Nacija smo starijih, a upravo su oni najčešće žrtve diskriminacije. Hrvatska je, pokazao je lanjski popis stanovništva, ušla u duboku starost, gotovo svaki peti stanovnik stariji je od 65 godina, no, prema velikom istraživanju Jutarnjeg lista, u Hrvatskoj je najteže biti upravo – star.
Naime, na pitanje jesu li u posljednjih godinu dana doživjeli neki vid diskriminacije temeljem nacije, vjere, spola, obrazovanja, zdravstvenog stanja ili dobi, od ispitanika koji su dali pozitivan odgovor najveći ih je broj rekao da su bili diskriminirani zbog – dobi. Takvih je ispitanika bilo za polovicu više od onih koji su bili diskriminirani zbog nacionalne pripadnosti, spola ili vjere. Istraživanje je provedeno na uzorku od tisuću punoljetnih građana Hrvatske u periodu od 11. do 19. prosinca, baš u vrijeme kad su prezentirani podaci o dobnoj strukturi Hrvatske dobiveni u Popisu stanovništva . A oni su pokazali da je broj starijih od 65 godina prvi put premašio broj djece, da je prosječni stanovnik Hrvatske star 41,7 godina (11 godina stariji nego polovicom prošlog stoljeća), a da je 18 posto stanovništva starije od 65 godina!
Marginaliziran problem
Unatoč činjenici da broj i udio starijih u društvu – zbog produljenja životnog vijeka i sve manjeg broja novorođenih – iz godine u godinu raste, skrb i pažnja prema starijoj populaciji u Hrvatskoj, a osobito područje njihove diskriminacije, socijalne isključenosti i čestog nasilja nad njima, i dalje je na marginama javnog interesa.
– Ovi me podaci nisu nimalo iznenadili. Diskriminacija starijih osoba, pri čemu se “starost” u ovom smislu odnosi na sve starije od 50 godina, sigurno je najrašireniji vid diskriminacije, no ona nije prepoznata kao alarmantna, medijski je manje zanimljiva od nekih drugih diskriminacija. A starije osobe prve su na udaru metle otkaza, teško ili nikako ponovno pronalaze posao, padaju u siromaštvo, kad onemoćaju, nemaju gotovo nikakvu osiguranu pomoć u kući, više od 10 godina čekaju na mjesto u umirovljeničkom domu, usamljeni su, osobito na selu, depresivni i jadni – kaže Mira Čokić, predsjednica Udruge za zaštitu i promicanje prava osoba treće životne dobi. Da je tome tako, svjedoči i pučki pravobranitelj Jurica Malčić, koji je u izvješću o radu Saboru prezentirao podatke po kojoj je diskriminacija zbog nacionalne pripadnosti, osobito prema Romima, u hrvatskom društvu najzastupljenija, a dob se nalazi na drugom mjestu, uz bok spolu i vjeri.
Diskriminacija na poslu
– Diskriminacija na osnovi dobi tek je u novije vrijeme uključena u antidiskriminacijsko pravo. Stereotipi prema starijima duboko su zaživjeli u društvu, pa se ona vrlo često tretira manje ozbiljno od diskriminacije po drugim osnovama – piše Malčić. Najviše je pritužbi dobio upravo zbog diskriminacije na poslu: veliki broj poslodavaca već u oglasu ograničava dob budućeg zaposlenika.
Siromaštvo, neimaština
– Nedavno smo imali u udruzi bračni par, 58-godišnju krojačicu i 63-godišnjeg majstora, koji su u roku od šest mjeseci oboje ostali bez posla. Tada su otkrili da im poslodavac nije godinama uplaćivao doprinose. Nisu imali pravo naknade na burzi, a niti jedan poslodavac ih ne želi primiti ni na razgovor. Djeca im se još nisu osamostalila, računi svaki mjesec stižu. U bezizlaznoj su situaciji – kaže Čokić.
Siromaštvo i neimaština prate veliki broj starijih osoba, ne samo onih s malim mirovinama, već i onih bez ikakvih prihoda. Prema podacima, oko 120.000 starijih od 65 godina nema nikakvu mirovinu. Mahom se radi o seoskom stanovništvu, najčešće ženama, koje žive same. Analiza UNDP-a iz 2007. godine o kvaliteti života osoba treće životne dobi pokazala je da gotovo polovica kućanstva u kojima živi barem jedna osoba starija od 65 godina mjesečno preživljava s manje od 2000 kuna! U umirovljeničkim domovima većina njih ne dočeka mjesto. Prema podacima Ministarstva socijalne politike, 31. prosinca 2011. u državnim i županijskim domova bilo je 10.700 mjesta i 59.700 zahtjeva za smještaj! U zagrebačkim domovima na smještaj se čeka i po 13 godina! – Broj starijih raste, a u Zagrebu u 20 godina nije sagrađen ni jedan dom – kaže Čokić. Cijena smještaja u državnom domu prosječno iznosi oko 2500 kuna mjesečno. U privatnim domovima cijena je dvostruko i trostruko veća te je nedostupna većini starijih osoba.
U skladu s tradicijom i zbog nepostojanja dostupne alternative, veliki broj starijih živi s odraslom djecom ili unucima. Takva je situacija iznimno teška za obje strane, a socijalni radnici svjedoče da sve češće, pod teretom stresa, dolazi do generacijskog konflikta i nasilja nad starijima. Istraživanja su pokazala da je svaka deseta starija osoba bila žrtva nasilja, najčešće vlastitog djeteta ili rođaka. U 50 posto slučajeva počinitelji su kćeri ili snahe, odnosno one koje izravno brinu o njima. piše
