Superbaka po svom vrtu i kolačima poznata je u cijelom kvartu.Vrtni raj Ane Lončarić hrani i njene susjede. Anine vrijedne ruke nisu zapustile vrt tijekom 40 godina njenog radnog staža kojeg je provela u Paromlinu
Buju bome radili, ako buju šteli jest! Odlučno kaže otirući vrijedne ruke o ljetnu haljinu. Sjela je pod sjenicu dok sunce polako zalazi, a sparina popušta.
– Ljudi su se ulijenili. Stari su umrli, a mladi otišli u škole i ne žele delati na zemlji – pojašnjava Ana Lončarić. Pogled joj luta prema vrtu u kojem posljednjih šest desetljeća, otkako je 1952. godine stigla u Gornje Vrapče, uzgaja povrće i voće kojima je othranila troje djece, osmero unučadi, dvoje praunučadi te mnoge svoje susjede.
Kelj kao košara
U vrtu se crveni rajčica, zelene mahune, a pogled privlače zlatni suncokreti… Bogat je i plodan, no Ančica, kako je zovu, skromna je. Nije zadovoljna urodom iako se cikla “lijepo pokazala”, a rodila je i mrkva.
– Sve sam posijala, a sad mi se posušilo – razočarana je prisjećajući se godina kad je kelj bio velik kao košara, kosilo se srpom, a pijetlovi su kukurikali već u 3 sata.
– Dok god budem mogla, ja ću štihati. Sad su mi 83 leta na leđima, a meni je sramota da vrt pustim – priča. Cijeli je kvart, osim po vrtnim poslasticama, spominje i po domaćim kolačima. Peče ona pite, orehnjače i bučnice, no najpoznatija je po buhtlama koje “tuče” rukama. Kad god je netko u bolnici od rodbine ili susjeda, spremi mu protvanj buhtli, kažu nam u kvartu. Oslade se i sestre i doktori pa se raspituju tko ij je radio.
– Radim “na veru” – kaže kad pitamo za recept, dok se njezina kći prisjeća da je pokojni tata znao reći: “Moram rasrditi mamu pa će jače tuć tijesto za buhtle.”
Moraš premetati 
U vrtu je prije nego izađe sunce koje šteti plodovima, ali sve više i njezinu zdravlju. Ima i kokoši i zečeve, a i kad je slomila i ruku i nogu, zemlja nije patila.
Pa ni onda kad su je zubače (grablje, nap.a) udarile u oko. Takva se, kaže, rodila, sa zemljom pod prstima. I kad su djeca bila mala i kad je radila, a četrdeset godina ostavila je u Paromlinu, održavala je svoj raj usred grada.
Kako joj to uspijeva sve ove godine, pitamo je.
– Kad siješ, moraš premetati – odgovara Ančica kujući planove kako će ove godine posijati matovilac na drugo mjesto. piše
