Jednostavno je zabrljati

770

zinulaNajčešće greške koje remete dobru probavu.

Bez zdrave probave nema ni zdravog organizma jer sve tjelesne funkcije ovise o hranjivim tvarima koje stižu iz probavnog trakta. Ne radi li on kako treba, to se može odraziti i na svim drugim organima. Jer ono si što i kako jedeš.

Probava je razgradnja hrane u tako male sastojke koji se mogu apsorbirati i koristiti za stvaranje energije i druge tjelesne funkcije. Proces je, zapravo, izuzetno složen, a jednostavne su tek greške koje pridonose lošoj probavi.

Izdvajamo neke češće:

Prebrzo jedete

1. Ovo je jedna od češćih grešaka prilikom unosa hrane. Hranu je nužno dobro prožvakati, jer na ovaj način probavni sustav ne mora raditi pod dvostrukim naporom da nešto razgradi.

2. Pijete tekućinu uz obrok

Ako tijekom obroka pijete, razvodnjavate kiseline koje razgrađuju hranu.

3. Ne razmišljate što jedete, posebno pod stresom

Hrana koju obično ne bismo jeli, ili je ne bismo jeli u tolikim količinama, poput čokolade, završi u našem probavnom sustavu najčešće kad smo pod stresom.

4. Jedete kasno navečer

Kad dan prelazi u večer, tjelesne funkcije se usporavaju, a to uključuje i probavni sustav. Zato je važno ne jesti, posebno ne obilnije, nakon 19 sati.

5. Premalo enzima

Enzimi služe kao katalizatori, dakle oni ubrzavaju kemijske reakcije, pa i one koje se odvijaju tijekom probavljanja hrane. ‘Kad bi vaše tijelo ostalo bez enzima, (a riječ je o jednoj posebnoj vrsti proteina), vjerojatno biste ubrzo umrli od gladi jer bi vam trebalo 50 godina da probavite obični ručak’, objašnjava se u knjizi The Thread of Life.

6. Jednolična prehrana siromašna važnim hranjivim tvarima

Prehrana mora biti raznovrsna, šarolika (doslovno treba jesti hranu različitih boja) i u obliku što bliže onome u prirodi. I nedostatak samo jednog minerala ili vitamina može ometati probavni proces. Primjerice, željezo je dio mnogih enzima koji pomažu razgraditi i probaviti hranu, te posreduju u mnogim staničnim aktivnostima.

7. Unosite premale količine tekućine

Ne trebate piti tijekom jela, ali prije ili nešto nakon obroka tekućinu trebate redovito unositi. To će olakšati probavu.

8. Nerazumno koristite antibiotike

U probavnom traktu nalazi se mnoštvo vrlo korisnih bakterija koje čuvaju zdravlje uništavajući mnoge opasne uljeze, pospješujući razgradnju hrane i sudjelujući u stvaranju važnih vitamina. Mi im zauzvrat dajemo hranu i osiguravamo dobre uvjete za život. Ako ih bombardiramo antibioticima, poremetit ćemo i probavu. Konzultirajte se stoga s liječnikom i nikad ih ne uzimajte na svoju ruku.

9. Pušite

Mislite da pušenje nema veze s probavom. Kad bi mogli izdvojiti naviku koja izuzetno loše djeluje na želudac, mnogi liječnici bi prstom odmah ukazali na cigaretu. Pušenje opasno ugrožava zdravlje želučane sluznice.

