Pronađite svoje nove uloge koje će vam pružiti ponovni osjećaj mladosti. Umirovljenje je blagoslov tek za one koji nisu voljeli svoj posao ili su ga osjećali kao teret. Ako pritom imaju i hobije, umirovljenici iz te skupine u kasnoj dobi doživljavaju renesansu.
Odlazak u mirovinu jedan je od najstresnijih događaja u životu svakog čovjeka. Od nekoliko velikih životnih događaja, koje prolazi većina ljudi – od završetka školovanja, pronalaska prvog posla, vjenčanja i rođenja prvog djeteta pa nadalje – odlazak u mirovinu je nesumnjivo najstresniji.
– Umirovljenje je blagoslov za one ljude koji nisu svoj posao voljeli ili su ga osjećali kao teret. Ako pritom imaju neke hobije, to za njih može biti početak zanimljivijeg života jer se napokon mogu baviti nekim hobijima, ranije zanemarenim interesima. Isto tako to je bolno iskustvo za ljude koji su voljeli svoj posao, naročito za uspješne koji su u njemu nalazili sadržaj i smisao života. Za njih je umirovljenje velika frustracija, jedna od najintenzivnijih u životu, koja može dovesti do potištenosti i depresije – kaže dr. Silvia Rusac s katedre za socijalnu gerontologiju Studijskog centra za socijalni rad u Zagrebu.
Potrebno je vrijeme
Biti umirovljenik nova je uloga na koju se treba priviknuti i koju treba prihvatiti. Svakoga čeka definiranje novog odnosa prema partneru i obitelji, revidiranje dosadašnjih i traženje novih interesa.
Potrebno je pronaći novi identitet, s novim načinom održavanja samopoštovanja, tumači dr. Rusac. Osobito je važno uspostavljati nove odnose, preuzeti nove uloge kao npr. ulogu djeda i bake koja pruža ponovni doživljaj mladosti i ispunjava veseljem i osjećajem korisnosti.
Odlazak u mirovinu za svakoga je šok, i potrebno je vrijeme da se osoba prilagodi na nove životne okolnosti. Psihologinja Katica Lacković Grgin, sveučilišna profesorica u mirovini, ističe da to koliko će to biti stresno ovisi prije svega o društvenim okolnostima: odlazi li osoba u mirovinu tada kad je očekivala, u skladu s propisima i uvjetima koji su joj odranije poznati, ili je prisiljena otići u prijevremenu mirovinu.
– U dobro uređenim državama osoba zna kad će otići u mirovinu i pod kojim uvjetima, nakon koliko godina života i staža. U pravilu je takvo umirovljenje manje stresno, nego u slučaju prisilnog i prijevremenog umirovljenja po dotad nepoznatim uvjetima, što je “privilegija” zemalja poput naše, s lošom ekonomskom situacijom i neprestanom promjenom zakonodavstva – kaže profesorica Lacković Grgin.
Kako će tko podnijeti odlazak u mirovinu, individualna je stvar. No većina prolazi nekoliko faza prije nego što se pomiri s novim statusom i novim načinom života. Prvu fazu nakon umirovljenja psiholozi nazivaju “medenim mjesecom”: to je faza euforije, kad se ljudi raduju i rade planove da se bave stvarima za koje prije nisu imali vremena, dovršavaju poslove koje prije nisu stigli. Zatim slijedi faza razočaranja: osoba nije zadovoljna novim aktivnostima, osjeća se iznevjerenom i potištenom. Slijede faze reorijentacije i stabilnosti, kad se život nanovo organizira na novim vrijednostima.
Katica Lacković Grgin je s Zvjezdanom Penezićem i Andrijanom Bačinić provela istraživanje na umirovljenicima iz Dalmacije i BiH koje je pokazalo da ljudi koji su s posla potjerani u mirovinu puno teže prihvaćaju novu stvarnost od onih koji su dobrovoljno otišli kad su ispunili zakonske uvjete.
– Osjećaju se razočarani i izigrani. Vojske ljudi kod nas su prijevremeno umirovljene, i to u onoj dobi kad se od njih očekuje da dobro funkcioniraju u svojim obiteljskim ulogama. Zakinuti su ne samo u svom radnom, nego i u obiteljskom statusu – objašnjava psihologinja Lacković Grgin.
Kako će tko podnijeti umirovljenje, ovisi i o vrsti posla kojim su se bavili. – Velike su razlike u odnosu na to jesu li bili zaposleni, ili su imali karijeru. piše
