Hrvatska kao europsko lječilište
Velik broj građana treće životne dobi, koji su aktivni na turističkom tržištu, uglavnom su iznadprosječnih imovinskih i financijskih mogućnosti, s tim što većina takvih iz zemalja EU ima i znatno više redovne prihode od većine hrvatskih građana.
Već tri-četiri godine – svaki od tog dvojca neovisno jedan od drugog – ekonomist, dr. Guste Santini, i liječnik, dr. Miljenko Bura, promoviraju i razrađuju ideju o velikom skoku u turističkoj ponudi u Hrvatskoj na račun medicinskog turizma i njemu kompatibilnog turizma za goste iz treće, zlatne dobi. Obojica polaze od istih pretpostavki: Hrvatska posjeduje prvorazredne prirodne posebnosti, kojima bi od male zemlje za veliki ljetni odmor mogla prerasti u najatraktivniju europsku mrežu destinacija za liječenje i pomlađivanje. Santini, kao ekonomski stručnjak, na tom potencijalu temelji nove, velike fiskalne koristi, kao i učinke na preporod većine područja od posebne državne skrbi u zaleđu i na najudaljenijim otocima, dok Bura naglašava prednosti preventive i kurative za sve dobne skupine turista, a posebno za goste iz treće dobi. Riječ je, dakle, o konceptu obogaćivanja turističke ponude i o preobrazbi turizma iz sezonske i pretežno gubitaške u cjelogodišnju, visoko profitabilnu djelatnost.
Santini podsjeća da treća dob danas dominira u tzv. starim zemljama, među kojima je i Hrvatska. I dok je vrijeme aktivnog djelovanja nakon umirovljenja, donedavno bilo tek nekoliko godina, danas se mjeri u desetljećima. Velik broj građana treće životne dobi, koji su aktivni na turističkom tržištu, uglavnom su iznadprosječnih imovinskih i financijskih mogućnosti, s tim što većina takvih iz zemalja EU ima i znatno više redovne prihode od većine hrvatskih građana. Za početak bi im – prema Santinijevu scenariju – valjalo izgraditi desetak naselja u nerazvijenim područjima, od Dalmatinske zagore i Like do Korduna i Banije, blizu tamošnjih termalnih izvora i postojećih medicinskih kapaciteta.
Bura sa suradnicima već priprema gradnju prvog centra medicinskog turizma u Vodicama, kao pionirsko ulaganje od oko 30 milijuna eura, na temelju kojeg bi se dalje razvijala široka mreža istovrsnih središta medicinskog turizma na Jadranu i u unutrašnjosti. Bura podsjeća da je lani u medicinskom turizmu u svijetu ostvaren promet od gotovo 70 milijardi dolara, uz godišnji rast od 20 posto. Vodički bi centar povezao vrhunsko liječenje s turističkim blagodatima, za što postoje zainteresirani ulagači.
Kroz centre medicinskog turizma bilo bi moguće privući i mnoga liječnička imena najvišeg europskog ugleda (pa i ona porijeklom iz Hrvatske), koja bi svojim radnim doprinosom podizala rejting pojedinog odredišta, a istodobno prenosila vještine i znanja na domaću, mladu liječničku ekipu.
Već tri-četiri godine – svaki od tog dvojca neovisno jedan od drugog – ekonomist, dr. Guste Santini, i liječnik, dr. Miljenko Bura, promoviraju i razrađuju ideju o velikom skoku u turističkoj ponudi u Hrvatskoj na račun medicinskog turizma i njemu kompatibilnog turizma za goste iz treće, zlatne dobi. Obojica polaze od istih pretpostavki: Hrvatska posjeduje prvorazredne prirodne posebnosti, kojima bi od male zemlje za veliki ljetni odmor mogla prerasti u najatraktivniju europsku mrežu destinacija za liječenje i pomlađivanje. Santini, kao ekonomski stručnjak, na tom potencijalu temelji nove, velike fiskalne koristi, kao i učinke na preporod većine područja od posebne državne skrbi u zaleđu i na najudaljenijim otocima, dok Bura naglašava prednosti preventive i kurative za sve dobne skupine turista, a posebno za goste iz treće dobi. Riječ je, dakle, o konceptu obogaćivanja turističke ponude i o preobrazbi turizma iz sezonske i pretežno gubitaške u cjelogodišnju, visoko profitabilnu djelatnost.
