Ispovijesti ljudi s možda i jedinog mjesta na Zemlji na kojem nema korone

609

LEDENI SVIJET

‘MI ZAPRAVO ŽIVIMO U PROŠLOSTI, ALI USKORO NAS ČEKA POVRATAK U BUDUĆNOST…’

TOPSHOT - This handout photo taken in April 24, 2017 and released on March 31, 2020 by the Australian Antarctic Division (AAD) shows an expeditioner looking at the Aurora Australis at the ADD's Davis Station in Antarctica. - Inside Australia's four remote Antarctic research bases, some 89 people find themselves ensconced on the only COVID-19 coronavirus-free continent as they watch their old home transform beyond recognition. (Photo by DARREN SHOOBRIDGE / AUSTRALIAN ANTARCTIC DIVISION / AFP) / TO BE USED EXCLUSIVELY FOR AFP STORY Health-Virus-Palau
-----EDITORS NOTE --- RESTRICTED TO EDITORIAL USE - MANDATORY CREDIT

I dok se ostatak svijeta nastavlja hrvati s pandemijom koronavirusa, jedan je kontinent uspio posve izbjeći infekciju. Antarktika, trenutno najhladnije mjesto na Zemlji, sada se smatra i najsgurnijim mjestom bez ijednog potvrđenog slučaja infekcije.

Ta je regija imala tek kratki susret s Covidom-19 kad je zaraza pogodila posljednji kruzer sezone, no virus nikada nije stigao do zaleđene obale. A s obzirom da sada zapada u zimu, kad je u potpunosti odsječena, tako bi zasada trebalo i ostati.

Iako ondje nema autohtonog stanovništva – osim ako ne računate mnogobrojne pingvine, kitove, tuljane i albatrose – oko 5.000 ljudi, uglavnom znanstvenika i istraživača, trenutno nastanjuje osamdesetak tamošnjih baza.

Jedna od njih je Keri Nelson, administrativna koordinatorica u stanici Palmer na otoku Anvers, najsjevernijoj američkoj bazi na Anatrktici.

– Mislim da trenutno nema osobe kojoj nije drago što je ovdje i što je na sigurnom, kaže Keri za CNN.

– Neki su već spremni za povratak kućama. Idu da bi pomogli svojim najbližima ili da budu od neke druge koristi u ovo jedinstveno vrijeme. Ali svi smo vrlo zahvalni što smo na mjestu na kojem nema virusa, niti svih implikacija na svakodnevni život i zdravlje koje on donosi.

Pa iako su geografski odvojeni od pandemije, koju je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres nazvao ‘najizazovnijom krizom na svijetu’ od Drugog svjetskog rata, Nelson i njezini kolege konstantno prate najnovije događaje.

– Čitam sve što mogu o dinamici ove situacije, kaže Nelson koja radi na zaleđenom kontinentu tijekom zimskih i ljetnih sezona od 2007. godine.

– Osjećam da je moja dužnost kao ljudskog bića da svjedočim svemu što se događa u svijetu.

Robert Taylor je stacioniran u istraživačkoj stanici Rothera, Britanskoj antarktičkoj bazi za istraživanje (BAS) na otoku Adelaideu kod zapadne obale antarktičkog poluotoka. Taj 29-godišnjak iz Škotske radi kao terenski vodič i kolegama znanstvenicima koji provode ispitivanja pomaže da obave svoj posao te da sva putovanja budu sigurna.

Iako i on redovito prati vijesti iz svijeta, činjenica što je tako daleko značila je da isprva nije bio svjestan ozbiljnosti situacije.

– Sjećam se prvih vijesti iz Kine u siječnju, kaže Taylor koji je došao na Antarktiku prije šest mjeseci.

– Tada su se pojavili prvi slučajevi u Velikoj Britaniji, no mislio sam da to nije ništa veliko što bi na mene imalo utjecaj. No, postupno mi je svitalo kako se virus širio i dobivao sve više mjesta u medijima.

