Koliko brzo vrijeme prolazi, za nas je subjektivna kategorija koju stvaramo na osnovi svakodnevnog iskustva. Zato izađite iz rutine i priuštite si nešto novo.
Čini nam se da je fraza “vrijeme leti”, iz originalne latinske “tempus fugit”, istinitija kako starimo, zar ne? Bez obzira na to događaju li nam se lijepe ili ružne stvari. Je li moguće da nam vrijeme brže prolazi kada smo stariji, a da je sve bilo usporenije kada smo bili mladi?
Nova iskustva
– Većina odraslih ima osjećaj da je vrijeme sporije teklo u njihovoj mladosti, a da kasnije u životu naprosto leti – kaže neurolog i neuroznanstvenik dr. Santosh Kesari, voditelj odjela za translacijsku neuroznanost i neuroterapiju u Providence Saint John’s Health Centeru. Kaže da se radi o percepciji vremena, odnosno koliko brzo vrijeme prolazi za nas je subjektivna kategorija koju stvaramo na osnovi svakodnevnog iskustva. Kada nešto čekamo u neizvjesnosti, kada nam je dosadno ili naporno, vrijeme se vuče. A kad nam je zabavno, kada smo radosni i uzbuđeni, bezbrižni i neopterećeni – trenuci prolete.
A tako nam je većinom kada smo mladi. “Naša percepcija vremena razlikuje se ovisno o našem stanju i raspoloženju u trenutku doživljaja protoka vremena”, kaže Kesari. Ovisi i o tome koliko novih iskustava doživimo tijekom određenog razdoblja. Još jedan bitan aspekt subjektivnog osjećaja protjecanja vremena je proporcija iskustava i životnog vijeka.
– Kada imamo 10 godina, samo jedna godina života predstavlja ogromnih 10 posto našeg životnog doba. Sa 50 godina jedna godina je samo 2 posto svega što smo doživjeli i samim tim nam djeluje kao neznatan period koji ima tendenciju proletjeti – kaže Kesari.
Kako usporiti vrijeme
U djetinjstvu je gotovo svako iskustvo novo, a zahvaljujući mnoštvu novih doživljaja i kognitivnih procesa kasnije u životu imat ćemo dojam da je vrijeme sporo prolazilo kad smo toliko toga stigli napraviti. Kognitivni procesi se kasnije u životu usporavaju jer svakodnevna iskustva brže smještamo u kalupe pa nam to pruža dojam bržeg protoka vremena. A i doživljaja je manje. U srednjim godinama i u starosti uglavnom smo naučili najveći dio stvari kojima ćemo se u ostatku života baviti, dok istovremeno više ne stječemo dovoljno novih iskustava koja bi angažirala naš mozak novim kognitivnim procesima.
No i u srednjim i starijim godinama možemo usporiti vrijeme. Neuroznanstvenici kažu – novim doživljajima. Treba više putovati na nepoznata mjesta, učiti nove stvari, izložiti se novim situacijama, izaći iz rutine. Gustoća novih iskustava, kao kada smo bili mladi, u našem sjećanju usporit će vrijeme. piše
