Povijest bijelog luka, tj. češnjaka, stara je više od sedam tisuća godina, a prvi zapisi potječu iz Kine, iz 5000. g. pr.n.e. Smatra se da potječe iz središnje Azije odakle se proširio po cijelom planetu. Možda je najbolje što možemo reći o bijelom luku to da su ga poznavale sve stare civilizacije, i da je jedna od rijetkih biljaka poznata u cijelom svijetu.
Gotovo svi narodi razvili su vlastitu recepturu liječenja češnjakom. Reljefni tragovi bijelog luka nađeni su u starim grobnicama u Egiptu, a zapisi u Tibetu. Indijci ga smatraju jakim afrodizijakom, kao i Španjolci, a Perzijanci ga preporučuju za cirkulaciju. Povijest bijelog luka kao i njegova receptura utjecali su na to da ga i današnja medicina preporučuje što više u prehrani, te u brojnim dijetama i terapijama za liječenje.
Ljekovita svojstva bijelog luka su doista mnogobrojna. Ponajprije je to preventivno djelovanje, dakle sprječava nastajanje bolesti, kao što su kardiovaskularne bolesti, moždani udar, tumori, infarkt, povišene masnoće, snaženje imuno-obrambenog sustava. To je iznimno značajno kod pojave i liječenja raznovrsnih i mnogobrojnih alergija koje “napadaju” sve više ljudi. Bijeli luk ima jako antibakterijsko djelovanje.
Alicin uništava bakterije kao što su stafilokoki, streptokoki, coli-bacili, bacili tifusa, paratifusa, E. Coli, kolere, dizenterije, Brucella, Proteus vulgaris, Salmonella enteritidis, Klebsiella pneumonia, mycobakterije itd. Češnjak je djelotvoran i u liječenju oboljenja izazvanih gljivicama ponajprije Candide albicans, kao što su Herpes simplex tip 1 i 2, humani rhinovirus tip 2, parainfluenza virus tip 3.
Izravno djeluje na fermente truljenja u crijevima, tako da olakšava razmnožavanje bakterija kiselog vrenja što u konačnici dovodi do normalizacije odnosa unutar crijevne flore. Takvo djelovanje bijelog luka onemogućuje pojavu plinova u crijevima, grčeve, proljev, dizenteriju te širenje otrovnih sastojaka u crijevima jer sprječava da ih crijeva apsorbiraju i tako unose u krv. Ljekovita moć bijelog luka dolazi do izražaja kod svih vrsta zaraznih proljeva. Također, bijeli luk je poznato sredstvo za istjerivanje crijevnih parazita, glista, crva i drugih nametnika.
Kako potiče funkciju žuči, izlučivanje i stvaranje žuči, tako i sprječava i liječi upalu žučnih putova i žučne vrećice te pročišćava jetra od masnoća.Ljekoviti sastojci u bijelom luku pomažu u liječenju otrovanja nikotinom tako što kod pušača otklanjaju oštećenja krvnih žila i poboljšavaju rad srca. Također, djeluju na sprječavanje nastanka ateroskleroze, ali je i liječi. Suzbija upalu ždrijela i katar koji se javlja kod pušača.
Bijeli luk preventivno djeluje na zarazna oboljenja kao što su gripa, viroza, prehlada, hunjavica (tiamin). U liječenju dišnih organa ima širu primjenu, a najpoznatija je u liječenju tuberkuloze. Kod astme, kroničnog bronhitisa, upale pluća, nezaobilazan je jer djeluje cijelim spektrom svoje prirodne ljekovitosti, kao antibiotik, antiseptik, antibakterik i kao ekspektorant. Kako snižava visoki tlak, jer tjera na pojačano izlučivanje mokraće, to utječe i na elastičnost krvnih žila.
Bijeli se luk često koristi u liječenju visokog tlaka i protiv povećanih masnoća u krvi. Visokovrijedni sastojci bijelog luka dolaze do izražaja i pri otklanjanju kožnih nečistoća, a ljekovito djeluju i na vlasište kose. Bijeli luk je jak fitoncid, sredstvo koje ubija klice difterije, gripe, kolere, pjegavog tifusa, trbušnog tifusa itd.
Kontraindikacije: Bijeli luk u većim količinama može štetno djelovati na bubrege i uništavati crvena krvna zrnca, a može izazvati želučane i bubrežne kolike. Osobe koje uzimaju antikoagulante, kao i anemične osobe te osobe s hipertireozom ne bi smjele uzimati bijeli luk. piše
