Nakon što starci završe u domu za stare i nemoćne, rodbina, prijatelji, zaposlenici domova nerijetko u tim trenucima umjesto osobe vide samo plijen koji treba što prije zgrabiti.
Posljednji takav slučaj dogodio se u Kaštelima. Vlasnici doma ucijenili su obitelj: zabranili su im posjet djedu, sve dok on nije potpisao ugovor, a kakav, saznat će vjerojatno tek na ostavinskoj raspravi. Oni o svom slučaju nisu htjeli govoriti.
Sličan paničan poziv stigao nam je iz Rijeke. Zvali su nas prijatelji kojima je zabranjen posjet starcu u domu. Ali, u posljednjih desetak dana priča se preokrenula naglavačke i sumnjivi su postali baš svi. Posjete su zabranjene i rođacima iz Slovenije.
U dva sa ga navrata pokušali posjetiti, drugi put s nama u pratnji. Za pomoć su se obratili i policiji, a podnijeli su i kaznenu prijavu.
“Meni je to vrlo čudno, zato što smo ja i Jože, i moja mama bili kad je bio prvi novembar, bili smo na groblju i na kavi, i rekao nam je da dolazimo u Rijeku kod njega, zato što su mama i on bili u stalnim kontaktima, tako da je meni to vrlo sumnjivo”, kaže Alenka Vavtar.
U tri tjedna promijenilo se sve
Prije točno tri tjedna nisu mogli ni zamisliti da svog prijatelja više neće smjeti posjećivati. Još manje da će se u čitav slučaj uključiti policija kao i da bi sve na kraju moglo imati i sudski epilog.
Godinama su se viđali svakodnevno. Jutarnja kava u jednom riječkom kafiću bila je neizostavni ritual za društvo riječkih umirovljenika. Nitko nikada nije izostajao, bez prethodne najave. No jedan od njih dva se dana nije pojavljivao. Kako živi svega stotinjak metara dalje, odlučili su provjeriti što se događa. Krenuli su prema stanu i putem strepili.
“Pozvonili su, međutim nitko se nije javljao i htjeli su zvat vatrogasce i policiju da provale u stan, jer tu je već postalo sumnjivo da nešto nije u redu s njime. U tom momentu je izašla susjeda koja ima ključ, otvorili su vrata i našli su Jožu kako leži, u ukočenom stanju, bio je sav ispovraćan, dehidriran, pothlađen i zvali su prvu pomoć”, priča nam Jožina prijateljica Mirela Gustin.
Odmah je prevezen na hitni prijem riječkog KBC-a. Nakon pretraga utvrđeno je da je pretrpio ozbiljan moždani udar i zadržan je na liječenju. U idućih mjesec dana bolnički krevet postaje i mjesto prijateljskog okupljanja. U tom periodu dobro se oporavio, ali ne dovoljno da bi mogao sam o sebi skrbiti.
Dogovor prijatelja da se Jožu smjesti u rehabilitacijski centar
“Jednostavno smo se dogovorili, pošto nema nikoga, nego daljnje rođake u Ljubljani, da se pobrinemo za njega kad izađe van, jer je imao jako veliki dekubitus i nepokretan je, mišići su mu atrofirali. Mi smo se dogovorili međusobno da ga smjestimo negdje u neki rehabilitacijski centar da mu ta rana zacijeli i da malo prohoda, jer jednostavno nije mogao u bolnicu na rehabilitaciju”, kaže Jožina prijateljica Mirela.
Odabir je pao na privatni dom za starije i nemoćne nedaleko Rijeke. No tamo je proveo čitav dan i noć, nakon čega je prebačen u stacionar zdravstvene njege u vlasništvu iste osobe i to, kako tvrde, na sugestiju medicinske sestre. Sve to odvijalo se u periodu od 28. prosinca do 9. siječnja.
“Mi smo ga posjećivali 9 dana redovito, 9 dana je bio tamo, najmanje opet nas tri-četiri, da bi nam jednostavno 7. bio zadnji kontakt s Jožom, 8. nas više nisu puštali unutra, stavili su zaštitara pred vrata i od onda mi više nismo mogli u kontakt s njim”, kaže Mirela.
Obrazloženje najprije nisu dobili. Kasnije im je poručeno da je kontakt zabranio jedan rođak iz Slovenije, a nakon toga stiže i novo tumačenje. “Drugi put su rekli da je on rekao da ne želi da dolazimo u što ne vjerujem da je istina”, priča Mirela.
