”Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane diljem svijeta danas je toliko uhvatilo maha da ga se može i mora proglasiti zločinom protiv čovječanstva.” Te riječi u svojoj knjizi ”Sjeme uništenja” napisao je publicist William Engdahl još 2005. godine. Kako vrijeme prolazi, njegove riječi sve više dobivaju na značaju.
Zadnjih godina diljem svijeta je naglo porastao broj ljudi koji pate od alergija, raka i drugih teških bolesti, kao i osoba koje se lijeće od neplodnosti. Krajnje je vrijeme da se upitamo bi li to moglo imati veze s GM hranom? Sudeći po alarmantnim rezultatima istraživanja neovisnih stručnjaka, realno je zaključiti da bi.
Što kažu najnovija istraživanja
U uglednom časopisu Food and Chemical Toxicology u rujnu 2012. godine objavljen je rad ekipe znanstvenika na čelu s prof. Seralinijem s francuskog sveučilišta Caen, koji dokazuje da je GM hrana izuzetno opasna. Istraživanje provedeno na štakorima trajalo je dvije godine za razliku od dotadašnjih – na temelju kojih je GMO proglašen bezopasnim, a koja su trajala samo tri mjeseca. Rezultati istraživanja pokazuju da GM kukuruz može izazvati tumore i skratiti životni vijek. U glodavaca, smrtnost je bila dvostruko veća, a oštećenja bubrega i jetre – pet puta veća od prosjeka.
Utvrđeno je da se 93% tumora u ženkama pojavilo tek u drugoj godini života, što bi kod čovjeka odgovaralo dobi od 35-40 godina. Na temelju istraživanja provedenih u Italiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu The Journal of Agriculture and Food Chemistry, ustanovljeno je da je u glodavaca hranjenih GM kukuruzom došlo do poremećaja imunološkog sustava.
Kod ljudi, takve promjene povezuju se s alergijama, artritisom, upalama crijeva i autoimunim bolestima.
Ruski znanstvenici na čelu s dr. Surovom prije dvije godine objavili su senzacionalne rezultate dvogodišnjeg istraživanja tijekom kojega je ustanovljeno da su hrčci hranjeni GM hranom u trećoj generaciji potpuno izgubili sposobnost reprodukcije.
Znamo li što jedemo?
Pri razmatranju ovog problema osvrnut ćemo se na Hrvatsku, uz napomenu da je u svim zemljama koje su GMO-u otvorile vrata, situacija slična ili još gora.
Čudnovati su putovi hrane, pa i bez ulaženja u detalje možemo zaključiti da
zapravo ne znamo što jedemo.
To što ste kupili hranu domaćeg proizvođača ne mora značiti da je domaća. Nego je domaći proizvođač preradio i/ili u vlastitu ambalažu upakirao nešto što je došlo tko zna otkud.
Godine 2004. već smo imali aferu sa salamom poznatog proizvođača za koju je otkriveno da sadrži uvezenu soju s više no tada dopuštenom količinom GMO-a, pa je morala biti povučena s tržišta.
Što sve već godinama jedemo, ostat će misterij.
No nešto ipak znamo: prema zakonu na tržište smiju se staviti proizvodi koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetski modificirane uljane repice, soje, kukuruza i pamuka, pri čemu se ne mora označavati da sadrže GMO, ako njegov udio u proizvodu ne prelazi 0,9%.
Govorimo li pak o famoznom postotku od 0,9 posto, dr. sci. Valerije Vrčak, profesor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, upozorava nas da to nije nikakav znanstveno utvrđeni postotak.
To je proizvoljni kompromis koji se ne temelji ni na kakvim medicinskim ili toksikološkim istraživanjima, te kao takav ne jamči zdravlje ljudi, životinja i okoliša.
No ako proizvod sadrži više od 0,9 posto GMO-a, teško da se to može ustanoviti, budući da su slova na deklaracijama toliko sitna da vam za njihovo čitanje treba mikroskop – vjerojatno stoga kako se ne biste previše uzrujali kad biste vidjeli što jedete.
Ni mjerodavne institucije ne štite nas previše. Sanitarna inspekcija provjerava samo desetak proizvoda u pet gradova, ukupno dvjestotinjak godišnje, pa tu i tamo nešto i pronađe.
Primjerice, krajem ožujka ove godine pronašla je neautoriziranu GMO rižu u tjestenini od riže iz Austrije, te u talijanskoj tjestenini od rižinog brašna i rižinim rezancima iz Nizozemske.
Nažalost, što se još krije na policama naših trgovina, preostaje nam samo nagađati.
Tko su vladari života i smrti
Još sedamdesetih godina prošlog stoljeća Kissinger je cijelu filozofiju sažeo u jednu rečenicu: ”Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude”. Što se tiče hrane, nikada u povijesti svijeta toliko velika moć nije bila u rukama tako malog broja ljudi. Odnosno, najvećih proizvođača GMO sjemena poput Monsanta, Syngenta, Dowa i Du Ponta.
I koje je danas, nažalost, uglavnom uz pomoć ucjene i političkog pritiska rasprostranjeno na ogromnim područjima diljem svijeta.
Po Engdahlu, riječ je o zavjeri s ciljem smanjenja broja stanovnika u svijetu – jer nas je navodno previše. Budući da GM hrana polako truje organizam, skraćuje životni vijek te onemogućuje reprodukciju, ovaj plan realno je provediv. Tu teoriju u svojoj knjizi ”Sjeme uništenja” opsežno je potkrijepio dokumentima Američke vlade s kojih je uklonjena oznaka tajnosti.
GMO je u proteklim godinama preplavio svijet, a sudeći po tome, Amerika je na putu ostvarenja sna o potpunoj kontroli nafte i hrane u svijetu.
Pritom im nije stalo poštedjeti ni vlastiti narod, a kamoli pripadnike drugih zemalja.
Poznato je da pčele ne oprašuju GMO biljke, a kako kažu stari ljudi,
kad nestane pčela, nestat će i nas.
Wikileaks je objavio podatke koji otkrivaju kako je američka kompanija Monsanto (najveći svjetski proizvođač genetski modificiranog sjemena) direktno prijetila državama koje su odbile GMO hranu.
Kompanija Monsanto eksplicitno je tražila od SAD-a da ekonomski “kazni” države koje bi odbile suradnju. Spominju se termini poput proglašenja “ekonomskog rata”.
Tako je primjerice zahtijevano da se izvrši veliki pritisak na Francusku koja je odlučila zabraniti neke vrste genetski modificiranog kukuruznog sjemena.
Recimo usput da se multinacionalna korporacija Monsanto, koja je jedna od vodećih u svijetu (ako ne i prva) po profitu koji dolazi od GMO proizvoda, nalazi na listi deset najopasnijih korporacija na svijetu.
Monsanto je stvorio i potiče potrošnju namirnica koje sadrže GMO.
Jedan od ‘velikih’ izuma kompanije je sjeme ‘Terminator’, koje daje sterilne plodove, kako bi se poljoprivrednici prisilili da uvijek iznova kupuju na tone i tone sjemenja za sljedeću sjetvu.
GMO brandovi
Otkrivamo vam koji brandovi u svojim proizvodima mogu sadržati GMO sastojke.
Napominjemo da GMO sastojci ne moraju biti navedeni na etiketama proizvoda, pa najvjerojatnije tamo ih nećete ni pronaći.
Nažalost na ovoj listi su mnogima omiljene Milka čokolade, Pringles čips i Orbit žvakaće gume. piše
