Nakon što su odradile svoje, odbacio ih je bolesne i pothranjene u šumu. U oglasnicima se mogu naći brojne ponude kojima razni neregistrirani uzgajivači, tzv. štanceri, lakovjernim kupcima nude višestruko jeftinije pse bez rodovnika koji se često uzgajaju u posve nehumanim uvjetima.
Kristina Korpar iz Koprivnice željela je rotvajlera. Kupila ga je kao i mnogi drugi preko oglasnika. Nije tražila papire jer je mislila da joj ne trebaju, ionako ga nije namjeravala voditi na izložbe.
Jeftinije je skuplje
“Prvo nam je u autu povraćao cijelim putem, ali to je bila najmanja briga, on je bio pun parazita i imao je rahitis”, priča Korpar. Tako je počelo. Nastavilo se još i gore. Jacku je otkrivena teška displazija kukova i laktova.”
“Znači njegove hrskavice u jednom dijelu praktički uopće nisu bile razvijene, tako da, kad je hodao, njemu se doslovno tarila kost na kost. Konstantne boli bez obzira na analgetike, a znate dobro da se analgetik ne može konstantno davati. Mi smo mu davali kad ga je baš jako boljelo, kad smo vidjeli da pas nema volje niti da ode popiti vodu niti jesti, a volio je hranu”, objašnjava Korpar.
Za njega su dali tisuću kuna, dok bi kod registriranog uzgajivača bilo oko sedam puta više. Ali uskoro se jeftinije rješenje pokazalo znatno skupljim.
“Bili smo kod veterinara obvezno svaki tjedan, lijekove smo kupovali svaki mjesec. Sigurno smo više od tisuću kuna mjesečno davali za lijekove. Operacije isto nisu bile baš jeftine”, tvrdi Korpar. No unatoč svemu, jadnog se Jacka nije moglo spasiti, već su ga i prije navršene pete godine morali dati uspavati, da se više ne muči.
Frka je isto tako došao na svijet u jednom od štanceraja, ali je ipak imao više sreće. Isto je nabavljen preko oglasa.
“Sve u oglasu pisalo je drukčije nego kad si došao tamo, i njihova dob, baš sve, a još je čovjek sam priznao da je štancer. Od uzimanja psa nismo odustali zato što je meni taj dan bio rođendan i mama je dogovorila da za moj rođendan idemo tamo”, objašnjava Paula Jasnić iz Zagreba.
Očekivano, bio je mnogo jeftiniji od shitzua s papirima, no bio je pun parazita, imao je upalu mjehura, te se svih ovih sedam godina bori s raznim alergijama. Očekivano, i troškovi liječenja s godinama su postali astronomski. “Možda su mama i tata iz istog legla, tko to zna”, kaže Jasnić.
Ovo su samo dva primjera ljudi koje su prevarili nazovi ‘uzgajivači’, jedino što je njima važno jest zarada – i to pod svaku cijenu. Naime, ako pogledate oglasnike vidjet ćete kako se nudi gotovo svaka pasmina, i to za cijenu višestruko nižu od one kod službenih uzgajivača.
No ti se psi najčešće drže u podrumima, garažama, u malim boksovima. Kvaliteta hrane je upitna, da se ni ne spominje zdravstvena njega.
Ženke isključivo za rasplod
Ekipa RTL-ove Potrage glumila je kupce i skrivenom kamerom snimala uvjete u kojima se nalaze štenci koji se prodaju ‘na crno’. Javili su se na oglas u kojem se u okolici Zagreba nude štenci haskija za samo 500 kuna.
Dočekuje ih žena koja kaže da su štenci stari pet tjedana, a da su dva već prodana. Preostalih osmero nije se maknulo iz prostora od dva četvorna metra. Fekalije su posvuda. Na pitanje jesu li psi tretirani protiv glista i parazita, odgovara kako se to radi tek kad navrše dva mjeseca.
S time se ne slaže Branimir Rebselj, veterinar kojem se RTL-ova ekipa obratila za sva stručna pitanja i nedoumice.
“Štene se treba početi tretirati protiv parazita najranije s dva tjedna starosti. S time da se to mora provoditi svaka dva tjedna minimalno tri puta za redom. Što naravno ovi famozni štanceri ne rade sigurno”, tvrdi veterinar Rebselj.
Prodavačica štenaca tvrdi kako se maleni mogu odvojiti čim počnu jesti. “Pa gledajte, to je kao da ostavite dijete od mjesec dana na vratima sirotišta, hajmo s time usporediti. Znači to je jako loše”, s druge strane objašnjava veterinar Rebselj.
“Oni vam sve jedu, mi njima sve dajemo. Hranu ako dajemo suhu, dajemo za mace, a jedu i ovo iz kuće, rižu ili palentu”, objasnila nam je gospođa. “Užas, pas to nikad ne bi smio jesti ni u ludilu. To ne bi smio jesti ni odrastao pas, a kamoli štene”, tvrdi Rebselj.
