Kako je Štros postao cjelogodišnje hit okupljalište Zagrepčana. Najpoznatiji ulični svirači u Zagrebu i šire – Kraljevi ulice – pogodili su točno “u sridu”.
Mjesto za bijeg od gradskih vrućina ljeti. No od ove zime i okupljalište onih koji se žele ugrijati u velikim kupolama, popiti kuhano vino i poslušati dobru “mjuzu” raznih izvođača. Strossmayerovo šetalištepostalo je “živo” tijekom gotovo cijele godine. Koncerti, radionice, likovne instalacijeuklopljene u prostor, neobične akcije i nagradne igre, nostalgičan ugođaj otvorenog kina, slikari sa svojim platnima… popularni Strossmartre na Gornjem gradu duboko se urezao u srca Zagrepčana. No i turisti rado posjete jedno od najromantičnijih gradskih šetališta. Najpoznatiji ulični svirači u Zagrebu i šire – Kraljevi ulice – koji su cijelu priču i pokrenuli, očito su pogodili točno “u sridu”. Željeli su, kažu, slaviti “kulturu ulice dostupnu svakome”, a svidjelo se to i onima oko njih. Jednako kao i ljeti, Štros se ove zime u sklopu Adventa u Zagrebu pokazao i kao jedna od najposjećenijih lokacija.
Zašto je tome tako? Zbog raznolikosti programa, same lokacije ili nečeg trećeg? Slatka je to kombinacija svega pomalo, čini se. Vjerojatno ni sami stanovnici ne znaju što ih vuče gore, ali bez sumnje – manifestacije na Štrosu zagrebačke su turističke i kulturne poslastice. Ispod krošnji starih kestenova padne i koji poljubac, a ljubili su se tamo i naši preci još od početka 19. stoljeća, kad su srušena vrata podno kule Lotrščak te se javila ideja o uređenju šetališta uz južni bedem. Volio se onuda prošetati te svratiti u kavanu i slastičarnicu podno kule Lotrščak i pjesnik Antun Gustav Matoš, koji i dandanas s omiljene klupe prati svaki “pokret” Donjeg grada. Odlučio je tako kipar Ivan Kožarićkada ga je 1978. godine ovjekovječio spomenikom od aluminija. Zabavljali su se stari Zagrepčani i slušajući nedjeljne koncerte iz tamo postavljenog malog glazbenog paviljona. Taj običaj naslijedili su i današnji naraštaji. Nastavili su stari zagrebački običaj, a najmlađi možda nisu to ni znali. Možda naši stari nisu birali najljepšeg psa mješanca, izbor koji je već tradicija ljeti na Štrosu, ili najokićenijeg psa.
Ali povijest tog mjesta izgleda da je obilježila njegovu sadašnjost. A najvjerojatnije će odrediti i budućnost. piše
