U 80. sretniji nego s 18. Utjeha za depresivce: Sreća dokazano dolazi s godinama.
Neizbježno je. Mišići slabe, vid i sluh nisu više kao što su nekoć bili, dobijemo bore i tromiji smo. Više ne možemo trčati ni hodati kao prije, boli nas na onim dijelovima tijela za koje prije nismo ni bili svjesni da postoje. Starimo.
Zvuči depresivno, no zapravo nije. Najnovije britansko istraživanje pokazalo je kako su ljudi sretniji što su stariji, no uzrok tome još uvijek nije poznat. ‘Možda je to zbog promjena u okolišu, a možda zbog psiholoških promjena u načinu na koji doživljavamo svijet, ili čak zbog bioloških i hormonalnih promjena u kemiji mozga’, kazao je voditelj spomenutog istraživanje, Arthur A. Stone.
U telefonskom istraživanju provedenom 2008. godine na 340 tisuće ispitanika u dobi od 18 do 85 godina postavljena su različita pitanja koja se tiču dobi, spola, događajima, financijskoj situaciji, zdravlju i drugim temama, a svaki od ispitanika je sa brojkama od nula do deset trebao ocijeniti svoj osjećaj sreće. Upitnik je zaključen sa šest pitanja: ‘Jeste li tokom jučerašnjeg dana pretežno osjećali užitak, sreću, stres, zabrinutost, ljutnju ili tugu’, na koja je trebalo odgovoriti sa da ili ne.
Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni tek nedavno, pokazalo je kako su najsretniji stari ljudi i oni na pragu starosti. Na globalnoj razini, sa 18 godina osjećamo se dobro po pitanju sebe, no tada shvatimo da nam život na putu polako postavlja nagazne mine. Zbog toga se ljudi osjećaju sve gore i gore dok ne navrše pedesetu, a tada se počinjemo osjećati sve zadovoljnije. Do 85. godine već smo skoro u potpunosti zadovoljni s danima koje živimo i situacija se čini mnogo bolja nego kad smo imali 18.
Stres slabi od 22. nadalje i najslabiji je sa 85 godina. Brige su itekako postojane do 50. godine, nakon čega naglo padaju. Ljutnja postupno slabi od 18, dok je tuga najintenzivnija u pedesetoj, nakon čega pada do 73. godine i ponovno blago raste do 85. Uživanje i sreća prate slične krivulje: obje polako padaju do 50. godine, zatim rastu narednih 25 godina, da bi na samom kraju života blago pali, no nikada na onolikoj razini kao kad smo bili u ranim pedesetima.
