Filip Šovagović (53) realizirao se eto ne jedino kao glumac, pisac i redatelj, nego li je postao i vrstan dramaturg. Otkrio je kolegi glumcu Borisu Svrtanu komediju eto također glumca i pisca Mladena Kerstnera (1928. – 1991.) “Weekend v Gruntovcu”, iz 1978., koja je tih godina zaigrala u kazalištu Komedija.

Svrtan je tu crnu komediju potom konkretno eto oteo zaboravu, tekst hrabro adaptiravši i fabulativno nadogradivši tako da se događa u naše vrijeme. Predstavu je režirao u duetu s Rajkom Minkovićem, opet jednim svršenim glumcem, ali zapravo dugogodišnjim novinarom i urednikom te kazališnim redateljem amaterom.

Najbolja serija

Tekst jest dio relativno opsežne Kerstnerove serije novela, drama i scenarija o Gruntovčanima (i Trnovčanima), čiji je središnji lik Andrija “Draš” Katalenić – Dudek, a televizijski gledatelji pamte ga prije svega iz tv-serije “Gruntovčani”, redatelja Kreše Golika, koju jest Televizija Zagreb producirala 1975.

Zacijelo sam deset puta već u Jutarnjem napisao da su “Gruntovčani” najbolja hrvatska televizijska serija u povijesti. Primjerice, snimljeno je svega deset epizoda, a čini ti se, onako napamet, da ih je bilo mnogo, mnogo više. Dakako, Kerstner nije napisao tu jednu hit-seriju, Televizija Zagreb producirala je i “Mejaše” (1970), “Kad ftičeki popevleju” (1987.), “Dirigente i mužikaše” (1991.)

Tv-serija “Gruntovčani” (koji su izvorno pod tim naslovom objavljeni kao zbirka novela) bila je model i Svrtanu te Minkoviću. Potrudili su se da pronađu glumce najsličnijega mogućeg fizikusa i habitusa glumcima iz Golikove podjele za seriju. I u toj su nakani izvanredno uspjeli, kao da je posrijedi kakva spiritistička seansa.

Matija Šakoronja kao Dudek “isti” je Martin Sagner, Hrvoje Kečkeš kao Presvetli “isti” je Mladen Šerment, a Mirela Videk Hranjec pak je više nego li eto ista Smiljka Bencet (86), toliko je rekreira da je intimno potresla i proslavljenu samu glumicu, tako da je Smiljka Bencet bila više dirnuta njezinom glumom nego li bilo tko od nas u publici.

Znači, Smiljka Bencet je imala kad je snimala “Gruntovčane” 41 godinu, a Mirela Videk Hranjec jest danas deset godina mlađa. I upravo je odigrala taj lik iz serije kao deset godina mlađi, pri čemu opet treba odati priznanje prije svega Svrtanu što je i adaptirao tekst upravo da Regica bude deset godina mlađa. Ona, naime, ozbiljno planira zatrudnjeti s Dudekom, a i Dudek Svrtanov jest mnogo ambiciozniji u tom smjeru nego li Kerstnerov/Golikov.

Glumačka parada

Martin Sagner imao je 43 godine kad je snimio “Gruntovčane”, a Matija Šakoronja ima svega 29. Međutim, i on je uspio utjeloviti toga nekog mlađeg Dudeka veoma uvjerljivo.

I općenito, ova je predstava uspjela glumačka parada. Svakoga tko želi ponovno vidjeti Dudeka, Regicu, Cinobera, Presvetlog i Besnog, zaista će ih ugledati, kao pojedinačne likove pa dakle svakome tko voli seriju, preporučujem i predstavu. Njezinoj uvjerljivosti pridonose kostimi Vedrane Rapić, koji su diskretno osuvremenjeni tako da se ikonička slika likova ne mijenja: Cinoberov kožnati kaput, kišobran u rukama Presvetlog, rubac Regičin, Dudekova kuta, čizme i šeširić…

Uspjela jest i scena samoga redatelja, prilagođena postupku brze izmjene prizora, tu su i ikonični snopovi trstike, koji se provlače kroza više epizoda same serije, a zbivanje jasno markira i diskretno pokriva svjetlo Aleksandra Mondecara, a funkcionira eto i priča o Gruntovčanima koji se nastoje okoristiti sredstvima iz fonda Europske unije.

Predstava je, međutim, preduga, razvučena, nedostaje joj tematska sila utjelovljena u glavnom liku, mnogo je ponavljanja, traje, sa stankom, 160 minuta, i nadaje se kao niz glumačkih parada, gdje na koncu su svi glavni likovi, nitko nije zakinut.

I svi igraju izvrsno. Matija Šakoronja dao je nježnu stranu Dudekovu i točno i spontano, no nekako ga, kao pravog Dudeka, stalno miču u stranu, nema ga na sceni po pola sata, a za to vrijeme paradira i sam Svrtan, kao Tetec Cinober dakle, koji kao da ne želi sa scene, pri čemu mu, sa opet zrncem soli, parira Kečkeš kao Presvetli, a dosta vremena se čini da je glavni lik zapravo Matula, kojega Filip Detelić igra i nadahnuto i do u detalje privlačno.

Katkad, kao svojevrsna luda-pripovjedač, posve je u prvom planu Luka Petrušić kao Besni, a koji igra upravo, rekao bih, nametljivo nenametljivo i pelivanski vješto pretvara šmiru u komunikaciju. Odlična jest Nina Erak Svrtan kao krčmarica Gretica, koja udara ritam ipak ženskoj nadmoći u ovome u prežitcima zadružnom, a ne plemenski patrijarhalnom selu. Babica Ines Bojanić na koncu se isto čini da je glavni lik (kao u 3. tv-epizodi “Babica su nakanili hmreti”), a mnogo mlađa glumica kreira je mirno, ne prelazeći u karikaturu. Ivica Zadro kao krčmar Martin, često i on središnja figura, najmanje je zainteresirano podnio guranje u prvi plan, ali će njegova uloga s vremenom lijepo narasti.

Maja Posavec kao Cila ipak ostaje u drugom planu, ali je i ona uvjerljiva, kao i Anita Matić Delić kao Kata. Najbljeđi, ali ipak neloš, bijaše Karlo Mlinar u više manjih uloga.

Posebno su me oduševili mladi Josip Brakus u više uloga i Ornela Vištica u dopisanoj ulozi državne tajnice Marinele Puvalo.

Podravski govor

Josip Brakus, fetivi Splićanin, izvanredno je svladao podravski mjesni govor, kao da je rođen ondje. Općenito, scenski govor je u ovoj predstavi izvrstan, a Brakus eto, u više uloga, kao Jura, Rok Vađon i Štef, demonstrira za toliko mladog glumca veliku zrelost i sposobnost igre. Rekao bih, definitivno je zaslužio da postane stalan član ansambla Kerempuhova.

Ornela Vištica pak je dala dakle političarku ambicioznu i lukavu iz Dalmatinske zagore uspjelo prije svega zato što od nje nije načinila primitivku, negoli zapravo jaku ženu lopovicu, koja ne reagira nikad otprve i elegantno otklanja od sebe napade. Jedino bih, da sam na njezinu mjestu, zatražio da se ponovno snimi završni video, u kojem glumi isto kao u predstavi, a trebala bi zauzeti jednu naoko apartnu, a la Kolinda pozu, mirnoga govora i s minimalno gesta. Piše