Životni vijek na sličan je način produljen za tri posto u šestgodišnjoj studiji i u slučajevima kada su ispitanici prije umirovljenja vježbali jedanput tjedno te su se jednakom učestalošću nastavili baviti fizičkom aktivnošću i nakon umirovljenja.
Osobe treće životne dobi koje nakon umirovljenja sudjeluju u raznim grupnim društvenim aktivnostima i učlanjene su u, primjerice književne grupe, grupe za bridž ili su aktivne u skupinama koje djeluju pri njihovoj crkvi, kandidati su za dulji i ispunjeniji život, pokazalo je istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Queensland.
Dobrobit sudjelovanja u takvim i sličnim društvenim aktivnostima nakon odlaska u mirovinu može se usporediti s pozitivnim učinkom redovite tjelovježbe nakon umirovljenja, kažu australski znanstvenici.
“Ako vam se bliži mirovina, a niste član skupine koja se bavi nekom društvenom aktivnošću, učlanite se”, savjetuje autor studije Niklas Steffens, postdoktorand na odjelu psihologije australskog sveučilišta.
Znanstvenici su tijekom studije vodili evidenciju o 424 osobe starije od 50 godina kojima se bližilo umirovljenje. Postavljeno im je pitanje u koliko su klubova, organizacija ili skupina koje se bave društvenim aktivnostima angažirani, a morali su odgovoriti i na pitanja o tomu u kolikoj su mjeri zadovoljni kvalitetom življenja i svojim zdravstvenim stanjem.
Tijekom idućih šest godina znanstvenici su pratili jesu li ispitanici nastavili sudjelovati u aktivnostima navedenih skupina i društvenih organizacija te su vodili evidenciju o tomu koliko je ispitanika za vrijeme studije umrlo.
Rezultati su pokazali da je 28 sudionika istraživanja umrlo u roku od šest godina nakon umirovljenja i da je najsigurniji pokazatelj vremena njihove smrti tijekom studije bila njihova životna dob. Naime, prosječan rizik od smrti kod pedesetpetogodišnjaka iznosio je jedan posto, u odnosu na osam posto kod osoba od 65 godina.
Drugi najrelevantniji pokazatelj vremena smrti u istome šestgodišnjem razdoblju bio je podatak o broju društvenih grupa u čijem su radu ispitanici sudjelovali.
Primjerice, ako je osoba bila aktivna članica dviju društvenih grupa prije umirovljenja i nastavila je u njezinim aktivnostima sudjelovati i u predstojećih šest godina, rizik od smrtnosti u razdoblju studije bio je dva posto. Povećan je, pokazali su rezultati istraživanja, nakon što je osoba odustala od članstva i aktivnosti u jednoj društvenoj grupi, a za čak 12 posto ukoliko je osoba odustala od obiju društvenih aktivnosti.
Životni vijek na sličan je način produljen za tri posto u šestgodišnjoj studiji i u slučajevima kada su ispitanici prije umirovljenja vježbali jedanput tjedno te su se jednakom učestalošću nastavili baviti fizičkom aktivnošću i nakon umirovljenja.
No rizik od smrtnosti je povećan za šest posto u slučajevima kada su sudionici istraživanja smanjili učestalost vježbanja na manje od jedanput tjedno, a za čak 11 posto ako su se u potpunosti prestali baviti redovitom fizičkom aktivnošću.
“Prije odlaska u mirovinu, većina ljudi utroši priličnu energiju i napor u planiranje financija, liječničke skrbi i fizičkih aktivnosti”, rekao je Steffens za portal LiveScience.
“Istraživanje koje smo proveli pokazalo je da ‘društveno planiranje’, odnosno planiranje nastavka sudjelovanja u radu društvenih grupa ili uključenje u jednu ili više njih, može biti jednako važno za bolje zdravlje i radost življenja u mirovini”.
Studija je pokazala i da zdravstveno stanje ispitanika, utemeljeno na njihovoj subjektivnoj procjeni na početku studije nije bilo značajan pokazatelj smrtnosti u razdoblju od šest godina nakon umirovljenja.
Znanstvenici napominju da je potpuno nevažno je li umirovljenik član nekog bridž kluba, književnog kluba ili sudjeluje u aktivnostima grupe koja djeluje pri njihovoj crkvi te ističu kako je najvažnije da su u radu društvenih grupa redoviti i aktivni. piše
