Međunarod
ni dan starijih osoba
Povodom Međunarodnog dana starijih osoba 01. listopada, dobro je osvrnuti se i na osnovna prava starijih ljudi.
Eleanor Roosevelt i Opća deklaracija o pravima čovjeka
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima…”
Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. godine u članku 1. kaže: “Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“.
Međutim, u zaštiti i ostvarenju osnovnih prava starijih osoba primjećuje se „pravna praznina“ kroz nedostatak odgovarajućih zakona i podzakonskih akata, planiranja u budžetu, adekvatnih programa, ali nedosljednost u provođenju već postojeće pravne regulative.
Prisutna je i diskriminacija starijih osoba (pri zapošljavanju, osiguranjima, zdravstvenoj zaštiti i sl.). Diskriminacija starijih osoba u porastu je ne samo u Republici Hrvatskoj već i u svijetu. Agisam – predrasude prema starijim osobama – kada se prema njima nejednako odnosimo, što u svakom slučaju vodi povećanom kršenju ljudskih prava starijih osoba.
Upravo, da bi se to onemogućilo pokrenuta je inicijativa za donošenje posebne konvencije koja bi obavezala sve vlade država članica UN da djeluju na promjeni svijesti i odnosa prema starijima u društvu i osiguraju zakonsku zaštitu svih njihovih prava.
Dana 16. prosinca 1991. godine, Glavna skupština Ujedinjenih naroda prihvatila je rezoluciju 46/91 koja sadrži načela Ujedinjenih naroda za starije ljude, a svrha im je poboljšati život u starijoj dobi. Vlade svih zemalja su potaknute da uključe ova načela u svoje nacionalne programe uvijek kada je to moguće, kako bi se starijim osobama smanjio osjećaj da su marginalizirane, izolirane i zaboravljene, te da se potakne donošenje mjera protiv njihova zapostavljanja, siromaštva i zanemarivanja.
Prema UN-ovoj klasifikaciji, Hrvatska se ubraja u četvrtu skupinu država Europe s vrlo starom populacijom. Rastom broja starog stanovništva otvaraju se i pitanja koja su dosad bila marginalizirana, poput osnovnih prava starijih osoba.
Sve veći broj starijih u Republici Hrvatskoj stvoriti će još veći izazov koji je stavljen pred državu u cjelini da se prepozna potreba primjene prava koja se odnosi na taj rastući dio populacije koja ima svojih specifičnosti, ali i potrebu sankcionira zbog kršenja prava starijih osoba.
Rezoluciju 46/91 načela Ujedinjenih naroda za starije ljude
Osnovna prava starijih osoba svrstana su u pet grupa i to pravo na; neovisnost, samoispunjenje, skrb, društveno sudjelovanje i pravo na dostojanstvo.
N E O V I S N O S T
Ovaj skup prava trebaju garantirati starijim osobama neovisan, samostalan život koji se ogleda kroz dostupnost prikladne hrane, vode, stanovanja, odjeće i zdravstvene skrbi kroz osiguranje dohotka, obiteljske podrške i potpore zajednice;
Isto tako pravo na rad ili pristup drugim aktivnostima kojima bi se osigurao dohodak;
Nadalje jako važno pravo a to je mogućnost sudjelovanja u odlučivanju kada i prema kojem rasporedu će ići u mirovinu;
Pravo na život u sigurnoj sredini koja se može prilagoditi osobnim potrebama i promijenjenim sposobnostima;
Na kraju ove grupe prava i jedno od imperativa, a to je omogućiti starijim osobama život u vlastitom domu što je duže moguće.
S A M O I S P U N J E N J E
Podrazumijeva imati mogućnost ostvarenja cjelovita razvitka vlastitih potencijala te imati pristup obrazovnim, kulturnim, duhovnim i rekreacijskim sredstvima društva u kojem žive.
Pravo na pristup odgovarajućim obrazovnim programima i programima obuke za stjecanje različitih vještina.
