Nevjerojatan stav lobija i zagovornika drugog stupa. Dugo sadašnji, osiromašeni umirovljenici nisu bili toliko osupnuti i do te mjere osjetili omalovažavanje kao proteklih dana kada su se izlile silne medijske i državne suze nad umirovljenicima koji će to biti u 2060. godini.
Posljednjih dana u medijima, potaknutim jednim dokumentom o reformama Vlade kojeg je uputila Europskoj komisiji, orkestrirano se piše o problemima koje bi mogli imati budući umirovljenici, oni koji će odlaziti u mirovinu na temelju uplata i u drugi stup obveznog mirovinskog osiguranja. Osobito se spominje kao kritična 2027. godina, a alarm se diže, vjerovali ili ne i zbog onih koji će u mirovinu 2060. godine. Tako proizlazi da je skrb za umirovljenike u toj dalekoj budućnosti, važnija, nego za sadašnje koji su srozani u ozbiljno siromaštvo. Brojni su postali tolika sirotinja da su shvatili kako više ovise od toga što im pruža kontejner, nego oni koji odlučuju o visini mirovina. A njihove teško zarađene mirovine nerijetko su se spustile na nižu razinu, nego što je socijalna pomoć.
Da ne bi ispalo kako izmišljamo, citirat ćemo neke od tekstova iz tiska koje najbolje govore kakav je odnos prema umirovljenicima danas. Riječ je prije svega o izjavama upravo onih koji su i te kako zainteresirani za lovu namijenjenu za mirovine, odnosno za novac koji su umirovljenici stekli uplatama doprinosa za mirovinsko osiguranje u vrijeme radnog vijeka. I eto na to su sada zinuli privatno financijski lobiji, koji, nažalost, imaju sve deblju podršku i u državnim strukturama, bez obzira koja opcija bila na vlasti. A sada su stvarno prevršili mjeru, jer umirovljenici, vjerujemo, neće moći šutjeti, iako su sada nejedinstveni i podijeljeni na svoju štetu.
Tako je nedavno Jutarnji list prenio stavove iz „analize“ koje je izradio predsjednik uprave jednog privatnog mirovinskog osiguravajućeg društva, ovlaštenog za isplatu mirovina iz obveznog mirovinskog osiguranja.
U tim analizama se kaže: „Prije bilo kakvih odluka za ili protiv ukidanja drugog stupa javnost bi trebala biti upoznata s činjenicom da bi u slučaju ukidanja istog država godišnje trošila osam posto BDP-a više u 2060., koje bi trebalo namaknuti najvjerojatnije od te iste javnosti“. Dakle, ne smije se potezima sadašnje vlasti činiti šteta koja će se pojaviti u tim dalekom godinama, jer se mora misliti na buduću budućnost, a sadašnja sadašnjost je prolazna i nema toliku važnost, barem kad se gleda mudro i dugoročno. Jasno je da ti medijski prilozi pokazuju koliko se neki prave pametni i eto znaju točno kako će se stvari razvijati za nekih pedesetak godina, a ne se baviti trivijalnim pitanjima trenutnih umirovljenika. Što se njih tiče ne prognozira se ništa, nego se jako zakukalo nad sudbinom onih koji će u mirovinu ići poslije 2027. godine temeljem uplate za drugi stup „kapitalizirane“ štednje. I sve tako, malo po malo, sadašnje umirovljenike srozavaju na sirotinju jer je to već postalo normalno, a oni će kapitalom kojeg love u mutnom iz mirovinskog sustava, „spasiti“ umirovljenike, ali tek za nekoliko desetljeća, stoljeća i tisućljeća.
Organizirali su i okrugle stolove i stolice i slali lažne poruke u javnost. Tako je s jednog o tih skupova o kojem su izvještavali mediji, bilo poručeno da su „i razvijene i tranzicijske države pored sustava generacijske solidarnosti postupno uvodile sustave individualne štednje (II. i III. stup) čime se željela jačati veza između uplaćenih doprinosa i visine mirovina. Tri stupa mirovinskog osiguranja trebala bi jamčiti veću socijalnu sigurnost budućih umirovljenika, tj. veću razinu mirovina i manju ovisnost istih o stanju državnih financija u budućnosti.“
Kako to lijepo i optimistično zvuči, samo je jedan mali problem – nije istina. Neka navedu bilo koju razvijenu zemlju koja ima II. stup. Neće moći jer takva ne postoji. Rijetke su i tranzicijske zemlje koje su ga zadržale, a neke koje su ga uvele su ubrzo shvatile sve loše strane i ukinule ga. Hrvatska je ta koja najviše podliježe naletu privatnih financijskih lobija pokušava ga obraniti, ali neće moći jer privatni financijski kapital koji otima sredstva iz Prvog stupa generacijske solidarnosti nije i ne može biti socijalno osjetljiviji. On ima samo jedan cilj, ostvariti za sebe veći profit i zaradu, ovaj put na sirotinji koja je brojna.
Drugi stup je oduzimanje umirovljenicima i ono što imaju, a ne davanje kako to privatni financijski lobiji serviraju. Takav oblik privatizacije mirovinskog sustava opasnost je za starije osobe što se pokazalo i u državama u kojima je i propao. Jedino kod nas ga još neki podržavaju, ali je pitanje koji su im „motivi“.
U dugoročnom planu Vlade upućenog Europskoj komisiji, zauzet je upravo stav kojeg odbijaju umirovljeničke udruge, a u njemu piše: „Obvezna mirovinska štednja u drugom mirovinskom stupu imat će postupno sve veću važnost“.
Iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava poručuju da će se ići u izmjene Zakona o mirovinskom osiguranja.
„Izmjene tog zakona radit ćemo na temelju analiza. Pritom ćemo misliti na sve kategorije budućih umirovljenika i nitko od njih neće biti zakinut“ – kratko su rekli u Ministarstvu kad su upitani kakva je sudbina budućih umirovljenika, onih koji neće ostvarivati pravo i na dodatak od 27 posto.
Čak i posljednja zbivanja u preslagivanju snaga u Vladi i Saboru pokazuju da su opet umirovljenici ti koji plaćaju ceh. Kako drugačije protumačiti pogodbe po kojima se jedan glas u Saboru plaća prebacivanjem stotina milijuna kuna iz sredstva namijenjenih umirovljenicima koji će za toliko imati manje mirovine. To će se najbolje vidjeti kada bude novo usklađivanje mirovina sa nula cijelih i nešto ili ništa posto.
Pokazuje se koliki danak plaćaju umirovljenici zato što su toliko podijeljeni i razjedinjeni, zato što sijede glave nisu i mudre glave i u svemu što se događa posljednjih godina najlošije prolaze. Matica je svojevremeno pokušala ujediniti umirovljenički korpus koji je najbrojniji sa više od 1,2 milijuna birača. No, ipak treba biti jasno da bi ovako prevelika razlika između mirovina i plaća mogla dovesti do socijalnog bunta većih razmjera. Prosječna mirovina u odnosu na prosječnu plaću je dva i pol puta manja, a razlika se i dalje povećava pa odlazak u mirovinu već sad znači odlazak u sirotinju.
Piše: Savan Tomašević, Hrvatski umirovljenički list
