Nužno smanjenje broja osoba s invaliditetom u institucijama. Slučaj doma u Breznici Đakovačkoj trebao bi nadležnom Ministarstvu biti ozbiljan poticaj da u konačnici budemo svjedoci smanjenja broja stalno smještenih korisnika u institucijama, poručuju iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Priopćenje pravobraniteljice Anke Slonjšak povodom najnovijih zbivanja u Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Breznici Đakovačkoj prenosimo u cijelosti.
Zastrašujući slučaj kršenja ljudskih prava i zlostavljanja korisnika Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Đakovačkoj Breznici ukazuje na slabosti sustava socijalne skrbi u pružanju minimalne zaštite i sigurnosti najugroženijim građanima. Prema podacima Ministarstva socijalne politike i mladih, trenutačno u Hrvatskoj postoji 114 državnih i nedržavnih domova i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi za djecu i mladež bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djecu i mladež s poremećajima u ponašanju, djecu s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s invaliditetom, te psihički bolesne odrasle osobe, u kojima je svim oblicima skrbi zbrinuto ukupno 12813 korisnika.
Naglašavamo da problem brige o osobama s mentalnim i intelektualnim invaliditetom ne smijemo promatrati samo kroz uvjete koje svojim korisnicima osiguravaju ustanove socijalne skrbi, već je problematična sama činjenica da je više od 12 000 građana RH izdvojeno iz njihove sredine samo zato što njima i njihovim obiteljima nismo osigurali odgovarajuću pomoć i podršku u zajednicama u kojima žive.
Smještaj osoba s invaliditetom u instituciju ne odgovara ljudskoj prirodi: boravak velikog broja korisnika na jednom mjestu, podložnost pravilima i dnevnom redu ustanove, nemogućnost sadržajnog života u zajednici, nemogućnost razvijanja svojih interesa i odlučivanja o promjenama u svojem životu, neučinkovit sustav kontrole – sve to čini ustanovu najmanje prihvatljivim oblikom skrbi za osobe s invaliditetom. Sa stanovišta zaštite ljudskih prava radi se o diskriminaciji kada se osoba kojoj je zbog invaliditeta potreban neki oblik podrške izdvaja u instituciju samo zato što odgovarajući oblici podrške u zajednici nisu osigurani.
Želimo upozoriti javnost da se Republika Hrvatska brojnim međunarodnim dokumentima obvezala da će reformirati takav vid skrbi kao i da će pomoći osobama koje su već dugi niz godina smještene u takvim uvjetima, da se i vrate u zajednicu iz koje su izdvojene. Konačni cilj je zatvaranje ili maksimalno smanjivanje broja smještenih osoba. Sredstva koja se sada troše na njihovo obnavljanje, gradnju i nadziranje, te stručni kapaciteti tih domova (stručnjaci i drugi zaposlenici domova, programi) trebaju se usmjeriti u razvoj usluga u zajednici i prilagodbu sustava ljudima. Nužno je zamijeniti ustanove programima podrške koji omogućuju stanovanje i pomoć za život u zajednici i koji osobama s invaliditetom daju mogućnost sadržajnijeg življenja.
Neobično je da predstavnici Vlade RH osim opće ocjene o zanemarenosti sustava propuštaju istaknuti da su se obvezali i donijeli plan reforme tog sustava, odnosno transformacije ustanova u pružatelje izvaninstitucionalnih usluga.
Slučaj Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Breznici Đakovačkoj ne bi trebao samo ostati slučaj nad kojim se zgraža javnost, nego bi nadležnom Ministarstvu trebao biti ozbiljan poticaj da se započete aktivnosti na transformaciji ustanova konkretiziraju i da u konačnici budemo svjedoci smanjenja broja stalno smještenih korisnika u institucijama. piše
