Međusobnom utjecaju vjere i zdravlja pristupa se s pozicija brojnih znanstvenih grana i disciplina: teologije, filozofije, psihologije, medicine, psihijatrije. Ova tema još uvijek nije dovoljno istražena. Prvo epidemiološke i medicinske studije o povezanosti vjere i zdravlja pojavile su se u 19. stoljeću.
Brojna istraživanja ukazuju na postojanje korelacije između religioznosti i zdravlja, koja pokazuju da vjera često ima utjecaj na zdravlje (empirijska istraživanja). Istraživači u području različitih disciplina (epidemiolozi, psiholozi, antropolozi, sociolozi, teolozi, gerontolozi i drugi) u zadnje vrijeme pokazuju veliki interes za povezanost između vjere i zdravlja.
Rezultati su često, ali ne i uvijek, pokazivali pozitivne efekte religioznosti na zdravlje. Najčešće se povezivalo kod smanjenje kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara, nekih karcinoma, visokog krvnog tlaka. Nadalje, pokazuje manju stopu svih uzroka morbiditeta i mortaliteta, nižu razinu simptoma depresije i suicida, ovisnosti o drogama, alkoholizmu (Thoresen, 1999.).
Psihijatar Martin Jones sa Howard sveučilišta, koji proučava vezu između vjere i ozdravljenja, kaže: „Potpuno objasniti kako dolazi do pozitivnog učinka duhovnosti na zdravlje nije toliko važno. Isto tako, mi ne razumijemo mehanizam djelovanja mnogih lijekova. Ali znamo, promatrajući uzrok i učinak, da oni djeluju. Slično tome, možemo vidjeti učinke osobne duhovne svijesti na konačni rezultat pa, prema tome, zašto je ne koristiti? To je poput placebo učinka. Zašto on ima učinka? Vjerovanje. To je vrlo važna snaga.“
Frank (1961.) pruža dokaze kako vjera utječe na izlječenje nekih psihosomatskih oboljenja. Srole i sur. (1962.) otkrili su da religiozne osobe koje su postale nereligiozne imaju viši stupanj psiholoških oštećenja.
Biblija obiluje pravilima i zakonima koji imaju za cilj upravo očuvanje zdravlja. Novi zavjet na mnogo mjesta navodi kako su Isus i njegovi učenici liječili bolesnike svake vrste. U pravilu bi im Isus nakon izlječenja kazao kako ih je vjera spasila. Dakle. vjera je vrlo važna sastavnica ljudskog života uopće, pa sve do toga da liječi i ozdravlja.
Različite religije potiču čovjekovu odgovornost prema tijelu i zdravlju kao prema “sredstvu božijeg djelovanja”. Na primjer Mormoni, Adventisiti sedmog dana ili ortodoksni Židovi, zabranjuju vjernicima konzumaciju cigareta i alkohola te promiču zdravu ishranu. Prema podacima iz National Geographica, studija koju su od 1976. do 1988. godine financirali državni institut za zdravlje u SAD-u, pokazala je da adventisti sedmog dana koji žive u Loma Lindi žive u prosjeku četiri do deset godina duže od prosječnog Kalifornijca (Studeni 2005/11).
Još uvijek se sa sigurnošću ne može tvrditi da religioznost utječe na zdravlje. U tom pogledu korisna je podjela Omana i Thoresena, (2002.) na četiri mehanizma koja čine kauzalnu mrežu odnosa religioznosti i zdravlja: zdravstveno ponašanje, socijalna podrška, psihološka stanja i nadnaravni utjecaji.
piše Danko Žic