I dok je Talor, koji se tijekom svog boravka na najjužnijem kontinentu selio iz istraživačke stanice Halley VI i Rothere, zabrinut za čitavu situaciju i svoju obitelj, posebno baku, kaže kako se ponekad teško povezuje sa svime onim što se događa.

– Kao da si na Mjesecu i gledaš prema dolje. Vidiš što se događa, ali si jako daleko.

Posljednjih godina turizam na Južnom polu cvjeta, a antarktički kruzeri sve su popularniji.

Prema podacima Međunarodnog udruženja antarktičkih turoperatora (IAATO), tijekom sezone 2018./2019. taj je kontinent posjetilo 56.168 putnika što znači skok od čak 40 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Tijekom tog vremena, provedeni su višemilijunski popravci i pregledi na stanicama McMurdo, glavnoj američkoj bazi, i obližnjoj stanici Scott, novozelandskoj istraživačkoj postaji, čime su stanice obogaćene za nove laboratorije i nove smještajne kapacitete.

Tijekom sezone 2019./2020. očekivalo se oko 78.500 turista  – a sezone na Antarktici traju od studenog do ožujka.

Međutim, stanice su počele uvoditi restrikcije na posjete turista početkom godine kako se virus počeo širiti svijetom. Čitava regija je kasnije stavljena pod karantenu, a posjeti turista otkazani.

Bilo je i nekoliko kritičnih situacija, uključujući i incident u kojem je grupa australskih i novozelandskih putnika evakuirana s antarktičkog kruzera nakon što je više od 60 posto svih na brodu testirano pozitivno na koronavirus. Nelson, koji često koordinira posjete stanici Palmer, kaže kako je tu stanicu prošle godine posjetilo više tisuća ljudi, no ove godine brojke su značajno manje zbog pandemije.

Palmer Station, year-round US Base, glacier backdrop, rocky foreshore, Anvers Island, Antarctic Peninsula, Antarctica, Polar Regions

robertharding via AFP

Antarktika, stanica Palmer

 

– Nekoliko je brodova došlo u posjet stanici, a bilo je i nešto većih brodova na kojima su organizirana predavanja, objašnjava Nelson.

– Kasnije u siječnju, kako se virus širio, prestali smo ugošćivati ljude i putovati na veće brodove, pa je ovoga ljeta na stanici Palmer bilo značajno manje ljudi.

Teško je reći kakav bi dugoročni utjecaj na antarktički turizam mogao imati značajno manji broj posjetitelja, ako će ikakvog utjecaja uopće biti. Naime, broj posjetitelja se i inače održava relativno niskim kako bi se osigurao mir okoliša bijelog kontinenta.

Turoperatorima članovima IAATO-a nije dozvoljeno na brodu imati više od 500 putnika, a svaki dolazak se koordinira kako nikada ne bi istovremeno bila dva broda u jednom pristaništu.

Iako se i dalje ne zna kako će se stvari odvijati u idućim mjesecima, svi na stanicama Palmer i Amundsen-Scott South Pole, gdje inače ima više posjetitelja, i dalje vrijedno rade i nastoje osigurati da sve bude na svojem mjestu za iduću sezonu.

Na stanici Rothera, gdje inače nema turista, tek ponekad prođe koja jahta ili kruzer, stvari su ostale uglavnom iste kao i prije.

No Taylor, koji pomaže oko opreme, primjećuje da se značajno promijenio proces transportiranja osoblja kućama.

– U normalnoj situaciji, bio bi jedan let zrakoplova Dash 7 do Punta Arenasa (najjužnijeg grada u Čileu), odakle bi onda ljudi išli dalje komercijalnim letovima. No, sada će istraživački brod RRS James Clark Ross (JCR) prebaciti sve preostale ljude na Falklandsko otočje gdje će se ukrcati na Hebridean Sky, brod kojim će se vratiti u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Brod kreće idući tjedan, a kad ode, ostatak tima bit će posve sam idućih pet mjeseci bez novih dolazaka ili odlazaka.

