Nužna je reforma sustava. Za mirovine svake godine fali 14 milijardi kuna, prijeti nam rast PDV-a na 30%. Ne nastavi li Hrvatska s mirovinskom reformom, životni standard umirovljenika, ali i ostalih građana nastavit će se urušavati, a stanje u državnoj blagajni bit će iz godine u godinu teže. Upozorenje je to stručnjaka za mirovinski sustav, ali i neovisnih ekonomista, koji upozoravaju da negativni demografski trendovi i niska stopa aktivnosti stanovništva poput tempirane bombe prijete održivosti mirovinskog sustava.
– Ako se ne nastavi s mirovinskom reformom, onda možemo očekivati daljnje smanjivanje mirovina te još veće probleme za državni proračun. U konačnici ćemo možda morati povisiti i stopu PDV-a na 30 posto, oporezivanje plaća će rasti, a gospodarski rast bit će manji nego što bi mogao biti – upozorava jedan naš sugovornik iz mirovinskih fondova.
– Nedovoljan iznos za mirovine jedan je od glavnih uzroka velikog proračunskog deficita i javnog duga. Demografski trendovi su loši, hrvatsko stanovništvo stari. S druge strane, imamo nisku stopu aktivnosti stanovništva, jednu od najnižih u EU – kaže Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije. Dodaje da su posljedice takvoga stanja velik pritisak na javne financije, ali i manje novca za razvoj.
Posebna prava
Iako ovakva upozorenja zvuče alarmantno, a po mnogo čemu i apokaliptično, ona nisu neutemeljena. Već i podatak Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), po kojem je odnos broja korisnika mirovina i osguranika pao na samo 1:1,15, što znači da na jednog umirovljenika dolazi, statistički gledano, samo 1,15 radnika, razlog je za uzbunu. Posljednji podaci HZMO-a, oni s kraja prošle godine, pokazuju da je broj korisnika mirovina dosegao gotovo 1,23 milijuna, a broj osiguranika iznosio je nešto više od 1,41 milijun. Ništa više optimizma ne ulijeva ni podatak da se mirovinskim doprinosima prikupi samo oko 60 posto novca potrebnog za isplatu mirovina. Tako je, prema podacima HZMO-a, u 2014. za isplatu mirovina trebalo oko 36,4 milijardi kuna, dok se iz doprinosa istodobno prikupilo nešto više od 22,3 milijarde kuna. To znači da samo za mirovine godišnje i nakon poboljšanja naplate doprinosa, nedostaje više od 14 milijardi kuna, koje se onda osiguravaju iz poreza i drugih izvora. I dublji pogled u stanje hrvatskog mirovinskog sustava izaziva zabrinutost. Već i podatak da starosnu mirovinu prima tek otprilike svaki drugi umirovljenik, dok ostali primaju invalidsku, obiteljsku ili neki drugi oblik mirovine, ne zvuči optimistično. Posebno brine velik broj onih koji primaju mirovine po posebnim propisima. Kada se tome doda i podatak da svega 13,4 posto hrvatskih umirovljenika ima 40 ili više godina staža, te da je samo 45 posto korisnika starosne mirovine u mirovinu otišlo nakon što je ostvarilo za to potrebnu starosnu dob, jasno je da razloga za zabrinutost itekako ima.
Održivost sustava
– Hrvatska praktično ima dva mirovinska sustava: jedan, u kojem se mirovine isplaćuju iz doprinosa, i drugi, u kojem se iznosi za mirovine osiguravaju iz poreza – kaže Mirando Mrsić, donedavni SDP-ov ministar rada i mirovinskog sustava, koji međutim vjeruje da je proračun čak i s mirovinskim sustavom kakav imamo danas održiv.
– Mogli bismo reći da je današnji mirovinski sustav u Hrvatskoj održiv. Dugoročne projekcije pokazuju da će on zadržati stabilnost, odnosno da će se u budućnosti čak i smanjivati izdaci za mirovine iz državnog proračuna, i to usprkos negativnim demografskim trendovima. Naime, zbog očekivanog rasta zaposlenosti, produžavanja radnog vijeka, sporijeg rasta mirovina od rasta gospodarstva, te aktiviranja isplate dijela mirovina iz drugog stupa, doći će do smanjivanja isplata mirovina iz prvog stupa, odnosno iz državnog proračuna, mjereno njihovim udjelom u BDP-u. No istovremeno projekcije pokazuju da će, pod pretpostavkom zadržavanja sadašnjih zakonskih rješenja, takav rezultat biti ostvaren uz osjetno smanjivanje relativne visine mirovine. Tako će omjer između prosječne starosne mirovine i prosječne plaće dodatno pasti i biti jedan od najnižih u EU – objašnjava Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta.
Naši sugovornici se slažu da je krajnji trenutak da se nešto napravi. To je posao koji čeka kako sadašnju Vladu, posebno njene glavne protagoniste u ovom području – Nadu Šikić, novu ministricu rada i mirovinskog sustava, te Zdravka Marića, ministra financija.
