‘Kako sam spriječio prevarante da baki (80) ukradu životnu ušteđevinu’
Ivica Vugrinec, vozač u Taxi Cammeu, prije nekoliko dana spasio je 80-godišnjakinju od teške prijevare u kojoj je, da nije bilo njega, mogla ostati bez cijele svoje ušteđevine.
Sve se dogodilo u vrlo kratkom vremenu. Vremešnu vlasnicu kuće nazvala je ‘žena iz Porezne uprave’ i objasnila joj da će dobiti povrat poreza. No kako bi joj država mogla vratiti porez morala je podići sav novac sa svojih bankovnih računa. Po njih bi došla ‘službenica Mirovinskog’, te ih uplatila naknadno na račun 80-godišnjakinje zajedno s porezom.
Prijevara organizirana do detelja
Od sigurne krađe desetaka tisuća ušteđevine, 80-godišnjakinju je spasio Ivica Vugrinec. Ovaj 40-godišnjak već pet i pol godina radi kao taksist, od toga većinu vremena u Cammeu. Zadovoljan je kaže, a sada dodatno zadovoljstvo ima i zbog činjenice da je pomogao vremešnoj ženi koju je povezao svojim taksijem.
‘Taj dan, bilo je oko 11.30 sati, kada sam prihvatio vožnju. Nakon što sam odvezao jednog putnika, prema našem protokolu nazvao sam novu stranku da potvrdim da dolazim za nekoliko minuta. Žena koja se javila rekla je da taksi nije za nju, već da će me na toj adresi čekati jedna starija gospođa. Objasnila mi je gdje moram pozvoniti i pomoći gospođi do automobila, te je odvesti u banku. Nije mi bilo jasno zašto bih trebao ulaziti u tuđu kuću, ali je žena koja je zvala rekla da je sve dogovoreno.
Mogla je imati 30-40 godina i djelovala mi je u razgovoru vrlo profesionalno. Na kraju mi je rekla ‘do slušanja’, što mi je čudno zazvučalo. No, nisam u prvi mah previše sumnjao, jer sam pomislio da joj je to ostalo iz neke poslovne komunikacije.
Pogrešan kućni broj
Tada sam stigao na adresu. No, bio mi je očito javljen pogrešan broj, jer nikoga nije bilo. Kako na tom broju nisam našao stariju gospođu ponovno sam zvao stranku, te mi je objasnila da moram otiću u kuću koja se nalazila u drugom redu.
Konačno sam našao kuću i pozvonio. Vrata mi je otvorila upravo ta starija gospođa. Pitao sam je je li njoj naručena vožnja za banku i dobio potvrdni odgovor. Odjenula se i krenuli smo prema automobilu.
Kako je vrlo teško i polako hodala za tih nekoliko metara do vozila trebalo nam je nekoliko minuta. Već tada mi je rekla da u banku ide jer su je zvali iz Porezne uprave i rekli joj da će je nagraditi nakon što podigne sve novac sa svog računa.
U prvom trenutku nisam obraćao pozornost na te njezine riječi jer sam pazio da je sigurno smjestim u automobil.
Nalog iz Porezne uprave
Krenuli smo prema poslovnici Zagrebačke banke. Tijekom vožnje djelovala mi je sasvim normalno. Bila je svjesna svega. Čak mi je rekla da ne možemo u poslovnicu u koju inače ide jer je u tijeku renoviranje. Uputila me u drugu, koja se nalazila nekoliko ulica dalje.
Još mi je tijekom vožnje pričala kako nema nikoga. Imala je samo sestru koja se nalazi u staračkom domu. Porezna službenica koja ju je zvala rekla joj je da mora isprazniti sve račune, odnosno podići sav svoj novac. Dodala je kako nema nikoga i da bi im, ako treba dala i svoju kuću.
Tada mi je sve postalo do kraja čudno, pa sam, nakon što sam parkirao, odlučio s njom otići u poslovnicu. Osim toga, bojao sam se da ne padne, jer je doista teško hodala.
Kad smo ušli zamolio samo bankaricu da primi gospođu preko reda kako ne bi morala tamo dugo čekati.
Sumnje u banci
Bankarica je bila ljubazna i pitala je o čemu se radi. Objasnio sam joj kakav je poziv iz porezne uprave dobila gospođa, zbog čega je i ta službenica obratila više pozornosti na nju. Iz porezne su joj, navodno, obećali da će je država nagraditi ako podigne sav novac.
Kad je to čula bankarica je reagirala i rekla da su sličan slučaj imali nekoliko dana ranije. Pitao sam zato bi li bilo pametno da o svemu obavijestimo policiju. Ona se otišla konzultirati s direktorom i odlučeno je da se slučaj prijavi policiji. Uvjeren sam da su u bankama s takvim slučajevima upoznati i da dobivaju na vrijeme sva potrebna upozorenja. Vjerojatno je u pitanju organizirana grupa.
Odveli smo gospođu do osobnog bankara da pričeka policiju.
Broj s kojeg je zvano
Ja sam u međuvremenu naplatio vožnju, te pokušao doći do broja s kojeg je naručena njezina vožnja. Međutim, nisu mi ga mogli reći zbog zaštite privatnosti, odnosno osobnih podataka. To se može samo na zahtjev policije ili tužiteljstva.
