Zakoni karme u općim crtama poklapaju se sa zakonima fizike – svakom djelovanju odgovara protudjelovanje (akcija-reakcija). Drugim rječima “što posiješ to ćeš i žnjeti”. Čovjek se povezuje s energijama svih stvari i bića koje prolaze kroz njegov život i nosi ih u sebi čak i protiv svoje volje sve dok ne iskuša posljedice ili ih se na neki način uspije osloboditi.
U punom smislu riječi, to se odnosi i na hranjenje – svaka naša stanica čuva uspomenu vezanu za povijest naše hrane. Upravo od toga ovisi prema čemu čovjek osjeća privlačnost i prema tome kako želi živjeti. Ponekad dolazi do unutarnje proturječnosti – čovjek ćuti da ono što radi nije dobro – ali se ne može zaustaviti. Jedan od razloga ove neusklađenosti leži u njegovom načinu prehrane npr. pretjerano stimulirajuća ili nečista hrana, uporaba alkohola, kave, mesa i dr.
Poznato je da su golubovi u principu miroljubiva bića, ali ne u svim uvjetima. Tako je s njima eksperimentirano – jednoj su grupi davali meso a drugoj – žito. U prvoj grupi su se golubovi počeli međusobno tući, dok u drugoj takvih problema nije bilo. Zar se isto ne događa i sa ljudima ? Među nasilnicima koje susrećemo vjerojatno nema mnogo vegetarijanaca.
Predlaže se u budućnosti da ljude sklone prijestupima preodgajamo strogom kontrolom njihove prehrane. Počnimo se već danas odnositi s više odgovornosti prema svojoj ishrani – od toga ovisi ne samo naš život, već i sudbina naše djece, unuka…
Iako za neke od nas tema karme izgleda apstraktno i maglovito, riječ je o jednom velikom kozmičkom zakonu čije negiranje ne znači da nećemo snositi posljedice. Nasilje rađa nasilje i dok ljudi ne prestanu hraniti čak i dojenčad mesom, što se inače prihvaća sasvim normalno, jedva možemo govoriti o istinskom moralu. Za uspostavu mira u svijetu vjerojatno bi najprije trebalo uspostaviti novi odnos prema svemu što je živo. Svatko bi se trebao zamisliti pred sljedećom formulacijom Alberta Schweitzera -” ushit i strahopoštovanje prema Životu u svim njegovim oblicima “.
