Najzdraviji izvori proteina na tržištu. Što je zajedničko sjemenkama suncokreta, bademima, quinoi, zobi i avokadu? Začudo, svi su odličan izvor proteina. Očiti izvori proteina poput jaja, mesa, mliječnih proizvoda, ribe, žitnih pahuljica, grahorica, orašastih plodova i leća zasjenili su neke druge izvrsne, pa često i bolje izvore proteina.
Međutim, čak i cikla, špinat, lisnati kelj te edamame soja nude proteine. Potreba za dnevnim unosom proteina ovisi o vašoj dobi, težini, visini i o tome koliko ste aktivni. Najpotrebniji su dok se razvijaju mišići i kosti, a dojilje trebaju i 20 posto više nego obično.
Jesu li svi proteini isti?
Proteini su naziv za različite molekule, odnosno duge lance oko 20 aminokiselina. Postoje dva tipa aminokiselina, one koje stvara ljudsko tijelo i nazivaju se neesencijalne, te one koje možete dobiti samo putem hrane, odnosno esencijalne aminokiseline. Naše stanice, tkiva i organi ne mogu funkcionirati bez njih, jer proteini čine polovicu suhe tvari ljudskog tijela. Najbolje je stoga uzimati različite kombinacije aminokiselina iz različite hrane, životinjskog i ne životinjskog izvora.
U usporedbi sa 100 grama kuhane piletine koja sadrži oko 22 grama proteina, pogledajte koliko proteina ima u 100 grama sljedećih namirnica:
Sjemenke suncokreta 23,4 g, Bademi 21,1 g, Quinoa 18,4 g, Edamame soja 14 g, Svježi sir 13 g, Zob 11 g, 1 pecivo 10 g, 1 avokado 10 g, Leća 9 g, Smrznuti grašak 6 g, Brokula 4,4 g, Cikla 1,7 g
Kad je previše?
Visokoproteinska prehrana poput Atkinsonove ili Dukan dijete, gdje se u tijelo unosi preko 200 g proteina na dan, može opteretiti bubrege i jetra koji moraju izbaciti ogromnu količinu nusproizvoda prerade proteina.
Osim toga previše proteina u tijelu izaziva kiselost organizma. Da bi se uspostavila ravnoteža, tijelo koristi kalcij koji se tako izbacuje putem urina. Duže uzimanje prevelike količine proteina može zato oštetiti kosti. Jedna studija je pokazala da žene koje uzimaju više od 100 grama proteina na dan imaju veće šanse da kasnije zadobiju lom kostiju. Međutim, one koje su uzimale samo proteine iz ne životinjskog izvora nisu imale ovakvu nuspojavu, ma koliko da su biljnih proteina uzeli u sebe. piše
