Atentat na uglednog kirurga.’Usred noći ušuljao mi se u stan i počeo me gušiti folijom’. Probušio sam plastiku i počeo disati. Kad sam ga udario, samo je odšetao iz stana, priča šokirani Duško Miličić.
Nisam ni sanjao da ću se pod stare dane boriti za život na vlastitom krevetu i s nepoznatom osobom. Spavao sam na boku, muška osoba me prevrnula na leđa, zajašila i nabila mi plastičnu foliju na lice.
Pokušao i jastukom
Ostajao sam bez zraka. Prstima sam potrgao komadić te plastike ne bih li prodisao, a kad je vidio da dišem uzeo je jastuk i pritisnuo mi ga preko lica. Osjetio sam nemoć. Šakom sam ga pokušavao odgurnuti. I uspio sam ga udariti nekoliko puta. Pukim čudom nekako sam odmaknuo malo jastuk i došao do zraka te ga pitao: ‘Pa šta ti to mene hoćeš ubiti?!’ Znate kako je reagirao? Samo je otišao napolje iz stana van – ispričao nam je pod vidnim dojmom i s otečenim licem Duško Miličić (81), umirovljeni šef kirurgije zagrebačke Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici, za kojeg su se sekunde borbe za život pretvorile u vječnost.
Uglednog umirovljenog kirurga i profesora nepoznata je osoba napala u utorak oko 6.30 sati u njegovu domu u zagrebačkoj Ulici Horvatovac i to nakon što mu je, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, ušla u stan.
Iz stana prema dosad utvrđenom ništa nije ukradeno, a policija je cijeli slučaj okarakterizirala kao pokušaj ubojstva tjelesnom snagom, pri čemu je umirovljeni kirurg zadobio lakše ozljede lica i prsa.
Svilenkasta kosa
Napadač ga, objašnjava Miličić, nije dodatno tukao, a na upit kako je mogao biti siguran da je riječ o muškoj osobi kada joj u mraku nije vidio lice niti mu je osoba išta rekla, doktor objašnjava:
– Imao je svilenkastu kosu do ispod ramena. Na tren sam pomislio da je riječ o ženskoj osobi, ali kako vrag u nevolji hvata i muhe, pokušao sam ga uhvatiti za genitalije. Nisam naišao na ravninu i zaključio sam: Muško je! Ma to mora biti neka abnormalna, bolesna osoba. Kao da mu je proradio kliker što radi nakon što sam ga upitao zar me hoće ubiti. Išetao je iz stana i ostavio vrata otvorena, a u bravi je ostao ključ koji ja nisam stavio jer moj me sin zadnji posjetio večer prije i vrata zaključao. Napustio ga je tiho. Kao da je imao neke papuče jer se koraci na parketu nisu ni čuli. Od nelagode me uhvatila panika da se nisam mogao sjetiti broja policije pa sam zvao 112. Susjedi su me nakon ovog okršaja prozvali James Bondom, a ja sam zapravo bio na pragu smrti – govori još Miličić, kojem povratak u krevet gdje je napadnut i na kojem je manijak ostavio nekoliko tragova nije bio ugodan.
U mirovini 15 godina
Dodaje i da je najbolje ubojstvo gušenjem pa, ako nema obdukcije, kažu: “Ma umro je od srca“. Miličić nikome nije stao na žulj niti je primao prijetnje. Posljednjih 15 godina uživa u mirovini u koju je otišao nakon 40 godina rada u bolnici. piše
