a kako doznajem, osluškujući okolinu, u tome nisam usamljena.
Put je to koji svakog proljeća počinje sjetvom najdražih, uz poneku novu sortu, a pri čemu ponajprije valja pripaziti da sjeme ne sijemo preduboko u zemlju. Dovoljno ga je položiti na rupice pripremljene utiskivanjem vrška prsta u dobro utisnutu sadnu zemlju i tek lagano zagrnuti s pola centimetra zemlje, pa sve obilno zaliti.
Sadnice tijekom ranog rasta držite na toplom, po mogućnosti danju na suncu, a noću u kući, te ih redovito zalijevajte. Ako postupate tako, ne biste trebali imati većih problema.
Po preporuci susjeda, iskusnijeg vrtlara, svoje biljke lagano poprskam razvodnjenim mlijekom kada se na njihovim stabljikama pojavi treći, ili četvrti list, te ponovno kod presađivanja u vrt, ili u veću lončanicu, kada to postaje ritual.
Tom prigodom u sadnu rupu dodajemo i dehidrirani stajski gnoj te kompost jer je rast rajčica i njihov bogati urod vezan za obilnu i redovitu prihranu.
Prigodom sadnje pazimo da stabljiku dobro privežemo za oslonac, te je zakopamo dublje u zemlju, utisnuvši njezinih prvih nekoliko centimetara ispod površine tla, kako bismo joj omogućili dublje i raširenije zakorjenjivanje, koje je ključno za daljnji razvoj biljke.
Čudesni neem
Ovdje počinje i prevencija učestalih gljivičnih bolesti kod rajčica, koje upravo ovih dana muče neke od nas, a koje u najgorem slučaju uzrokuju potpuni gubitak ploda.
Kako bi prevenirali njihov razvoj, biljčice sadimo na razmaku od pola metra u širinu te metra u dužinu, ili im u lončanicama dajemo dovoljno prostora, te im po potrebi prorjeđujemo krošnju ne bismo li osigurali zdravu cirkulaciju zraka.
U ovom se smislu sadnja nekoliko različitih vrsta pokazuje pametnom, jer pojedine sorte rjeđe ili sporije obolijevaju pa će vam se teže dogoditi da zbog širenja bolesti u kratkom vremenu izgubite kompletan urod.
Skrb o biljci nadalje nastavljamo tjednim prskanjem obiju strana lišća vodenom otopinom mlijeka, ili neem praha, koji je odličan saveznik urbanih vrtlara u suzbijanju bolesti biljaka, budući da im skromni prostorni kapaciteti često ne dopuštaju sadnju korisnog bilja, poput, primjerice, poljske preslice čije vodene kupke također blagotvorno djeluju u prevenciji pojave gljivica.
Redovito uklanjajte nove grančice, oslanjajući se na tri do četiri glavne plodonosne grane o čijem ćete rastu skrbiti, kako biste, umjesto bogate lisne mase, osigurali veće i sočnije plodove.
Zalijevajte ih redovito, najbolje ujutro, jer se vlaga koja pogoduje razvoju gljivica oko biljaka dulje zadržava noću, uz obvezno malčiranje za njezino dulje zadržavanje u tlu.
Biljke svakodnevno provjeravajte pa pojave li se ipak simptomi omražene plamenjače, ili druge bolesti, zaraženo lišće i plodove odmah uklonite iz vašeg vrta, a ostatak biljke poprskajte otopinom sode bikarbone, ili češnjaka, kako biste se riješili eventualnih zaostataka gljivica.
Ne pomogne li ni to, zdrave nedozrele plodove poberite te ih ostavite da dozru na sunčanom mjestu u zatvorenom, gdje će s vremenom razviti crvenu boju i željeni okus.
Za sklonije gastro eksperimentima, tu je i mogućnost pohanja zelenih rajčica ili njihovo kiseljenje u turšiji, odličnoj varijanti miješane makedonske zimnice.
S kime se ljubi?
U istoj se gredici rajčice ljube s bosiljkom, celerom, ciklom, češnjakom, lukom, mrkvom, metvicom, origanom, peršinom, porilukom, radičem, rotkvicom, salatom, špinatom, timijanom i vlascem. Ne ljubi se, pak, s brokulom, cvjetačom, graškom, keljem, krastavcem, krumpirom, kupusom, paprikom, patlidžanom i ružmarinom.
Obvezna prihrana
Rajčica ima velike potrebe za prihranom mikro i makro elementima, stoga joj nemojte uskratiti neophodnu folijarnu prihranu organskim gnojivom bogatim fosforom, kalijem, dušikom i kalcijem, jer ćete u protivnom ostati bez očekivanog uroda. Upute za točne omjere i pravilno tempiranje potražite u specijaliziranim trgovinama. piše
