Portal Dug život donosi razgovor sa Sanjom Radicom, profesoricom psihologije
Zaposleni ste u Zakladi „Zajednički put“. Molimo vas da posjetiteljima Portala Dug život ukratko predstavite Zakladu.
Zakladu „Zajednički put“ osnovala je Skupština Grada Zagreba na inicijativu Matice umirovljenika Grada Zagreba. Riječ je o neprofitnoj organizaciji predanoj razvoju, zagovaranju i provedbi dostojanstvenog, kvalitetnog, sigurnog i aktivnog starenja, prilagođenog potrebama i sposobnostima svake pojedine starije osobe. Konkretnije, u sklopu svoje djelatnosti imamo Zajednicu stambenih jedinica, Senior centar, Razvojni centar za osnaživanje prava starijih osoba i psihološko savjetodavne i istraživačke aktivnosti. Detaljnije o radu i projektima Zaklade možete doznati na adresi www. zajednickiput.hr.
Kako ste uočili potrebu za psihološkim savjetovalištem za starije osobe?
Zaklada „Zajednički put“ shvatila je da je nužno zaposliti psihologa koji bi se sa psihološkoga gledišta bavio problemima starijih građana. Savjetovalište je započelo s radom u veljači 2010. i od tada do danas sustavno pruža usluge psihološkog savjetovanja za starije građane u Gradu Zagrebu. Od 2013. godine u rad Savjetovališta uključeni su i psiholozi volonteri koji su pridonijeli širenju mreže usluga. Kroza sve ove godine osnovno načelo rada Zakladina savjetovališta jest da se aktivnosti odvijaju na mjestima gdje starije osobe žive i provode vrijeme: i u domovima za starije i nemoćne, ali i u lokalnoj zajednici, na mjestima gdje su organizirane i druge aktivnosti za starije osobe.
U domovima za starije i nemoćne kao i na drugim mjestima na kojima djeluje psihološko savjetovalište rad se prilagođava potrebama korisnika. Na nekim mjestima više se bavimo psihološkom podrškom i pomoći, a na nekim drugim obrađujemo aktualne psihološke teme i bavimo se aktualnim potrebama korisnika i/ili stručnih službi domova. Vrlo je aktualna tema prilagodba novopridošlih korisnika na život u domu.
S kojim se problemima javljaju starije osobe i jesu li o njima spremne otvoreno razgovarati?
Starije osobe javljaju se s različitim spektrom problema: od obiteljskih, partnerskih, roditeljskih preko poteškoća povezanih s promijenjenim zdravstvenim statusom do usamljenosti, poteškoća iz spektra depresivnog raspoloženja, gubitka bliskih osoba itd… Oni koji se samostalno jave i zatraže psihološku pomoć vrlo su otvoreni i spremni raditi kako bi pronašli konstruktivnije načine nošenja s poteškoćama. Naime, važno je napomenuti povijesni okvir odrastanja danas starijih osoba. Osobe koje imaju 75 i više godina proživjele su dva rata, tri države i tri politička režima, preživjele su siromaštvo, a u školi su pisale na pločicama s kredom. Danas se neki od njih služe internetom i novim tehnologijama. Zamislite koje su to promjene načina života! Mlađa starija populacija, dakle oni u dobi između 60 i 75 godina, nekadašnja su „djeca cvijeća“ koja su dio mladosti proživjela uz Rolling Stonese, a Mick Jagger im je vršnjak. Ovo govorim kako bih vam dočarala kakav golemi potencijal iskustva posjeduju starije osobe te kako biste mogli uočiti kontekst traženja psihološke pomoći, gledajući ga iz perspektive starijih osoba. Ukratko, starije generacije ne odlučuju se ni jednostavno ni lako zatražiti psihološku pomoć jer im je to novo područje, a s duge strane, jednom kada takvu odluku donesu, izuzetno su otvoreni i spremni za rad i promjene.
Na koji način radite s osobama koje vam se obrate za psihološku podršku i pomoć?
U individualnom radu tehnike i način rada prilagođavaju se svakome pojedinačno, no ono što je važno u radu sa starijim osobama već je spomenuto poznavanje povijesnog okvira, fleksibilnost i, da se kolokvijalno izrazim, zdrava pamet, dakako uz obaveznu stručnost i poznavanje psihološko-savjetodavnih tehnika rada.
U grupnom radu dominantno smo orijentirani na radionički tip učenja i praktičnu primjenu psiholoških znanja i spoznaja. Konkretno, u Senior centru Zaklade „Zajednički put“ provodimo program „Upoznaj pamćenje da bi ga više volio“. Kroz radionički tip grupnog psihološkog rada obrađujemo još sljedeće teme: komunikacije, proces tugovanja, usamljenost, depresivnost i problemi depresivnog raspoloženja, obiteljski odnosi, snovi, spavanje, sanjarenje… Imajmo na umu da govorimo o generaciji koja u redovitom procesu školovanja nije imala priliku pod obavezno učiti psihologiju, niti su psihologijske spoznaje bile zastupljene u društvenom okruženju kao danas. Stoga su starije osobe iznimno zainteresirane za psihološke procese i njihovu primjenu u svakodnevnom životu. Postoji i dobra nuspojava uključivanja u grupne
psihološke aktivnosti. Kvalitetno druženje sa sličnim osobama u sličnim životnim situacijama blagotvorno djeluje na psihičko zdravlje u svakoj, pa i u starijoj dobi. Neki korisnici čak promoviraju uključivanje drugih u naše psihološke aktivnosti riječima „super je kava poslije, a i ekipa je pristojna“, a to je jako dobra i poželjna nuspojava.