Raditi dulje
Pritom naši sugovornici izlaz vide u jačanju drugog i trećeg mirovinskog stupa, ali i u reformama na tržištu rada, koje će omogućiti da ljudi dulje rade. Sve to međutim podrazumijeva niz različitih mjera, čiji će se rezultati osjetiti tek na duge staze. – Problemi mirovinskog sustava ne mogu se riješiti u kratkom roku. Tu nema kratkoročnih rješenja – poručuje Mrsić.
– Buduće mirovine morale bi osigurati fiskalni prostor za rast mirovina u budućnosti. One bi mogle ići u tri smjera: promoviranje dužeg radnog vijeka, vođenje odgovorne fiskalne politike i postupno jačanje drugog stupa. Tako bi povećanje radnog staža povećalo razdoblje uplate doprinosa i slijedom toga i mirovine. Zato treba ograničiti i obeshrabriti prijevremeno umirovljenje – smatra Nestić. Za jačanje drugog mirovinskog stupa zainteresirani su i u mirovinskim fondovima, u kojima već godinama (bezuspješno) traže povećanje doprinosa za taj stup. Po njima, optimalna stopa izdvajanja za drugi stup bila bi 10 posto, a do nje bi se došlo postupno – tako da se stopa izdvajanja za taj stup poveća za po jedan postotni bod kad stopa rasta gospodarstva iznosi dva ili više posto. Nadalje, mirovinci od države očekuju da im da veći impuls za ulaganja. Država bi to mogla napraviti kroz ubrzanje privatizacije i monetizaciju autocesta. Ovdje valja podsjetiti da je i nova Vlada na čelu s premijerom Tihomirom Oreškovićem najavila da u ovoj godini od boljeg korištenja državne imovine želi prikupiti oko pola milijarde eura. Upravo bi tu obvezni mirovinski fondovi, u kojima se dosad, prema podacima Hanfe, “nakupilo” oko 74 milijarde kuna, mogli odigrati ključnu ulogu.
Ulaganja
– Mirovinski fondovi su svakako zainteresirani i za ulaganje u HEP, i za kupnju državnih dionica u Podravci i Končaru, kao i za monetizaciju autocesta – kaže naš sugovornik iz mirovinskih fondova. Izlaz svakako leži i u jačanju trećeg stupa, odnosno dobrovoljne mirovinske štednje. – Promoviranje trećeg stupa, odnosno dobrovoljne štednje za mirovinu, ali i drugih oblika štednje za starije dane, moglo bi dovesti do jačanja ovog izvora primanja u starosti – napominje Nestić. Kada je pak riječ o kratkoročnim mjerama, Mrsić ističe da je već njegova Vlada, među ostalim, poradila na smanjivanju broja odlazaka u invalidsku mirovinu. Na početku mandata Vlade Zorana Milanovića, ističe, u invalidsku je mirovinu godišnje odlazilo oko 12.000 ljudi, a na kraju mandata gotovo četiri puta manje – oko 3500. Ipak, ključne mjere koje bi trebale osigurati održivost mirovinskog sustava leže u reformama na tržištu rada. Analize, podsjeća Mrsić, pokazuju da je potrebno 1,7 do 1,9 milijuna zaposlenih da bi ovakav mirovinski sustav bio stabilan i održiv.
I Bejaković smatra da su nužne mjere koje će potaknuti promjene na umrtvljenom tržištu rada. Neke od tih mjera trebale bi biti usmjerene i na zadržavanje starijih zaposlenika.
Poticajne mjere
– Država treba poticati poslodavce da zadrže starije radnike – zaključuje Bejaković. Jačanje drugog i trećeg mirovinskog stupa, te mjere na tržištu rada smanjile bi pritisak mirovinskog sustava na javne financije. Tako bi više novca u proračunu ostalo za druge namjene, poput investicija, školstva i zdravstva.
Previše je povlaštenih mirovina
Zlatno doba ‘države blagostanja’, u kojem je Europa uživala proteklih desetljeća, gotovo je, ocijenili su analitičari Raiffeisena kada su prije otprilike godinu dana objavili analizu hrvatskog mirovinskog sustava. I u drugim zemljama, kao i u Hrvatskoj, čavle u lijes države blagostanja zabilo je ponajprije starenje stanovništva. U hrvatskom slučaju, ‘čavli’ su bili i rješavanje viška zaposlenih njihovim prijevremenim umirovljenjem, što je posebno tijekom ‘90-ih godina bila uobičajena praksa, kao i velik broj umirovljenika po posebnim propisima. Drugim riječima, posljedice tranzicije i rata u Hrvatskoj su se riješavale i masovnim odlascima u prijevremenu mirovinu. No, to je stvorilo jak pritisak ne samo na mirovinski sustav, nego i na stabilnost javnih financija. Posljedica toga su i male mirovine, s kojima umirovljenici jedva krpaju kraj s krajem. Zbog svega toga, budući umirovljenici morat će sami u znatno većoj mjeri razmišljati kako si u starosti osigurati veću mirovinu. Na to upozorava i Bejaković. – I građani moraju biti svjesni da su zapravo u znatnoj mjeri sami odgovorni za svoju mirovinu – zaključuje on. piše