Zabrana svakog kontakta
O ovome slučaju obavijestilo nas je 19 zabrinutih prijatelja kojima je zabranjen svaki kontakt. Jedinog rođaka iz Slovenije koji ima dozvolu posjeta, kontaktirali smo telefonski. On našim pozivom nije bio oduševljen. U međuvremenu, umirovljenici su, kako kažu, igrom slučaja doznali da je njihov prijatelj jednog prijepodneva doveden u svoj stan u središtu Rijeke zbog izmjene brave. Bio je u pratnji medicinske sestre i zaštitara.
“Rekla je da je o svemu obaviještena policija. Zaštitar je na to izišao iz spavaće sobe i stajao je u hodniku njihovog stana, a mi smo čekali ovdje da vidimo Jožu. Kad je izašao to je bilo katastrofa. Izgledao je vrlo loše”, kaže Andrijana Ivančić, Jožina prijateljica.
“Došli smo ovdje, tu je već bio bravar, oni su mijenjali bravu i mi smo čekali da ga vidimo i kad smo ga vidjeli mi smo se zaprepastili kako izgleda. Jako je smršavio i oni su počeli bježati s njime”, dodaje Mirela. Na ulici ih, kako tvrde, pokušavaju zaustaviti, ali neuspješno. Tada dolazi i do navodnog fizičkog kontakta s medicinskom sestrom.
Nakon svega, u večernjim joj satima na kućni prag dolazi policija, jer je medicinskoj sestri navodno prijetila ubojstvom. Policiji je prijavljena i zbog nevraćanja novca za plaćanje troškova, dokumenata i ključeva od stana koje joj je prijatelj povjerio na čuvanje dok je na liječenju. Ali račune, novac kao i specifikaciju troškova nam je pokazala, a novac predala policiji.
Pitanje imovine
Osim stana u centru Rijeke, njihov prijatelj posjeduje i automobil te zemljišta u okolici Rijeke. To je ujedno i razlog zašto su Jožini prijatelji kontaktirali Provjereno, strahujući da nije potpisao neki dokument mimo svoje volje, poput ugovora o posmrtnom uzdržavanju. Taj problem, unatoč brojnim primjerima iz svakodnevnog života, država još nije uspjela riješiti.
“U ovom trenutku ne postoje informacije, pouzdane informacije zato što ne postoji registar ugovora o tome koliko ih je sklopljeno, koliko je pojedina osoba sklopila kao davatelj uzdržavanja, ne postoje zaštitini mehanizmi, ali bilo bi dobro uvesti i najstroži oblik javnobilježničkog akta kod sklapanja ugovora tako da bude trenutak da osoba koja prima uzdržavanje dobije objektivnu informaciju koje su posljedice takvog ugovora”, pojašnjava pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Pokušali smo i sami stupiti u kontakt s domom. Telefonski, emailom, porukom na Facebooku, a na kraju i osobno. Tek nakon nekoliko dana to nam je uspjelo. Telefonski nam je poručeno da je odluku o zabrani posjeta samostalno donio njihov štićenik, zbog nevraćanja novca i ključeva od stana te navodnog pokušaja jedne od prijateljica, da mu potpiše skrbništvo kod javnog bilježnika. O svemu su, kažu, obaviještene nadležne institucije.
“Ono što je bitno nama jest da je on sasvim orijentiran, da je izrazio zadovoljstvo sa smještajem u prvom domu i drugom domu, točno je znao kad je došao i kad je premješten, 27. došao u Kostrenu, 30. premješten, zatim da je zadovoljan tretmanom i ne želi, to je naglasio, da ga se u ovom trenutku previše posjećuje, osim rođaka iz Slovenije. I želi ostati u domu i to je ono što je nama bitno”, kaže Ružica Ninić iz Centra za socijalnu skrb Rijeka.
Priča s puno nepoznatih varijabli i mutnom pozadinom
No što je stvarna pozadina ove priče? Nesebična prijateljska i rodbinska želja za pomoć ili neke skrivene namjere? Što se točno događa iza zatvorenih vrata? U uredu pučke pravobraniteljice kažu da je to nemoguće sa sigurnošću utvrditi. “Dosta povreda proizlazi iz paternalističkog stava zaposlenika kojim pristupaju osobi koja je smještena, da znaju ono što je najbolje za njega, da se odnose kao prema nekom tko ne razumije dobro ili u krajnjoj liniji nema poslovnu sposobnost kad govorimo o osobama koje imaju i mogu donijeti neke odluke za sebe, a ne da to mora neko drugi za njih napraviti”, kaže Vidović.
U ovom slučaju, štićenik zdravstvene ustanove poslovno je sposoban samostalno donositi odluke. Ali kontaktira sa samo dvoje ljudi. Sami prijatelji, nakon svega što se izdogađalo, više čak ni ne vjeruju jedni drugima. Sve bi možda riješio samo jedan telefonski poziv ili kratak posjet čime bi se zatvorio prostor brojnim sumnjama. piše