Jeste li kod korisnika primijetili poboljšanja psihičkog stanja otkad vas posjećuju?
Naša interna evaluacija provedenih aktivnosti pokazuje dobre rezultate. Osobe koje su prošle set radionica na temu pamćenja pokazuju veće povjerenje u svoje pamćenje, bolje ga poznaju i lakše se koriste svojim kognitivnim resursima. Dolazi do pozitivnih pomaka u komunikaciji sa sobom i okolinom, a u slučaju individualnog rada pomaci su, usudila bih se reći, u odnosu na druge dobne skupine brzi i vidljivi. To bih pripisala prije spomenutom velikom životnom iskustvu koje starije osobe nose sa sobom i odluci o traženju pomoći „bez fige u džepu“.
Kako vidite općenito psihološko stanje starijih osoba danas?
Teško je jednoznačno odgovoriti na to pitanje jer je dobni raspon starijih osoba velik, od šezdesetpetogodišnjaka do stogodišnjaka, što rezultira različitim iskustvima, pa i tegobama starijih osoba. Nadalje, individualne razlike i unutar jednake dobne skupine vrlo su velike. Ukratko, teško je pronaći zajednički nazivnik za svu šarolikost života i iskustava starijih. Ako bismo ipak pokušali, možemo ih donekle podvesti pod prilagođavanje procesima starenja, kako same osobe tako i društvene okoline koja ima vlastitu percepciju i očekivanja od starijih osoba. Da budem malo konkretnija, možemo govoriti o promjenama zdravstvenog stanja, težoj pokretljivosti, promijenjenim obiteljskim odnosima, strahu od ovisnosti o drugima, češćim gubicima bliskih osoba, nemogućnosti samostalnog življenja, brizi o još starijim roditeljima, a sve to uz paralelan proces prilagođavanja okolini koje može imati svoja očekivanja od starijih osoba.
Kako vi vidite ulogu Zaklade u psihologiji starenja?
Zaklada promiče volonterski rad, pa tako od 2013. godine u Psihološkom savjetovalištu sustavno rade psiholozi volonteri. Ukupno je bilo angažirano 19 psihologa volontera. U međuvremenu, u
proteklih šest godina psihološki rad sa starijim osobama se razgranao, a ima kolegica koje su vježbenički staž odradile u domovima za starije i nemoćne te u Zakladi. Zaklada je u suradnji s Hrvatskim psihološkim društvom organizirala i provela stručno osposobljavanje o posebnostima savjetovanja starijih osoba. Objavili smo prijevod stručne knjige Ann Orbach „Savjetovanje starijih osoba“ koja je dostupna stručnjacima koji se bave ovim područjem. Godišnja konferencija psihologa 2015. godine bila je posvećena psihologiji starenja, postoje privatni domovi za starije i nemoćne koji su zaposlili psihologa. Ukratko, psihološki rad sa starijim osobama sve je popularniji, a baza motiviranih psihologa s iskustvom i znanjem o radu sa starijima svakodnevno se povećava. Jako smo zadovoljni ako smo u nekom dijelu ovom trendu pridonijeli svojim angažmanom i osobito angažmanom volontera, koji su u međuvremenu i sami osnovali svoju udrugu „Senior“ posvećenu podizanju kvalitete života starijih osoba, ponajprije kroz psihološki rad s ljudima.
Što svi mi svakodnevno možemo učiniti za starije ljude?
Trebamo imati na umu da se ljudi razvijaju od rođenja do smrti i da je starenje ireverzibilan proces koji počinje rano, traje dugo i završava smrću, a neizbježan je svakom živom biću ma koliko antiage proizvoda koristio. Osim negativnih posljedica starenja koje se očituju u ovoj pomalo tmurnoj definiciji, postoje i promjene koje su dobrodošle, primjerice realističniji pogled na život uz sabiranje svih životnih iskustva. Vrlo je važno prepoznati i promišljati iskustvo koje stari ljudi imaju. Aktualno pitanje je približavanje procesa starenja široj javnosti i općenito stavljanje pod lupu našeg odnosa prema starosti i starenju. Počnimo od terminologije koja starosti tepa: zlatna dob, treća dob, četvrta, peta… Imam dojam da su to nerijetko načini bijega od razmišljanja o vlastitu starenju. Češće nego slučajno čujem da se starijim osobama u medijima obraća s „bako“ ili „djedice“, uz radosno a zapravo patronizirajuće čuđenje što znaju otvoriti internet i imaju osmijeh života na licu. Da povučem paralelu: slično bi bilo kada biste mene predstavili kao majku u srebrnoj dobi i posebno me pohvalili jer se primjerice koristim internetskim radijom Zašto bi takav način obraćanja nakon 70. godine života postao prihvatljiv, a u mojoj srednjoj dobi čak je i ridikulozan?
Mislim da je to oblik obezvređivanja sve složenosti ljudskoga života koje nosi iskustvo življenja kroz nekoliko ratova, nekoliko režima, iskustvo o kompleksnosti obiteljskih, prijateljskih i poslovnih odnosa koje je nama mlađima još uvijek nedostupno.