Ne trpajte hranu na brzinu jer ćete preskočiti važne osjete okusa i mirisa

Probavni proces počinje ulaskom hrane u usta? Ne. Počinje i prije nego hrana uđe u usta. Naime, pogled na hranu, miris, pa čak i sama pomisao na okus aktivira izlučivanje sline i želučanih sokova koji sadrže enzime koji razgrađuju hranu. Stoga je dobro uživati u hrani polako, koristeći sva osjetila.
Naime, na jeziku, drugim dijelovima usne šupljine i ždrijela nalaze se nakupine stanica koje se nazivaju okusni pupoljci. Mnoštvo ovih pupoljaka nalazi se u okusnim bradavicama na površini jezika. Svaki okusni pupoljak ima i do stotinu osjetnih stanica, a svaka od njih može prepoznati jednu od četiri vrste okusa – kiselo, slano, slatko ili gorko (ali ne i ljuto). Zanimljivo da ljuta hrana podražava osjetne stanice za bol, a ne okusne pupoljke. Tu su i receptori koji reagiraju na toplo i hladno i otkrivaju koje je temperature ono što gutate.
Čim stupe u doticaj s kemijskim tvarima iz hrane, osjetne stanice za okus, povezane s osjetnim živcima, prenose podražaje u moždano deblo.
Ipak, za osjet okusa nisu dovoljna samo osjetila koja se nalaze u ustima. Gurmani uvijek imaju dobar nos. Naime, u njemu se nalazi pet milijuna osjetnih stanica za njuh, koje omogućavaju da razlikujemo oko 10.000 različitih mirisa. Zašto je to važno? Oko 75 posto onoga što doživljavamo kao okus zapravo je posljedica okusa mirisa. Sjetite se samo da mnogi začepe nos, pa tek onda progutaju neugodne sirupe.

Zašto mnogi gube osjet okusa? Važan je cink?

Dr. Hiroshia Tomite, japanski specijalist za bolesti uha, grla i nosa, ukazuje na tisuće slučajeva gubitka osjeta okusa. Uzrok problema može biti uzimanje lijekova ili neki drugi zdravstveni problem, no dr. Tomita smatra da je u otprilike 30 posto slučajeva problem u tome što organizmu nedostaje cink, veoma važan mineral u tragovima. ‘Cink igra jednu od glavnih uloga u stvaranju novih stanica okusnih pupoljaka, a nedostatak cinka dovodi do postupnog gubitka osjeta’, kaže.

Uz navedeno, problem pogoršava i moderna prehrana, koja je visokokalorična, često jednolična i toliko prerađena da sadrži malo hranjivih sastojaka. Aditivi, kao što su fosfati, kojih ima u mnogim gotovim jelima, iscrpljuju zalihe cinka u organizmu i ometaju njegovu apsorpciju. Osobama koje ne osjećaju okus hrane dr. Tomita preporučuje da jedu namirnice bogate cinkom, kao što su ostrige, sitna riba i jetra. Raznovrsna i zdrava prehrana može pomoći u obnavljanju okusnih pupoljaka, ali djelovati treba brzo, jer ako se zapustite, teško da ćete vratiti izgubljeno.

gleda_jaje

Sad kreću enzimi

Slina sadrži i niz enzima, a oni imaju vrlo specijalizirane uloge. Njihov rad bi se mogao usporediti s radom radnika na pokretnoj traci, pri čemu svaki od njih obavlja neki specifičan zadatak. Primjerice, enzim maltaza razgrađuje šećer maltozu na dvije molekule glukoze. Enzim laktaza razgrađuje laktozu ili mliječni šećer. Amilaza razbija duge lance škroba koji se nalaze u kruhu, žitaricama za doručak, krumpiru ili tjestenini. Drugi enzimi spajaju atome i molekule stvarajući nove spojeve. Sve se to odvija nevjerojatno brzo. Jedna enzimska molekula može pokrenuti na tisuće kemijskih reakcija u sekundi! Enzimi su raznovrsni i moćni, ali zagađenje, odnosno unos štetnih tvari može dovesti do stvaranja toksina koji remete metabolizam – oštećuju i uništavaju vitalne enzime.
Oni koji jedu uravnoteženo proizvode dovoljno vlastitih enzima. Jednolična prehrana, preduga termička i kemijska obrada hrane, pa i starenje neprijatelji su enzima. Postoji nekoliko prirodnih suplemenata koji sadrže probavne enzime koji pomažu u razgradnji masnoća, proteina i ugljikohidrata. Prirodni izvori lipaze (enzimi koji razgrađuje masnoće) mogu se naći u avokadu, orasima i sjemenkama. Oni koji žele povećati ​​unos enzima također mogu uzeti dodatke prehrani.
Priča s enzimima je izuzetno kompleksna, pa osim za probavu, enzimi djeluju i kao antioksidansi, antiupalne tvari, a neka istraživanja pokazuju i da mogu spriječiti razvoja tumora.