Nelson, koja kad je kod kuće vrijeme provodi između Srednjeg zapada i San Francisca, prije je radila na stanici McMurdo, da bi se nakon toga preselila na stanicu Palmer na kojoj je trenutno samo 20 ljudi. Ova 45-godišnjakinja, koja svoja antarktička iskustva rado pokazuje na Instagram profilu ‘Simply Antarctica’, priznaje da joj je izolacija teško padala, čak i prije nego su zbog koronavirusa zabranjeni svi posjeti.

Nastoji si pomoći usvajanjem mnogih tehnika koje sada koriste i oni koji nisu na Antarktici, ali su u karanteni.

– Zabavljam se osobnim projektima. Istovremeno, nastojim ne zaboraviti da je pravi luksuz imati ovoliko vremena, kaže Nelson.

Uz to, ona  je zapela na mjestu nevjerojatne prirodne ljepote i divljeg života.

– Na kraju krajeva, ovaj dio Antarktike je prelijep na što se lako naviknuti i uživati u mjestu koje je prekrasno.

Ipak, kaže kako osjeća i određenu grižnju savjesti što je u ovako kritičnim vremenima odvojena od svojih najmilijih.

– Jako je čudno biti fizički na kraju svijeta dok se neki ljudi doista boje da dolazi kraj svijeta (ili barem svijeta kakvog poznajemo), kaže Nelson.

– Ponekad se osjećam odvojeno i krivom što nisam kod kuće da… što, pomognem? Istovremeno se nosim sa svim nedaćama kao i ostali. No, mi znamo da to ne bi baš puno pomoglo, iako je vrlo lako osjećati grizodušje.

Nakon što se obvezao da će ovdje provesti 18 mjeseci i biti odvojen od obitelji i prijatelja, Taylora pomalo zbunjuje ideja da je zapravo privilegiran u odnosu na ostale.

– Teško je procesuirati to da ovdje sada imamo više slobode nago bismo je imali da smo ostali kod kuće, kaže Taylor.

– Život i posao ovdje su neraskidivo isprepleteni.

Taylor bi trebao otići u travnju 2021. no mora vidjeti kako će se stvari razvijati prije nego napravi neke čvrste planove za povratak u Veliku Britaniju.

– Kažu da te sezona provedena na Antarktici promijeni, napominje. – No, ne mogu ne pomisliti neće li se svijet u ovo vrijeme promijeniti još i više od nas. Mi ćemo uglavnom nastaviti tako kao da se koronavirus nikada nije dogodio. Imamo vježbaonicu, knjižnicu, glazbenu prostoriju, kino… sve ono što smo prije uzimali zdravo za gotovo i što sada nedostaje onima kod kuće.

Sličnog je mišljenja i Nelson koja se kući trebala vratiti krajem travnja, no to je odgođeno dok ne dođe ‘zimska ekipa’.

Kad se ona, Taylor i ostali vrate kućama, zateći će posve drugačiji svijet. Nov način života kojem su svjedočili samo izdaleka.

Naizgled jednostavne stvari u kojima su uživali sada će možda biti samo daleke uspomene.

– Ponekad sam veoma svjesna da sam zapravo eho. U glavi još uvijek u nekom vremenu koje je već prešlo u prošlost. Mi se još uvijek možemo družiti kad poželimo, bez straha, rukovati se i grliti, sjediti zajedno. Ne moramo se bojati ako netko zakašlje. Zahvalna sam zbog toga i pokušavam uživati sada dok to još uvijek imam. No također, shvaćam i koliko su te male stvari zapravo značajne. A kad odemo odavde, sve to ćemo ostaviti iza sebe. Pokušavam prisiliti svoj mozak da zapamti kako je sve to. Nekako si utisnuti osjećaj slobode i sigurnosti, kako ne bih kasnije zaboravila. Piše