Cijeli Zadar zavio u crno: Bivši student (20) ubio baku i majku. Lovre Mesnić tog je Velikog Petka ‘pukao’. Došao je kući u zadarski Bokanjac i u totalnom ludilu ubio vlastitu majku i baku. Njihova unakažena tijela našao je otac…
Istražili smo tko su monstruozni ljudi čiji su zločini ledili krv u žilama javnosti u posljednjih 50 godina. Ubojice, silovatelji, sadisti izvirali su iz mirnih i običnih ljudi kojih se nitko nije bojao. Svoje sredine pretvarali u mjesta užasa te žrtve i obitelji zauvijek ranili svojim postojanjem. Tijekom ljeta objavljujemo najbolje priče…
Lokve krvi i izmasakrirana, unakažena tijela dviju žena. Užasan prizor u kući obitelji Mesnić u zadarskom Bokanjcu šokirao je i istražitelje koji su s mučnim izrazima na licima izlazili iz spavaće sobe. Tijela dviju žena, Rene (55) i Jolande (78) tog krvavog petka pronašao je njihov suprug i sin kada je tog krvavog petka, 29. ožujka 2013. godine, došao kući s posla.
Majci odsjekao glavu, baku izrezao
Njegov 20-godišnji sin Lovro, bivši student, ranije toga dana satima je zlostavljao, tukao te noževima, sjekirama, pilom i brusilicom ozljeđivao majku Renu i nepokretnu baku. A onda ih je dokrajčio. Majci je odrubio glavu, a baku je cijelu izrezao. No, nije mu bilo dosta. Nastavio se iživljavati nad njihovim mrtvim tijelima. U potpunom ludilu ostavio je trag ubojice, da ga se nikad ne zaboravi. Uzeo je sprej i preko cijelog zida je napisao “Pakao”. Zašto su majka i baka morale proživjeti taj pakao i što je bio okidač za monstruozni zločin, policija još pokušava otkriti.
– To je bilo užasno. Koliko znam, dosadašnja kriminalistička literatura u Hrvatskoj nije zabilježila ovakav monstruozni zločin – rekao je šokirano naš izvor.
Nakon ubojstva išarao zidove i ‘ukrasio’ kuću
Ubojica je uhićen u predvečerje istog dana. Navodno je nakon uhićenja ‘pukao’ pa su ga liječnici zbrinuli na psihijatrijskom odjelu zadarske bolnice u kojoj je bio pod stalnim policijskim nadzorom. Mahniti mladić je osim grafita na zidu, nakon njihove smrti izveo je još nekoliko rituala. Lovre je nakon ubojstva kuću ‘ukrasio’ plakatima od kolaža, grafikama, mozaicima i crtežima te kuhinjskim priborom i još nekim predmetima koje je porazmještao u kući i izvan nje. Porazbijao je predmete po kući i njih uklopio u neku vrstu instalacija u spavaćoj sobi, kuhinji i na verandi. Nekoliko plakata odnio je ispred stana koji iznajmljuju na Relji, gdje je obitelj živjela prije nego su što napravili kuću na Bokanjcu.
U međuvremenu je uzeo susjedov auto, bacio krvavu odjeću, otuširao se kod prijatelja i obukao njegovu čistu odjeću. Potom je s drugim prijateljem u kafiću na zadarskoj rivi popio piće te i njemu, onako usput, na rastanku ispričao što je učinio.
Nakon svega, vratio se na mjesto zločina, u blizinu kuće strave dok je policija radila očevid.
Policiji tek rekao da se ničega ne sjeća
Pred zamjenikom županijskog državnoga odvjetnika branio se šutnjom i nije želio odgovarati na pitanja. Ništa nije želio reći ni policiji.
Pričao je o stvarima koje se uopće ne dotiču ubojstva te tvrdio kako ima ”rupe” u pamćenju i mnogo toga se ne sjeća. U bolnici su mu uzeli uzorke urina i krvi kako bi utvrdili je li bio drogiran ili pijan. Njegovi poznanici ispričali su kako je Lovre posljednje vrijeme često ”bio na tripu”, a slično je i sam objavio na Facebooku.
– 20 godina bolesnog tripa je gotovo – stajalo je u objavi.
Policija je intervenirala i dan prije tragedije
Mladić je godinu dana prije doznao kako boluje od Chronove bolesti zbog čega je morao prekinuti studij u Zagrebu. Policija je u kuću Mesnićevih došla i dan prije ubojstva, na poziv Lovrina oca Maria. Nisu intervenirali jer se mladić smirio.
Lovrina starija sestra tvrdi kako njezin brat nije bio zlostavljano dijete te su ga, kao najmlađeg, uvijek ”mazili i pazili”. Tjedan nakon stravične obiteljske tragedije trebala se udati za svojeg dugogodišnjeg mladića s kojim živi u Zagrebu. Tog je vikenda krenula autobusom za Zadar kako bi uskrsne blagdane provela s obitelji.
Tijekom vožnje nazvao ju je otac i rekao joj da odmah po dolasku na autobusni kolodvor dođe kući. Preko telefona joj ništa nije želio reći kako je ne bi uznemirio. Pred kućom je ugledala policiju i totalno se šokirala kada je doznala zašto su ondje.