Želudac – zašto dolazi do trovanja, čireva i drugih boljki

Kroz jednjak hrana dolazi u želudac, mišićnu ‘vreću’ koja je izuzetno rastezljiva. Prazan želudac ima volumen od 50 ml, a može se raširiti i tako da sadrži litru i pol sadržaja. I tu rade enzimi, primjerice želudac proizvodi enzim pepsin koji razgrađuje proteine.
Zašto dolazi do upala želučane sluznice, odnosno gastritisa i čireva? Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju da je oko 10 posto svjetskog stanovništva imalo, ima ili će imati čir. Iako gastritis (upala želuca) može dovesti do čira, blagi gastritis je dio normalnog procesa starenja želuca. Ali zato stres, gladovanje, alkohol, pušenje i zloupotreba lijekova mogu iritirati želudac. Kad bismo trebali izdvojiti jedan faktor koji je najštetniji za želudac, to bi bila cigareta. Pušenje jako loše djeluje na membranu želučane sluznice jer sa slinom pušač proguta i talog cigarete, povećavajući lučenje kiseline i smanjujući želučanu zaštitu.

Ni prejedanje ne pomaže. Želučani sokovi bez problema uništavaju male količine bakterija koje pojedemo u hrani. No nakon što se osoba prejede, ta je dodatna količina hrane u želucu prevelika da bi je želučana kiselina preradila, pa se tako smanjuje sposobnost želuca da uništava bakterije. Ako neka osoba pojede više hamburgera od kojih je jedan zaražen, ona će se vjerojatno zaraziti zbog količine hrane koju je pojela. Kada bi pojela samo jedan i to zaraženi, možda ne bi bilo problema.

Tanko crijevo i dalje – sve je povezano i lako je zabrljati

Dovoljno probavljeni sadržaj želuca ispušta se u tanko crijevo. Probava i apsorpcija masnoća, proteina i ugljikohidrata nastavlja se, ali u proces se sad uključuju tri važna organa: žuč, koja pomaže u razgradnji masti, gušterača, koja neutralizira kiseli sadržaj želučanog sadržaja i nudi dodatne probavne enzime, te sama crijeva, koja neutraliziraju kiselinu i proizvode enzime za razgradnju hrane. Djelomično probavljene tvari putem krvotoka dolaze i do jetara (jedna od funkcija jetara je detoksikacija crijeva), dok neapsorbirani dio procesa probave završava u debelom crijevu. No ovo crijevo je jedan od najaktivnijih metaboličkih organa našeg tijela. U nekih metar i pol smjestilo se stotine vrsta bakterija koje iskorištavaju njegov sadržaj, da bi se na koncu nakon apsorbiranja vode formirao izmet koji izbacujemo kroz rektum – ovo ravno crijevo (lat. rectum intestinum) završni je dio debelog crijeva i završava anusom. Ukoliko je prolaz crijevnog sadržaja usporen, sluznica crijeva duže upija vodu i stolica postaje tvrda.

Lijena crijeva

Najčešći uzrok zatvora je prehrana siromašna biljnim vlaknima i tekućinom. Ali i pretjerivanje s alkoholom i kavom može dovesti do zatvora. Dugo ležanje, sjedenje i izostanak fizičke aktivnosti također utječu na usporen rad crijeva. I poremećaj rada štitnjače, hipotireoidizma, te depresije mogu također dovesti do zatvora. piše

Sad kreću enzimi

Slina sadrži i niz enzima, a oni imaju vrlo specijalizirane uloge. Njihov rad bi se mogao usporediti s radom radnika na pokretnoj traci, pri čemu svaki od njih obavlja neki specifičan zadatak. Primjerice, enzim maltaza razgrađuje šećer maltozu na dvije molekule glukoze. Enzim laktaza razgrađuje laktozu ili mliječni šećer. Amilaza razbija duge lance škroba koji se nalaze u kruhu, žitaricama za doručak, krumpiru ili tjestenini. Drugi enzimi spajaju atome i molekule stvarajući nove spojeve. Sve se to odvija nevjerojatno brzo. Jedna enzimska molekula može pokrenuti na tisuće kemijskih reakcija u sekundi! Enzimi su raznovrsni i moćni, ali zagađenje, odnosno unos štetnih tvari može dovesti do stvaranja toksina koji remete metabolizam – oštećuju i uništavaju vitalne enzime.
Oni koji jedu uravnoteženo proizvode dovoljno vlastitih enzima. Jednolična prehrana, preduga termička i kemijska obrada hrane, pa i starenje neprijatelji su enzima. Postoji nekoliko prirodnih suplemenata koji sadrže probavne enzime koji pomažu u razgradnji masnoća, proteina i ugljikohidrata. Prirodni izvori lipaze (enzimi koji razgrađuje masnoće) mogu se naći u avokadu, orasima i sjemenkama. Oni koji žele povećati ​​unos enzima također mogu uzeti dodatke prehrani.
Priča s enzimima je izuzetno kompleksna, pa osim za probavu, enzimi djeluju i kao antioksidansi, antiupalne tvari, a neka istraživanja pokazuju i da mogu spriječiti razvoja tumora.