Ja sam u banci ostavio svoje podatke i nastavio raditi.
Dva sata kasnije zvali su me iz policije da dam iskaz. Otišao sam u postaju nakon smjene. Dočekao me jedan inspektor i odveo u kancelariju, a ubrzo su došla još trojica njegovih kolega. Svaki od njih mi je pružio ruku i rekao: ‘Svaka čast na dobrom djelu’.
Bilo mi je drago da sam uspio sudjelovati u nečem dobrom. I kada sam odlazio jedan policajac je dobacio: ‘Eh, da su svi ko vi, bilo bi barem 70 posto manje prijevara’.
‘Učinio sam ono što je trebalo’
Meni je zapravo to što sam napravio normalno. Ovu gospođu je očito netko dobro provjerio prije nego što ju je odlučio prevariti. Jer, na prvi pogled nije djelovala imućno, niti je njezin dom bio luksuzan. Netko je ipak došao do informacija o novcu na njezinom računu i odlučio je prevariti, no tu sam se našao ja’, priča nam uz osmijeh Vugrinec i dodaje kako mu je drago što je i bankarica dobro reagirala.
‘Uvjeren sam da bi svaki normalan čovjek reagirao kao i ja. Krećem od sebe, jer ne želim da se takva stvar ikome dogodi, pogotovo ne nekome meni bliskom’, opisuje Vugrinec zašto je ovako reagirao.
Inače u svom svakodnevnom kontaktu s putnicima u taksiju dosta komunicira. Prije nego što je počeo voziti taksi radio je kao komercijalist, te je zbog tog posla morao razviti komunikacijske vještine. No, kada je počeo taksirati, tvrdi, da ih je usavršio.
‘Nije moguće cijeli dan samo gledati u cestu, zato radije razgovaram s ljudima. Meni je to super. Uživam u svom poslu’, ističe.
Komunikacija s putnicima
Na pitanje je li ga strah, odlučno odgovara: ‘Ne, čega bih se bojao. Svjestan sam da smo izloženi, ali ja sve situacije rješavam.
Ponekad me dočekaju nervozni putnici, koji put i pod utjecajem alkohola ili jednostavno ljutiti zbog nekih privatnih razloga. Porazgovaram s njima, pokušam ih smekšati, pa nekad još dobijem i napojnicu. U ovom poslu morate znati slušati, ponekad i biti psiholog jer svatko od nas ima bolje i lošije dane pa ljudi znaju različito reagirati
Često vozim starije gospođe k liječniku i slušam o njihovim teškim bolestima. Kad one plaču i meni dođe da plačem s njima. Al ima i situacija u kojima se rado nasmijem’, iskren je Vugrinec.
Zato ga pitam kako se od svega toga opušta, kako traži odmak od posla.
‘Provodim vrijeme s obitelji – sa suprugom i klincima. U braku sam 16 godina i imam tri sina, najstariji, Antonio ima 14 godina, Luka će sad osam godina, a Dario je napunio šest. Antonio jedini razumije ovo što sam napravio i ponosan je. Zafrkava me da sam heroj.
Ponosna obitelj
Supruga mi u prvi mah nije ni vjerovala, tek kada je vidjela što su mediji izvještavali. Bila je ponosna i na komentare na tekstove’, prisjeća se vozač Taxi Cammea uvjeren da je za taksiste najvažnije da su smireni.
On sam u Taxi Cammeu završio je nakon što je dobio otkaz u pekarskoj tvrtki za koju je ranije radio. Dok je čekao posao na burzi Taxi Cammeo je počeo raditi u Zagrebu, a grad je subvencionirao školovanje vozača s burze. Jedini uvjet bilo je da idućih godinu dana ostane raditi kao vozač. U prvo vrijeme, priznaje, bilo mu je malo čudno, jer, iako je iz Zagreba, shvatio je da ne poznaje potpuno svoj grad. No, vrlo brzo naučio je i više od dvije tisuće gradskih ulica.
‘Ne idem s grčem na posao. Ono što radim je dinamično i može se zaraditi. Ali čovjek mora dobro poznavati grad i psihologiju ljudi’, zaključuje.
I u Taxi Cammeu ponosni su na svog vozača.
‘Cammeo Grupa i ja osobno ponosni smo što je Ivica dio naše obitelji i što je hvalevrijednim djelom pomogao da naša starija sugrađanka ne postane žrtva bezočnog pokušaja prijevare. Mogla je ostati bez cijele životne ušteđevina.
Prisebnošću i brigom za klijenta, Ivica je pokazao društvenu odgovornost i temeljne vrijednosti koje želimo da naši djelatnici promiču. Vjerujem da svojom reakcijom nije postao ponos samo naše tvrtke, već i ponos cijelog društva. Siguran sam da bi i drugi naši kolege postupili jednako. Dapače, iskustvo s dobrim djelima koja su do sada napravili – od spašenih života u prometnim nesrećama do prepoznavanja i prijavljivanja pojedinih oblika nasilja – daje mi za pravo to misliti’, rekao nam je Vladimir Minovski, generalni direktor Cammeo Grupe najavljujući prigodnu nagradu za Ivicu Vugrinca. piše