S K R B
Ovaj skup prava obuhvaća osiguranje mogućnosti koristiti odgovarajuće razine institucionalizirane skrbi kojom bi im se osigurala zaštita, rehabilitacija te socijalni i društveni poticaji u humanoj i sigurnoj sredini;
Tijekom boravka u bilo kojoj ustanovi za skrb, liječenje ili prihvat starijih ljudi, moći ostvariti ljudska prava i temeljne slobode, uključujući cjelovito poštivanje; njihovih vjerovanja, dostojanstva, potreba i privatnosti;
Prava na odlučivanje o vlastitoj skrbi i kvaliteti življenja;
Imati dobrobit od svoje obitelji te zaštitu i skrb koju im pruža zajednica u skladu s društvenim stavom i kulturalnim vrednotama društva u kojem žive;
Neometan pristup zdravstvenoj skrbi koja će im omogućiti održavanje i postizanje najbolje moguće razine tjelesnoga, društvenog i emotivnog blagostanja, te spriječiti ili odgoditi početak bolesti.
Imati pristup socijalnim i zakonodavnim službama zbog poboljšanja samostalnosti, zaštite i skrbi.
D R U Š T V E N O S U D J E L O V A N J E
Pravobiti sastavni dio društva, aktivno sudjelovati u tvorbi i provedbi politike koja izravno utječe na njihovo blagostanje, kao i podijeliti svoja znanja i vještina s mlađim generacijama;
Imati pravo tražiti i stvoriti mogućnost za rad na korist svojoj društvenoj zajednici i za dragovoljno uključivanje u aktivnosti koje su primjerene njihovim interesima i sposobnostima;
Pravo na organiziranje udruga i drugih zajedničkih društvenih aktivnosti starijih ljudi.
D O S T O J A N S T V O
Ova grupa prava trebaju starijoj osobi omogućiti dostojanstvo u starosti,moći dostojanstveno i sigurno živjeti te biti zaštićeni od izrabljivanja i tjelesnog i duševnog zlostavljanja;
Omogućiti starijim osobama da mogu biti sigurni da će se s njima postupati pošteno bez obzira na dob, rasnu ili etničku pripadnost, invaliditet ili drugi status, kao i da će biti cijenjeni bez obzira na svoj gospodarski doprinos.
Europska konvencija o ljudskim pravima
Imajući u vidu Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima i smatrajući Considering that this Declaration aims at securing the universal and effective recognition and observance of the Rights therein declared;da deklaracija ima za cilj osigurati opće i djelotvorno priznavanje i štovanje u njoj proklamiranih prava, Vijeće Europe donijelo je Europsku konvenciju o ljudskim pravima ROME 4 November 1950(Rim, 4. studeni 1950.), s ciljem očuvanja i daljnjeg ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Vijeće Europe snažno promiče ideju socijalne kohezije. Socijalna je kohezija, kako je definira
Vijeće Europe, „sposobnost društva da osigura dugoročno blagostanje svihsvojih članova, uključujući pravičan pristup dostupnim resursima i poštivanje ljudskog dostojanstva, a vodeći računa o različitostima, osobnoj i kolektivnoj autonomiji te odgovornoj participaciji“ (CoE, 2005.:23).
U tom pogledu Vijeće Europe snažno zastupa ideju bitne povezanosti ljudskih i socijalnih prava, odnosno povezanost Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (1950.) s Europskom socijalnom poveljom (1961.).
Hrvatska je Europsku socijalnu povelju, kao i tri njena protokola, potpisala 8. ožujka 1999. godine, a navedeni dokumenti su, nakon dovršenog postupka ratifikacije, stupili na snagu 2003. godine. Ratifikacijom navedenih akata Hrvatska je uključena u europski sustav primjene i nadzora socijalnih prava.
Izdvajamo dijelove Povelje koji se direktno donosi na osobe starije životne dobi:
I DIO: 23. Svaka starija osoba ima pravo na socijalnu zaštitu.
30. Svatko ima pravo na zaštitu od siromaštva i socijalnog isključenja.
II DIO: Članak 12. Pravo na socijalnu sigurnost.
Članak 14. Pravo na korištenje socijalnih usluga
Radi osiguranja djelotvorne primjene prava na korištenje socijalnih usluga, stranke se obvezuju:
- promicati ili organizirati službe koje će primjenjivati metode socijalnog rada i koje mogu pridonijeti dobrobiti i razvitku pojedinaca i skupina u zajednici….
Članak 16. Pravo obitelji na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu i
Članak 23. Pravo starijih osoba na socijalnu zaštitu.
