‘Stari s bafama, stara s ogromnon trajnon, sestra i ja cili umazan slajon – piva TBF u svojoj ‘Nostalgičnoj’, i podsjeća kako smo, u ta sjetna vremena, sladoled plaćali danas nestvarnih tri kune.
Izbor je bio skroman – jagoda, čokolada, vanilija, stracciatella.
A sada imamo i neke nove okuse. Od onih inspiriranih lavandom i rožatom, pa do onih s čijih oznaka u bogatim škrinjama mame brendirana imena: Raffaello, Kinder Bueno, Snickers, pa čak i Red Bull…
E, baš te okuse nam prodaju, kuglu za 12 kuna, u istim količinama u kojima smo dobivali i onaj od tri kune. I još ako uzmemo slatki kornet, ukusniji od običnog, jedan ‘slajo’ opali nas po džepu taman toliko da se sjetimo da smo u ona vremena mogli za tu lovu dobiti cijeli banana split. I on se, vidjeli smo kraćom šetnjom po gradu, otapa u zaborav.
Pišemo mi stalno, i krivimo masovni turizam, jer su cijene svakojakih dobara dosegle one u Parizu, Londonu ili Rimu. Odrazilo se to, eto, i na sladoled. Istinabog, barem što se tiče ledenog osvježenja, imamo mi i specijaliziranih objekata u kojima se nudi ‘ice cream’ vrhunske, domaće proizvodnje, što razveseli i bonkuloviće.
Prvo što pada na pamet kad se nanižu ti epiteti jest sladoled kod Poljaka “Luke”, okusa inspiriranih tradicionalnim slasticama. Cijena od 12 kuna po kuglici nije sitnica, ali s obzirom na kvalitetu, oprostivo je.
Izbjegavajte centar
No, nije lako prijeći preko činjenice da nam se po štekatima kafića, svega nekoliko koraka dalje, prodaju sladoledi od umjetnih okusa i bojila pomiješanih s litrom mlijeka i leda, po istoj cijeni kao kod “Luke”.
Dobro je što, primjerice, na Pjaci za tih 12 kuna možemo pronaći i bezglutensku verziju, takozvani “Fantasy Soft Ice”. Opet, tu cijena opravdava kvalitetu.
A valja i znati da nisu svi ugostitelji podlegli lakoj zaradi. Po malim kalama, primjerice, još se može naći kuglica za osam kuna. I oni nude slatki kornet za dvije kune, a za kunu dobijete čašicu. Nemojmo se sada pitati koja je nabavna cijena te plastične posudice.
Specijalizirana slastičarnica “Voćni trg” jedna je od rijetkih koje nude “Banana Split” kup. I klasični sladoled, za osam kuna, a opet je malo bliže Rivi. Svakako je preporuka.
Dosadni smo i sami sebi, ali moramo spomenuti Bobisove hladnjače smještene Ispod ure, čije uklanjanje je više puta najavljivano. Tamo je sladoled 10 kuna, a posebni kornet dvije kune. Po istoj toj cijeni na Peristilu prodaje sladoled i slastičarnica “Pumparela”, ispred koje turisti čekaju u redovima.
Preporuka je, eto, u potrazi za sladoledom izbjegavati centar grada i koliko je moguće, čitati sitna slova što ih radi inspekcija prodavači lijepe na škrinje, kako bismo barem otprilike znali što kupujemo. Jer, očekivano je ova naša mala patrola rezultirala zaključkom da su na Rivi sladoledi najskuplji. Kreću se po 10 ili 12 kuna, ovisno o kojem je štekatu riječ, a svi su mahom od istog proizvođača.
Iako nam omiljena slastica svake godine poskupi za kunu, dok prodavači misle da mi to ne primijetimo, obrtnici po malim kalama ne prate te trendove. Još su na našoj strani. piše