Santini podsjeća da treća dob danas dominira u tzv. starim zemljama, među kojima je i Hrvatska. I dok je vrijeme aktivnog djelovanja nakon umirovljenja, donedavno bilo tek nekoliko godina, danas se mjeri u desetljećima. Velik broj građana treće životne dobi, koji su aktivni na turističkom tržištu, uglavnom su iznadprosječnih imovinskih i financijskih mogućnosti, s tim što većina takvih iz zemalja EU ima i znatno više redovne prihode od većine hrvatskih građana. Za početak bi im – prema Santinijevu scenariju – valjalo izgraditi desetak naselja u nerazvijenim područjima, od Dalmatinske zagore i Like do Korduna i Banije, blizu tamošnjih termalnih izvora i postojećih medicinskih kapaciteta.
Svako bi naselje moralo biti tako koncipirano da ponudi deset do petnaest tisuća kreveta različitih kategorija. No, s podjednakim zamahom valjalo bi proširiti i ponudu najkvalitetnijih destinacija uzduž Jadrana, a osobito na otocima, što bi u roku od pet-šest godina od dovršetka prvog investicijskog vala moglo udvostručiti ukupan broj dolazaka i noćenja i stranih i domaćih turista, te produljiti sezonu sa manje od sto na više od 200 dana godišnje. U kombinaciji s ljekovitom hrvatskom hranom, kao i uz multiplikativne učinke na račun zapošljavanja domaćih građevinskih, drvoprerađivačkih, prijevozničkih i ostalih kompanija, ulaganja u medicinski turizam i u turističku ponudu za treću dob mogli bi se već u srednjem roku iskazati kao najprofitabilnija skupina investicija u regionalnim razmjerima. Bura sa suradnicima već priprema gradnju prvog centra medicinskog turizma u Vodicama, kao pionirsko ulaganje od oko 30 milijuna eura, na temelju kojeg bi se dalje razvijala široka mreža istovrsnih središta medicinskog turizma na Jadranu i u unutrašnjosti. Bura podsjeća da je lani u medicinskom turizmu u svijetu ostvaren promet od gotovo 70 milijardi dolara, uz godišnji rast od 20 posto. Vodički bi centar povezao vrhunsko liječenje s turističkim blagodatima, za što postoje zainteresirani ulagači. Kroz centre medicinskog turizma bilo bi moguće privući i mnoga liječnička imena najvišeg europskog ugleda (pa i ona porijeklom iz Hrvatske), koja bi svojim radnim doprinosom podizala rejting pojedinog odredišta, a istodobno prenosila vještine i znanja na domaću, mladu liječničku ekipu.
Zbog razlika u razinama cijena između Njemačke, Italije, Austrije ili Švicarske, i Hrvatske, i zbog savršene dostupnosti budućih centara medicinskog turizma srednjoj Europi (mrežom auto-cesta i sve gušćim prometom plovila svih vrsta Jadranom), mnogima će biti jeftinije uživati 15 dana u hrvatskoj prirodnoj i kulturnoj baštini, i usput obaviti i neki od zahtjevnijih kirurških, oftalmoloških ili stomatoloških zahvata, nego se samo liječiti na matičnim adresama u Milanu, Beču, Cirihu ili Berlinu. U kombinaciji sa desecima tisuća čelično zdravih pripadnika treće dobi sa svih strana svijeta, koji bi u Hrvatskoj tražili samo užitke i preventivu, bio bi to model novog turističkog razvoja koji ne može promašiti. Vjerojatno bi s vremenom i masa apartmanskih naselja ćutila živost i izvan ljetne sezone, te ne bi bila avetinjski pusta i svima na teret.. Vjerojatno bi s vremenom i masa apartmanskih naselja ćutila živost i izvan ljetne sezone, te ne bi bila avetinjski pusta i svima na teret. piše