– Mama je sve blagdane u bolnici radila da bi mu mogla financirati školovanje. Čak mu je i kuharicu plaćala da bi imao prehranu kakvu zahtijeva njegova bolest. Meni je najviše žao što ona nije više stigla uživati u životu – kazala je shrvana sestra.
Prije ubojstva posjetio prijatelja
Lovre nam je tog petka došao na vrata oko 16.30 sati. Pitao je može li ući i čudio se kako ništa ne znamo. Nepovezano je govorio, jedva se dalo razaznati da je ubio mamu. Baku nije ni spomenuo, ispričao je Nenad Rogić, otac Lovrina prijatelja Ante kojemu je došao nakon ubojstva.
– Pitao je može li oprati ruke i oprao ih je. Već se bio presvukao kod drugog prijatelja. Bio je jako rastresen. Rekao je da mu se smrklo i da je to morao učiniti jer da ga maltretira 20 godina. O čemu je konkretno govorio, ne znam, ali je navodno i ocu rekao: ‘Tata, moraš je se riješiti, ja s njom ne mogu više’. Znam ga kao dobro dijete i krasnog dečka. Odrastao je s mojim Antom, bio odličan đak, a što mu je došlo, stvarno mi nije jasno. Svi smo u šoku – kazao je tada Rogić.
Šokirana je i Lovrina srednjoškolska razrednica koja ga se sjeća kao uzornog učenika i sportaša.
– Nadaren je za prirodoslovne predmete i išao je na natjecanja. Jedino po čemu bi možda bio poseban je njegova mirnoća, introvertiranost i povučenost. Nekad je bilo malo teže doprijeti do njega. Šokirana sam – rekla je razrednica Sabina Glasovac.
Stručnjaci: Njegovo ponašanje upućuje na dubok psihički poremećaj
Uključuje dijelove realiteta koje ne može povezati. Čitav sustav njegove stvarnosti izokrenut je i u trenutku zločina vjerojatno nije mogao upravljati sobom, smatraju stručnjaci. Tumačenje istražitelja jest da je Lovre u vlastitoj obitelji vidio neprijatelje, a problemi koje je s njima imao vjerojatno su i okidač za težak zločin.
– Riječ je o bolesnom mladiću s nakaradnom, psihopatskom strukturom ličnosti. Egocentričan je i usmjerene inteligencije. Cijeli život bolest je prikrivao time što je, recimo, bio dobar učenik u školi – govori iskusni psihijatar.
Smatra da je na njegovo psihičko stanje utjecao i odlazak s fakulteta zbog Chronove bolesti.
– Srušio mu se svijet. Zbog frustracija i neuspjeha spreman je na sve, pa i osvetu obitelji – pojašnjava sudski vještak.
Ubojicu su u djetinjstvu zbog skupljanja buba otrovnica zvali Lovre škorpion, a znao se fotografirati i sa zmijama.
– Lov na bube otrovnice i zmije ima značajnu simboliku. Preko toga može učiniti nešto ‘otrovno’. Na kraju je to i učinio. Ta agresija prema majci je kod takvih ljudi uvijek više naglašena nego agresija prema očevima. On je bazično bolestan, ali je pukao kada je shvatio da ne može dalje – pojašnjava sudski vještak.
Na Facebooku otvorio dušu: Zahvaljujem svima što su bili dio mog života
Evo ga, 20 godina bolesnog tripa je gotovo, sistem koji je okolina toliko ugradila u mene je pa, a početak svakog lošeg sistema su kao kod svakog njegovi roditelji. Mater i ćaća su mi bili totalne krajnosti, u materi sam ima oca koji oće sve držati pod kontrolom, a u ocu mater koja se prijateljski ponaša, sto god da napravim.
Nakon 20 godina tog sistema, di se stvarnost percipira kao okolina, a ne kao stvarnost, čovik dođe do jako čudnih spoznaja, spoznaja koje se mogu vrlo lako na krive načine koristiti, na svoju štetu. Počne gledati stvari totalno iz svoje stvarnosti što je za većinu mojih face prijatelja prijeko potrebno. Zapravo sve.
Kroz zadnjih par dana ove aktivnosti na faceu di sam baca lajkove na random stvari,
ulazeći u podsvijest njih i lajkajući totalne pizdarije san doša do spoznaje da su duboko u sebi svi muškarci pi…. i sve žene totalne ku…. Gledati koliko se ljudska inteligencija loše koristi, užasno nešto. A samo zato jer se stvari ne mogu sagledati objektivno, u tome da ste vi produkt dva roditelja, ne samo jednog, ne možete isti film rokati cili život, na kraju će se ta negativna energija u vama akumulirati i uz krivo korištenje blagodati društva vi ćete pasti, a ne to društvo. Postiga sam to i za ovih 20 godina jebenog užasa u mom svitu, di bi se sve tribalo dogoditi sada a ne jučer i sutra san napokon dobia nagradu, napokon mogu reći da san čist bez imalo grižnje savjesti. Zahvaljujem se svima što su bili dio mog života i trpili me u ovon tripu, stvarno vam fala tek sad vidim kako je bilo izdržati ovo sve. piše
