‘Dostavljamo im hranu i lijekove, sretni su što netko misli na njih i uvijek se zahvale čokoladom’
Ana Fabijančić je prije dva tjedna na društvenim mrežama objavila status da starijim ljudima u izolaciji nudi pomoć u nabavi namirnica i lijekova.
Zamolila je pritom svoje virtualne prijatelje da prošire njezine riječi po Velikoj Gorici kako bi došle do što većeg broja ljudi kojima je pomoć potrebna. Ana se potom otišla istuširati i 15 minuta poslije saznala da je njezin status podijeljen više od 50 puta. Status je potom prerastao u grupu kojoj se u 24 sata priključilo čak 450 ljudi, a Ani su pomoć ponudile i njezine prijateljice Jelena i Petra.
Sve što je sada trebalo jest doći do starijih građana koji u pravilu aktivno ne koriste internet te samim time nisu mogli vidjeti njihov poziv. Zato su izašle u grad i po stupovima te ulazima zgrada lijepile poruke u kojima iskazuju svoju želju da pomognu onima koji su u doba koronavirusa najugroženiji.
Sretna lica
Par dana je prošlo i onda se dogodilo – javila im se prva gospođa kojoj je trebala pomoć. Njezino ime je Stela i zamolila je Anu da joj skokne u trgovinu po nekoliko stvari.
– Gospođa Stela je nakon toga bila s nama svaki drugi dan u kontaktu. Ona je pozitivni primjer kako bi se stariji ljudi sada trebali ponašati, zna da postojimo i da želimo pomoći te zna da spada u rizičnu skupinu i ne smije izlaziti iz kuće. Ona se ne srami nazvati i vjerujem da će ostati zadnja naša aktivna korisnica – kaže Ana.
Nakon Stele javili su se i drugi, pa danas redovito obiđu do četvero ljudi dnevno i donesu im potrebne stvari. I samo tako, u ovo doba koronavirusa, djevojke su postale dobri duh Velike Gorice koji brine o najmudrijim stanovnicima grada.
Nisu ih prepoznali samo stariji. Javile su im se i djelatnice iz ljekarni koje su im donirale maske za njih te za korisnike koje obilaze, a isto su za njih učinile i žene koje su u ovo vrijeme počele šivati maske. No, ističu, najveća zahvala ipak su im sretna lica ljudi kojima pomažu.
Poruke zahvale
– Oni ne znaju kako bi zahvalili pa nam nude i novac za gorivo, no mi ga ne želimo uzeti. Zato nam uvijek kažu da kad im idemo nešto kupiti, i sebi kupimo jednu čokoladu. Sada već imam toliko mliječnih Dorina doma da ih mogu dijeliti – priča s osmijehom Ana te dodaje da im mnogi korisnici naknadno još napišu poruke zahvale svaki put kad ih obiđu.
Kako kaže dobrotvorka Ana, starijim ljudima koji žive sami jako puno znači što na ovaj način i popričaju preko mobitela s nekim. To im podigne duh, kaže, jer znaju da i u ovim vremena netko misli na njih.
Priznaju da su već malo iscrpljene jer im dan izgleda tako da ujutro rade od doma, a popodne dostavljaju po gradu. No, ističu da je to jedna lijepa priča koja te ljude drži fizički i psihički zdravima te zato nemaju namjeru odustati.
– Radimo nešto korisno i ja sam jednostavno sretna kada dođem doma znajući da sam nekome pomogla – kaže Petra.
Primjer drugima
Ovo im nije prvi put da nekome pomažu. Petra je neko vrijeme volontirala s djecom u Centru za odgoj i obrazovanje Tuškanac te je pomagala životinjama. Ana se, pak, već 11 godina bavi nekom vrstom društveno korisnog rada pa, kaže, i ova akcija joj je došla kao normalna reakcija na situaciju u kojoj se svi sada nalazimo. Na pitanje kako netko postane takva osoba, kaže da je kod nje važnu ulogu imala obitelj.
– Moja obitelj je prekrasna i zbog njih sam ono što jesam. Tijekom života sam se vodila njihovim primjerom pa je tako u mene ušla i ta želja za pomaganjem. To je taj domino-efekt – kaže Ana.
Zato se nada da će njihov primjer potaknuti i druge da se aktiviraju u svom gradu ili jednostavno pomognu svojim starijim susjedima te ako se taj niz stalno bude nastavljao, onda, kaže, imat ćemo i sve više dobrih ljudi i dobrih djela na ovom svijetu. Piše