Njihova je majka stara samo četiri godine i do sada se kotila svako tjeranje. Najmanje četiri puta. Kad joj je to i svrha. Njena zimska legla vlasnici nisu ni smjestili na toplo.
Veterinar Rebselj kaže kako se radi o farmama pasa koji “ne paze na kvalitetu psa nego samo paze da on bude lijep i čupav i da ga što prije prodaju”.
“Ja bih rekao da sigurno 70 posto štenaca koji uđu u ambulantu na prvo cijepljenje su psi nabavljeni iz jedne vrste štanceraja. Taj problem nekontroliranog uzgoja je jedan od glavnih uzroka zdravstvenih problema pasa”, tvrdi Rebselj.
Razlozi su brojni – nekvalitetna hrana, nehigijenski uvjeti, nebriga, često križanje mame i sina, brata i sestre – jamstvo su za brojne teže bolesti i poremećaje. “Takvi vlasnici u pravilu u prvih mjesec dana, dva mjeseca, potroše još dva do tri puta veći iznos nego što su platili psa”, objašnjava Rebselj.
Iskorištene do kraja i odbačene
Dvije bokserice stare devet i osam godina, majka i kći, danas su sretne i zbrinute. I to zahvaljujući volonterki Gloriji Malin iz Udruge S-Pas. Ali kad ih je prije nekoliko mjeseci našla odbačene u šumi na Žumberku bile su na rubu smrti.
“Tu su krenule emocije prštati na sve strane. To su bile suze radosnice jer smo je našli, jer je spašena, jer ima priliku, s druge strane su to bile suze bijesa tuge i očaja da je netko mogao dopustiti da jedno živo biće bude u takvom stanju”, prisjeća se Malin.
Bokserice Tara i Ina svojim su prijašnjim vlasnicima služile isključivo za rasplod. “Ja vjerujem da je svaka od njih u tih svojih osam i devet godina minimalno deset puta imala štence”, smatra Malin.
Nakon što su ‘odradile’ svoje, odbacili su ih u šumu, onako bolesne i pothranjene.
“Baš je izgledalo kao da su ih ostavili da umru”, tvrdi Malin. Kod veterinarke Pamele Strelec Tara i Ina su redovito na kontroli. Ona ih je primila te noći i objema, između ostalog, operirala tumore mliječnih žlijezdi.
“Po izgledu njihovih mliječnih žlijezda i naglašenih bradavica može zaključiti da su one imale puno više legla nego što bi pas normalno trebao imati”, objašnjava Strelec.
Kako su bokserice bile čipirane, Glorija je kontaktirala vlasnika, no ovaj nije imao namjeru uzeti ih natrag. Glorija im danas traži dom.
Nema čistokrvnih pasa bez rodovnika
Mirjana Krstić Arbanas, liječnica i kinološka sutkinja, uzgaja pse već 30 godina.
“Ja ne mislim da psi bezuvjetno moraju spavati u krevetu. Zašto? Mislim da svaki pas treba imati lijep, suh i miran kutak u kući, da mora biti prije svega voljen, da mora biti adekvatno hranjen, da mora imati onu brigu koju pasmina kao takva i zahtijeva”, smatra Krstić Arbanas.
Svoje štence prodaje za oko tisuću eura. Zvuči puno, ali legalni uzgajivači, registrirani pri Hrvatskom kinološkom savezu, u pse mnogo i ulažu. “Moje kujice u principu neki put imaju leglo jedanput u životu, a neke dva puta.”
“Nikad između dva legla nije godinu dana, nego i dvije godine. Poštujem protokol koji je propisao Hrvatski kinološki savez. Mislim da je to jedini pravi način, a to je da kada pse uzgajamo da ih ne uzgajamo često, ali da uzgajamo zaista jako, jako kvalitetno”, tvrdi Krstić Arbanas.
Legalni psi uvijek dolaze s rodovnicom, koja ne služi da bi se psa vodilo na izložbu, već je dokaz o čistokrvnosti. Svi koji govore drukčije, ne govore istinu. Jednostavno ne postoje čistokrvni psi bez rodovnika, tvrdi Krstić Arbanas.
Većina ovih štancera iskorištava sivu zonu zakona. A ionako ih nitko ne provjerava. Barem dok ne podnesete prijavu veterinarskoj inspekciji.
Iz ove priče prijavljena su dva slučaja. Za kupiranje repa Jack Rusellu nema dvojbe – to je kršenje zakona. Ali za zanemarivanje štenaca haskija, pomoćnik ministra poljoprivrede Damir Agičić uvjerava kako nema elemenata za prijavu. piše
