Pristup Dr. Budwig nije način liječenja karcinoma, već metoda kojom se jača vlastiti imunološki sustav kako bi se uspješno borio protiv tumorskih stanica.” (Dr. Armin Grunewald, nećak dr. Budwig).
Za svoj znanstveni rad dr. Budwig bila je sedam puta nominirana za Nobelovu nagradu.
Doktorica Johanna Budwig je obavila sveobuhvatna i originalna istraživanja (s uključenih višegodišnjim kliničkim ispitivanjima) koji su definitivno dokazali da nerafinirano i negrijano laneno ulje može opskrbiti ljudsko tijelo s esencijalnim masnim kiselinama (esencijalnim jer ih tijelo ne može sintetizirati). Te masne kiseline obnavljaju gubitak prijeko potrebnih fosfatida i lipoproteina, kojih nema u tijelu tumorskih pacijenata, i taj se značajni manjak uvijek detektira kod pacijenata u zadnjem stadiju bolesti. Krvne pretrage takvih tumorskih bolesnika, a što može potvrditi bilo koji patolog, razotkrit će zelenkasto-žutu supstancu na mjestu normalnog, zdravog i crvenog hemoglobina koji raznosi kisik po tijelu. Dr. Budwig je pronašla da se nakon tromjesečnog svakodnevnog uzimanja lanenog ulja, tumorsko tkivo postupno smanjuje, a zelenkasto-žućkasta supstanca nestaje iz krvi kako bi ju zamijenila zdrava crvena krvna zrnca (uz istovremeni porast nivoa fosfatida i lipoproteina).
Dr. Budwig je uspjela svojim izvanrednim otkrićem nadogradila i nadmašila istraživanja velikog njemačkog znanstvenika i dobitnika Nobelove nagrade za medicinu 1931.g., doktora Otta Warburga. Otto Warburg je tridesetih godina prošlog stoljeća pokušavao zaustaviti mehanizam rasta tumorskih stanica na način da je nastojao zaustaviti šećerni fermentacijski proces. Eksperimentirao je s maslačnom kiselinom (C3H7COOH – zasićenom kratkolančanom masnom kiselinom) kako bi povećao prijenos kisika u tumorske stanice. Ali, kako je izvijestio, nije bio u mogućnosti postići “željeni i očekivani učinak u podsticanju stanične respiracije”. Dr. Budwig, više nego dobra poznavateljica kvantne mehanike, otkrila je da zasićenim masnoćama kao što je maslačna kiselina, nedostaju “Pi-elektronske ovojnice” koje su potrebne kako bi osigurale više energetske razine koje su nužne za učinkoviti transport kisika. Elektroni povećavaju energetsko stanje ulja absorbirajući fotone, a otpuštaju energiju emitirajući fotone. Ona je pronašla da su nezasićene kiseline ključne za stjecanje Pi-elektrona i da ulje lanenih sjemenki, koje sadrži esencijalne nezasićene kiseline (linolnu i linolensku) osigurava snažno obilje visokoenergetskih Pi-elektrona. Molekularna konfiguracija lanenog ulja gdje su njegove komponente bogate dvostrukim vezama i Pi-elektronima, sposobno je prenositi neizmjerne količine energije. Ovakve elektronske veze mogu se naći i npr. u ulju žutog noćurka, ulju šafranike i dr. Rafiniranje ili zagrijavanje lanenog ulja, uništava tu pohranjenu energiju te je zbog toga nužno da se koristi hladno prešano i nerafinirano ulje (a što će kasnije stvoriti probleme doktorici Budwig s industrijom prehrambenih ulja i masnoća u Njemačkoj).
Prisustvo visokoenergetskih Pi-elektrona koji se nalaze u dvije masne kiseline u lanenom ulju, dozvoljavaju tijelu mnogo veću asimilaciju i veći kapacitet prijenosa kisika, te elektroni tada pojačavaju normalne zahtjeve metabolizma u oksidaciji i detoksifikaciji od staničnog otpada. Ove nezasićene kiseline također popravljaju i oporavljaju lipidne membrane svih stanica u tijelu, poboljšavajući osmotske potencijale i ravnotežu minerala. Ove dvije fantastične masne kiseline, linolna i linolenska, sastavnice su lanenog ulja (15% i 57%). One su esencijalni sastojci u mnogim važnim tjelesnim funkcijama uključujući proizvodnju prostaglandina, što igraju važnu ulogu: kod upalnih procesa prilikom ozljeda i bolesti; u enzimatskim aktivnostima u mozgu; kod zgrušavanja krvi; kod zdravog krvnog toka i krvnog tlaka; zacjelivanja oštećenja unutrašnje stijenke arterija; sprječavanja skupljanja trombocita u krvi (smanjivanje pojave krvnog plaka i krvnih ugrušaka); te mnogo toga drugog.
