Jedan od ključnih ljudi bio je Donald Rumsfeld, bivši američki minister. O aspartamu, umjetnom šećeru koji se nalazi u mnogim vrstama hrane i pića polemizira se već godinama. Neki tvrde da je potpuno bezopasan, drugi ga povezuju sa smrtonosnim oboljenjima, uključujući tumor na mozgu.
Ako postoji sumnja da je opasan, kako to da je aspartam uopće dobio dozvolu za široku upotrebu? Priča seže unazad nekoliko desetljeća, a jedan od ključnih ljudi je Donald Rumsfeld, nekadašnji američki ministar obrane. On je zaslužan za trenutni legalan status aspartama.
Aspartam je popularni zaslađivač, prisutan je u više od šest tisuća prehrambenih proizvoda, možda je najpoznatiji kao sastojak light verzija gaziranih pića poput Coca-Cole ili Pepsija, čije su standardne verzije krcate šećerom. Primjerice, pola litre kole sadrži oko 65 grama šećera, što je kao da konzumirate trinaest vrećica šećera odjednom.
U zadnjih nekoliko godina u medijima su se pojavili brojni članci i istraživanja koja idu u korist aspartamu. Prije dvije godine, New York Times je, recimo, objavio tekst pedijatra Aarona E. Carrolla koji tvrdi kako je aspartam toliko siguran da ga on redovito daje svojoj djeci. Isti je čovjek 2013. godine za CNN napisao sličan tekst u kojem također brani umjetno sladilo. Međutim, brojni ugledni znanstvenici, poput endokrinologa i pedijatra Roberta Lustiga sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu, tvrde da ne postoji dovoljno dokaza koji bi ukazali na navodnu bezopasnost aspartama.
Mnogi znanstvenici počeli su tvrditi da je opasan
Ovaj ne-saharidni zaslađivač 1960-ih godine stvorila je i patentirala čikaška farmaceutska kompanija GD Searle, a 1974. Američka agencija za hranu i lijekove FDA (Food and Drug Administration) odobrila je njegovo korištenje u komercijalnim prehrambenim proizvodima. No, javljali su se znanstvenici koji se protilivili korištenju aspartama, poput Adriana Grossa koji je radio za GD Searle i koji je javno progovorio o činjenici da kroz svih petnaest istraživanja na štakorima koje je njegova firma provela postoje ozbiljne nedosljednosti.
Primjerice, neki štakori su uginuli odmah nakon pokusa, no uopće nije ispitan uzrok. U drugim slučajevima, aspartam nije bio dovoljno izmiješan s hranom, tako da su štakori pojeli hranu, ali ne i aspartam, a u kasnijim studijima zabilježen je i tumor mozga kod štakora koji su konzumirali taj zaslađivač. Grossove tvrdnje, zajedno s pritiskom koji su stvarali drugi znanstvenici, rezultirali su osnivanjem javnog odbora za istragu početkom 1980. godine, koji se sastojao od tri nezavisna znanstvenika.
Oni su detaljno proučili nalaze studija, nakon čega su glasali da FDA ipak ne da ponovno odobrenje jer “nisu vjerovali da Searleove studije bez sumnje pokazuju da aspartam ne uzrokuje tumor na mozgu”. U to vrijeme Donald Rumsfeld bio je izvršni direktor GD Searla. Rumsfeld je tada također bio i u predizbornom timu budućeg predsjednika Ronalda Reagana koji je inauguriran 1981. godine.
Čim se promijenila vlast dobili su odobrenje
Nakon inauguracije Searle je ponovno predao zahtjev za odobrenje FDA-ju, nakon čega je Reagan, piše Viceov portal Tonic, maknuo tadašnjeg čelnog čovjeka Američke agencije za hranu i lijekove i na njegovo mjesto stavio Arthura Hayes Hulla, koji je dao odobrenje za upotrebu aspartama, ali samo u suhim prehrambenim proizvodima, ne i tekućim. Aspartam se ubrzo našao u hrpi prehrambenih proizvoda u supermarketima, a dvije godine kasnije FDA je odobrio njegovo korištenje i u napicima.Searle, tvrtka koju je 1985. kupio Monsanto, zaradila je milijarde od svojeg umjetnog zaslađivača.
Primjedbe koje je Gross imao uključene su u brojna Searlova istraživanja i redovito su bila ignorirane, a nova istraživanja bila su rijetka. Prije točno 30 godina Američki ured za odgovornost (Government Accountability Office – GAO, nezavisna organizacija koja nadzire rad vladinih ustanova) proveo je anketu i utvrdio da 29 od 69 ispitanih znanstvenika inzistiraju na novim istraživanjima.
Željeli su da se ispita povezanost konzumacije aspartama s neurološkim bolestima, napadajima, glavoboljama te pogoršanjem imuniteta u djece i trudnica. FDA se aktivno trudio spriječiti studije vezi između aspartama i razvoja moždanog tumora, čak su nagovorili Državni toksikološki program (National Toxicology Program – NTP) da odustane od svog istraživanja koje je ispitivalo uzrokuje li aspartam rak.
Sve više studija koje pokazuju da uzrokuje rak
John Olney, profesor patologije i imunologije Sveučilišta u Washingtonu, 1996. godine proveo je studiju koja je tvrdila da aspartam uzrokuje razvoj agresivnog tumora mozga, glioblastoma. FDA je tada odbacila rezultate njegove studije, tvrdeći da je riječ samo o slučajnosti. Od 1996. do 2010. talijanski Institut Ramazzani objavio je rezultate triju znanstvenih istraživanja s dokazima da je aspartam uzrokovao razvoj raka kod laboratorijskih životinja. Najopsežnija od te tri studije provedena je na 1900 laboratorijskih štakora koji su konzumirali aspartam, i većina njih oboljela je od limfoma, leukemije i raznih tumora.