Želudac – zašto dolazi do trovanja, čireva i drugih boljki

Kroz jednjak hrana dolazi u želudac, mišićnu ‘vreću’ koja je izuzetno rastezljiva. Prazan želudac ima volumen od 50 ml, a može se raširiti i tako da sadrži litru i pol sadržaja. I tu rade enzimi, primjerice želudac proizvodi enzim pepsin koji razgrađuje proteine.
Zašto dolazi do upala želučane sluznice, odnosno gastritisa i čireva? Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju da je oko 10 posto svjetskog stanovništva imalo, ima ili će imati čir. Iako gastritis (upala želuca) može dovesti do čira, blagi gastritis je dio normalnog procesa starenja želuca. Ali zato stres, gladovanje, alkohol, pušenje i zloupotreba lijekova mogu iritirati želudac. Kad bismo trebali izdvojiti jedan faktor koji je najštetniji za želudac, to bi bila cigareta. Pušenje jako loše djeluje na membranu želučane sluznice jer sa slinom pušač proguta i talog cigarete, povećavajući lučenje kiseline i smanjujući želučanu zaštitu.

Ni prejedanje ne pomaže. Želučani sokovi bez problema uništavaju male količine bakterija koje pojedemo u hrani. No nakon što se osoba prejede, ta je dodatna količina hrane u želucu prevelika da bi je želučana kiselina preradila, pa se tako smanjuje sposobnost želuca da uništava bakterije. Ako neka osoba pojede više hamburgera od kojih je jedan zaražen, ona će se vjerojatno zaraziti zbog količine hrane koju je pojela. Kada bi pojela samo jedan i to zaraženi, možda ne bi bilo problema.

Tanko crijevo i dalje – sve je povezano i lako je zabrljati

Dovoljno probavljeni sadržaj želuca ispušta se u tanko crijevo. Probava i apsorpcija masnoća, proteina i ugljikohidrata nastavlja se, ali u proces se sad uključuju tri važna organa: žuč, koja pomaže u razgradnji masti, gušterača, koja neutralizira kiseli sadržaj želučanog sadržaja i nudi dodatne probavne enzime, te sama crijeva, koja neutraliziraju kiselinu i proizvode enzime za razgradnju hrane. Djelomično probavljene tvari putem krvotoka dolaze i do jetara (jedna od funkcija jetara je detoksikacija crijeva), dok neapsorbirani dio procesa probave završava u debelom crijevu. No ovo crijevo je jedan od najaktivnijih metaboličkih organa našeg tijela. U nekih metar i pol smjestilo se stotine vrsta bakterija koje iskorištavaju njegov sadržaj, da bi se na koncu nakon apsorbiranja vode formirao izmet koji izbacujemo kroz rektum – ovo ravno crijevo (lat. rectum intestinum) završni je dio debelog crijeva i završava anusom. Ukoliko je prolaz crijevnog sadržaja usporen, sluznica crijeva duže upija vodu i stolica postaje tvrda.

Lijena crijeva

Najčešći uzrok zatvora je prehrana siromašna biljnim vlaknima i tekućinom. Ali i pretjerivanje s alkoholom i kavom može dovesti do zatvora. Dugo ležanje, sjedenje i izostanak fizičke aktivnosti također utječu na usporen rad crijeva. I poremećaj rada štitnjače, hipotireoidizma, te depresije mogu također dovesti do zatvora. piše