Hrvatski jezik postat će nakon ulaske Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije 24. službeni jezik EU. Zaključit će se to na Međuvladinoj pristupnoj konferenciji Hrvatske i EU u petak, na kojoj će se zatvoriti poglavlje Ustanove. Hrvatski građani moći će pisati institucijama EU na hrvatskom i od njih dobiti odgovor na – hrvatskom jeziku.
Pravna stečevina
O tome nema pregovora jer je europsko zakonodavstvo jasno: službeni jezik zemlje članice istovremeno je i službeni jezik Unije, ravnopravan s ostalima. Hrvatska je to željela od samog početka pregovora i nije bilo dvojbe da se taj cilj ne ostavari, objašnjava državni tajnik za europske integracije Andrej Plenković kako će hrvatski jezik dobiti kod “HR” te da će se – gdje god se spominju jezici – a riječ je o iznimnom broju dokumenata, dodati i hrvatski jezik. Na njemu se izdaje Unijin Službeni list; na njemu napisani europski zakoni izvorni su, a ne prijevod – zbog toga je jedno od najtraženijih zanimanja u europskim ustanovama ono pravnika-lingvista, koji moraju posve uskladiti zakonske tekstove na svim službenim jezicima, ne bi li svi izrazi u njima bili uvijek i dosljedno jednoznačni.
Ustoličenje hrvatskog kao službenog jezika imat će i sasvim konkretnu korist i primjenu za građane.
Naši građani možda ne znaju, ali svatko tko se bude obraćao ustanovama EU ne samo da može pisati na hrvatskom jeziku nego i dobiti odgovor na svom materinskom jeziku, objašnjava dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ali i upozorava kako se u Hrvatskoj ne radi sustavno i dovoljno na obrazovanju prevoditelja.
Iako su neki europarlamentarci zahtijevali da se, zbog uštede u prevođenju, kada zemlje “zapadnoga Balkana” uđu u EU, umjesto hrvatskoga uvede “srpsko-hrvatski” kao službeni jezik, takav europskoj pravnoj stečevini protivan prijedlog nije imao izgleda proći. Promjena zakonodavstva u tome dijelu, pak, nije moguća jer bi dirnula u osinje gnijezdo: treba li zbog uštede stvarati i druge hibride, poput češko-slovačkoga, skandinavskoga, bugarsko-makedonskoga, estonsko-finskoga, uvesti Plattdeutsch kao štedljivu zamjenu za njemački i nizozemski…? Naravno, izuzetno smo osjetljivi na hrvatski jezik s obzirom na povijesno iskustvo, no bojazni nisu imale osnove budući da je službeni jezik članice ujedno službeni jezik Unije, objašnjava Glovacki Bernardi.
506 kombinacija
Ipak, već danas, sa 23 službena jezika, postoji 506 mogućih kombinacija, pa se, posebice kod konferencijskoga prevođenja, rijetko prevodi na međusobno razumljive jezike. Stoga se ni u budućnosti vjerojatno neće prevoditi razumljiv govor s, na primjer, crnogorskoga na hrvatski. Uostalom, Hrvatska je svojim istočnim susjedima podijelila prijevod europskoga zakonodavstva na hrvatski, da ga ne moraju iznova prevoditi. Takva se štedljiva praksa može nastaviti i nakon njihova ulasku u EU, kada će Hrvatska već godinama sjediti za zajedničkim europskim stolom.
Prevoditelji: Angažirajte nas za pregovore. Diplomati: Ali govorimo strane jezike!
Hrvatski jezik sve se manje upotrebljava, čak i u pristupnim pregovorima s EU, zabrinuti su iz Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja te su svoj apel za zaštitu hrvatskog jezika uputili i predsjedniku RH Ivi Josipoviću, predsjedniku Sabora Luki Bebiću, predsjednici Vlade Jadranki Kosor i predsjednici Nacionalnog odbora za praćenje pregovora Vesni Pusić. HDKP navodi kako – budući da hrvatski jezik nije predviđen kao radni jezik na međunarodnim skupovima – hrvatski predstavnici ne mogu govoriti hrvatski, a nema ni prijevoda s drugih jezika na hrvatski. Potpisnica pisma Anika Rešetar poziva da se potakne “korištenje hrvatskog jezika kao jednog od radnih jezika u sklopu pristupnih pregovora i ostalih međunarodnih konferencija, a kako bi predstavnici RH mogli, kada to žele, govoriti hrvatski i slušati prijevod sa službenih jezika EU na hrvatski, a ne na neki drugi jezik.” Hrvatski jezik nije upitan, niti je u opasnosti, što je, uostalom, potvrđeno današnjim zatvaranjem poglavlja Institucije kojim hrvatski postaje 24. službeni jezik EU, kažu iz diplomatskih krugova. Uostalom, dodaju, nije točno da prijevoda nikada nema, katkad je prijevod važan zbog simbolične razine. Praksu neangažiranja prevoditelja na svoje jezike provode i druge države članice Unije. Pitanje angažiranja prevoditelja mnogo je prozaičnije: prevođenje se skupo plaća, a za njega nema ni potrebe kad svi sudionici govore strane jezike te se međusobno – razumiju. piše