U druge dvije studije aspartam je dan nerođenim štakorima te kasnije i tijekom života, i oni su oboljevali od tumora bubrega, jetre i pluća. Ponovno se javio lobi zagovornika aspartama koji su te studije proglasile lijeno odrađenim, te da njihovi dokazi ne znače ništa. Doktorica Lisa Lefferts, koja je u ime Centra za znanost u interesu javnosti (Center for Science in the Public Interest – CSPI) detaljno preispitivala rezultate istraživanja Instituta Ramazzini, javno je izjavila kako kritčari njihovih istraživanja nisu u pravu: “studije su dokazale da aspartam izaziva rak kod životinja, dakle, može izazvati i rak kod ljudi, to su snažni dokazi i zbog toga preporučam svima da izbjegavaju aspartam”.
Njezinu zabrinutost primijetio je ogranak Svjetske zdravstvene organizacije, Međunarodna organizacija za istraživanje o raku, čiji su znanstvenici smatrali kako studije Instituta Ramazzani imaju veliku važnost. Krenuli su analizirati njihove studije prije tri godine, i tada im je to bio prioritet, jer je riječ o dodatku prehrani koji je veoma zastupljen. Leffertsovim komentarima pridružio se doktor Erik Millstone s britanskog Sveučilišta u Sussexu, koji istražuje aspartam još od 1984. godine: “Postoje znanstveni dokazi koji zovu na zabranu aspartama, jer znamo da je izazvao rak kod različitih vrsta laboratorijskih životinja, bez obzira na količinu aspartama koje su konzumirale”.
Brojne druge negativne zdravstvene posljedice
Jedna od najvećih studija o aspartamu provedena među ljudima trajala je osamnaest godina, a Sveučilište Harvard je objavilo rezultate 2012. godine, što je bio potencijalno velik udarac legalnosti aspartama. Opet su se javili lobisti aspartama koji su čak slali dopise medijima nedugo prije objavljivanja studije s Harvarda u kojima su tvrdili kako je istraživanje puno grešaka, iako nisu imali dokaze za te greške. Doktor Walter Willett, epidemiolog s Harvarda i jedan od autora studije, tada je javno izjavio kako je istraživanje valjano, i da ih je potrebno još, kako bi se točnije utvrdilo kako aspartam zapravo uzrokuje rak.
Stavimo na trenutak sa strane istraživanja o aspartamu i raku, vratimo se na samu njegovu svrhu. Zašto koristimo taj umjetni zaslađivač? Njegova reklamirana svrha jest biti zdrava alternativa šećeru, jer smanjuje unos kalorija i trebao bi djelovati kao preventivno sredstvo protiv dijabetesa. Međutim, nebrojne studije tijekom zadnjih nekoliko desetljeća dokazuju da pretile osobe gotovo redovito konzumiraju aspartam u gaziranim napicima. Uzrokuje li aspartam pretilost i, vezano s time, bolesti krvožilnog sustava i dijabetes?
Sveučilište Purdue iz Indiane objavilo je 2013. ekstenzivnu studiju koja je četrdeset godina pratila ljude koji redovito koriste umjetna sladila. Ono što su utvrdili jest da ljudi koji redovito unose umjetna sladila u organizam imaju povećan rizik od pretilosti, dijabetesa tipa 2, metaboličkog sindroma i oboljenja krvožilnog sustava. Jedna kasnije objavljena studija medicinskoga odsjeka Harvarda, koja je trajala dva desetljeća, ukazala je na to da žene koje piju više od dva umjetno zaslađena napitka dnevno sebe izlažu dvostruko većem riziku zatajenja bubrega od onih koje nemaju tu naviku.
Umjetna sladila uzrokuju glad, pa time i pretilost
Najnoviju studiju o aspartamu, ujedno i najvažniju dosad, proveo je Institut Weizmann u Izraelu, čiji su znanstvenici istraživali ne samo povezanost aspartama i pojavljivanja raka, već su išli determinirati uzrokuje li aspartam rak. Ono što su otkrili jest da su laboratorijski štakori koji su redovito konzumirali aspartam razvili alergiju na glukozu: aspartam mijenja bakterije probavnog sustava. Proveli su isto testiranje na ljudima i dobili identične rezultate.
Doktor Lustig, kojeg smo ranije spomenuli, jedan je od najglasnijih protivnika aspartama i smatra da su istraživanja Instituta Weizmann od presudne važnosti. Ono što njega najviše zabrinjava jest kako umjetno sladilo poput aspartama utječe na receptore gladi u ljudskom organizmu. Umjetni zaslađivači nisu šećer, ali zbog slatkog okusa, naš mozak ga tako doživljava. Kad konzumirate šećer, mozak šalje signal gušterači da proizvede inzulin.
Kad ne dobije očekivani šećer, odnosno – glukozu, gušterača šalje signal nazad mozgu da hitno treba glukozu, a to uzrokuje osjećaj gladi. Dakle, umjetna sladila izazivaju glad, i to je veza između aspartama i pretilosti. Kad ga je VICE nedavno upitao o sigurnosti aspartama, doktor Lustig je komentirao kako je definitivno zabrinut o njegovom utjecaju na naše zdravlje, vjeruje da bi ga trebalo zabraniti, i potrebna su nam nova istraživanja: “Ako me pitate bih li pio aspartam, moj odgovor jest – nema šanse”, odlučno kaže Lustig. piše