Radi osiguranja djelotvorne primjene prava starijih osoba na socijalnu zaštitu, stranke se obvezuju da će usvojiti i promicati, bilo izravno bilo u suradnji s javnim ili privatnim organizacijama, odgovarajuće mjere kojima se osobito nastoji:
omogućiti starijim osobama da što je moguće duže ostanu aktivni članovi društva, i to pomoću:
a) dostatnih sredstava koja će im omogućiti dostojan život i aktivno sudjelovanje u javnom, društvenom i kulturnom životu
b) osiguranja informacija o postojećim uslugama i pogodnostima za starije osobe i o mogućnostima da se one njima služe
Vijeće Europe inzistira na definiranju i kontinuiranom praćenju indikatora socijalne kohezije. Kao članica Vijeća Europe i Hrvatska ih je obvezna primjenjivati i analizirati. Europska unija veliku pozornost posvećuje borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti budući da je koordinacija na tom području na europskoj razini predviđena Amsterdamskim ugovorom (stupio na snagu 1. svibnja 1999.). Kako bi to bilo moguće, dogovoren je set zajedničkih indikatora koje je potrebno pratiti. Lista zajedničkih indikatora je vrlo opsežna, a oni su podijeljeni u četiri osnovne skupine: glavni indikatori (overarching indicators), indikatori socijalnog uključivanja (Social Inclusion indicators), indikatori na području mirovinskog sustava (Pensions indicators) i indikatori na području zdravstvenog sustava i sustava dugotrajne skrbi (Health and Long Term Care indicators). Unutar su svake skupine indikatori podijeljeni po ciljevima, na primarne i sekundarne indikatore te kontekstualne indikatore.
Vlada Republike Hrvatske, Ured za ljudska prava donijela je 2007. godine, Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava za period od 2008. do 2011. godine, u kojem navodi da je potrebno kontinuirano poticati različite projekte u cilju poboljšanja kvalitete življenja osoba starije životne dobi kroz mjere zadržavanja starijih i nemoćnih članova u krugu obitelji, razvijanje uslužnih djelatnosti te različitih oblika izvaninstitucionalne skrbi za potrebe starijih osoba, kao i omogućavanja starijim osobama aktivnog uključivanja u društveni život (obrazovanje, volontiranje u organizacijama civilnoga društva i sl.). Radi lakšeg prilagođavanja novom načinu života osoba koje su tek stupile u mirovinu potrebno je razvijati programe i projekte.
Posebno je značajna briga o starijim osobama, uključujući starije nemoćne osobe koje žive u samačkim domaćinstvima te u ruralnim područjima i otočnim zajednicama.
Programi međugeneracijske solidarnosti usmjereni su poboljšanju kvalitete življenja starijih osoba te se njima nastoji potaknuti organiziranje mreže pomoći starijima osobito u ruralnim sredinama i jačati svijest javnosti o potrebi uzajamnog pomaganja i dobrosusjedskoj pomoći.
Poboljšavanje položaja starije populacije potrebno je ostvariti i poticanjem volonterskog rada kroz organiziranja aktivnosti svih generacijskih skupina, osobito mladih za potrebe starijih osoba, ali i starijih za mlade. Uključivanjem starije populacije u razne društvene aktivnosti iskoristio bi se veliki stručni i iskustveni potencijal ljudi te životne dobi. Istovremeno svi bi programi međugeneracijske solidarnosti trebali poticati korištenje postojećih resursa zajednice za poboljšanje življenja starijih osoba u zajednici.
Kroz realizaciju navedenog Nacionalni programa zaštite i promicanja ljudskih prava za period od 2008. do 2011. godine, trebalo je omogućiti bar djelomičnu realizaciju, osnovnih prava za starije osobe a koja su navedena u rezoluciju 46/91 Ujedinjenih naroda; pravo neovisnost, samoispunjenje, skrb, društveno sudjelovanje, i pravo na dostojanstvo.
U ovom području predstoji još jako puno posla i zakonodavne aktivnosti kako bi starost bila dostojna življenja.
Na kraju, dodajmo kako je „alarmantan novi podatak do kojeg je analizom došla Matica umirovljenika Hrvatske, da više od polovice umirovljenika u Hrvatskoj, točnije njih51 posto, prima mirovinu koja u prosjeku iznosi svega 1.259 kuna, a to je nedovoljno i za podmirivanje najelementarnijih životnih troškova. U toj analizi posebno zabrinjava činjenica da čak 79 posto umirovljenika prosječno mjesečno prima svega 1.676 kuna što se po europskim mjerilima smatra zonom ozbiljnog siromaštva“.
