OTKRIVAMO DETALJE MIROVINSKE REFORME: OD SIJEČNJA NOVA PRAVILA ZA ODLAZAK U PENZIJU Najveće promjene osjetit će svi rođeni 1962. i kasnije
Muškarci, ali i žene rođene 1962. i mlađi od te dobi, u starosnu će mirovinu sa 65 godina, a oni rođeni 1964. i mlađi sa 67 godina. To drugim riječima znači da će se do 2027. godine izjednačiti muškarci i žene u uvjetima za starosnu mirovinu, a od 2031. starosna će se mirovina stjecati sa 67 godina.
Umirovljenicima koji su trenutačno i u drugom stupu i imali bi male mirovine ponudila bi se mogućnost da imaju ista prava kao oni koji su otišli u mirovinu iz prvog stupa, što uključuje dodatak od 27 posto nakon što sredstva iz drugog stupa prebace u državni proračun. Računa se da bi se tako riješilo pitanje najnižih mirovina. Umirovljenici kojima se to isplati primali bi mirovine i iz prvog i iz drugog stupa.
Predlaže se i povećanje polaznog faktora za izračun starosne mirovine sa 0,15 na 0,34 posto, a stimulirat će se i ostanak umirovljenika na tržištu rada tako da osim korisnika starosne mirovine četiri sata bez oduzimanja dijela mirovine mogu, primjerice, raditi i korisnici prijevremene starosne mirovine. Dio je to cjelovite mirovinske reforme koja bi trebala zaživjeti od početka sljedeće godine, a predlaže je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.
– Predviđa se promjena pet propisa koji bi na dnevnom redu Vlade trebali biti u rujnu. Dotad će se provesti i javna rasprava u kojoj su svi konstruktivni prijedlozi dobro došli – kaže ministar Marko Pavić. Ističe da je reforma nužna unatoč činjenici da mirovinski sustav nije ugrožen. Naime, sve više je starijih, a tome treba dodati i loše demografske trendove, što nepovoljno utječe na financijske i socijalne sustave. U ovom trenutku prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi 2617 kuna i njezin udio u prosječnoj plaći je 41,86 posto, a u EU je to 58 posto. Cilj je reforme dugoročno osigurati mirovinski sustav i primjerenost mirovina.
– Zato se predlaže dulji ostanak u svijetu rada produljenjem radnog vijeka, proširenje kruga umirovljenika koji mogu raditi i primati mirovinu, ubrzavanje izjednačenja uvjeta za starosnu i prijevremenu mirovinu za žene i muškarce i prilagođavanje beneficiranog radnog staža 21. stoljeću – kaže Pavić.
Hrvatskoj ne ide na ruku broj zaposlenih u odnosu na broj umirovljenika, koji je trenutačno jedan naprama 1,23. U prijelaznom razdoblju, točnije od početka 2019., umjesto dosadašnjeg povećanja dobi za tri mjeseca godišnje za starosnu mirovinu za žene, povećavat će se za četiri mjeseca kako bi do 2027. mogle u mirovinu kao i muškarci, sa 65 godina. Da bi se od 2031. dob povećala i za muškarce i za žene na 67 godina u prijelaznom razdoblju od 2028. podizanje dobi bilo bi šest mjeseci godišnje. Starosne bi se mirovine podigle za 4,08 posto za svaku godinu kasnijeg umirovljenja, odnosno nakon 65. godine života i 35 godina radnog staža.
I za prijevremenu mirovinu predlaže se povećanje potrebnih godina života pa bi tako 2031. godine i muškarci i žene mogli u prijevremenu mirovinu sa 62 godine i 35 godina mirovinskog staža. No, za prijevremenu starosnu mirovinu za svaki mjesec ranijeg umirovljenja vrijedilo bi linearno umanjenje od 0,34 posto umjesto dosadašnjeg rješenja od 0,10 do 0,34 posto. Maksimalno umanjenje za najviše pet godina ranijeg umirovljenja iznosilo bi 20,4 posto, kao i dosad. Za godinu dana produljuje se i dob za starosne mirovine onih koji su se rano uključili u rad, i to sa 60 na 61 godinu i najmanje 41 godinu staža, ali oni ne bi imali pravo na povećanje od 0,15 posto za svaki mjesec kasnijeg umirovljenja. Od 2027. dob se povećava na 62 godine.
Predviđa se i proširenje mogućnosti rada umirovljenika bez umanjenja mirovine i to tako da to pravo mogu imati i korisnici starosne mirovine za dugogodišnje osiguranike. To pravo imale bi i vojne osobe, policijski službenici i ovlaštene službene osobe koje imaju starosnu mirovinu i to tako da rade puno radno vrijeme uz 50 posto mirovine ili da rade četiri sata i primaju punu mirovinu te oni koji su otišli u prijevremenu starosnu mirovinu. Trenutačno pravo na rad uz mirovinu u Hrvatskoj koristi oko 10.000 osoba.
Mijenjali bi se i propisi koji reguliraju tzv. beneficirani radni staž. Naime, u ovom trenutku beneficirani staž priznaje se za 95 radnih mjesta, odnosno 11 zanimanja, i ima ga 25.000 osiguranika. Nakon što su stručnjaci napravili studije pokazalo se da nekih radnih mjesta kojima je priznat staž s povećanim trajanjem više nema, a neka su se promijenila zbog promjene tehnologije. Prema novom prijedlogu, postojala bi 52 takva radna mjesta, ali bi se povećao broj zanimanja sa 11 na 13. Naime, elaborati su pokazali da bi to pravo trebali imati kabinski djelatnici u zrakoplovima, točnije stjuardese i stjuardi te njihovi šefovi. I dalje bi radnika s tim pravom bilo oko 25.000.
Ministar Pavić kaže da se istodobno provode mjere poticanja zapošljavanja te da se bilježi rekordno niska nezaposlenost. – U prvom kvartalu ove godine imali smo 71.000 više zaposlenih negoli u istom kvartalu prošle. Ova mirovinska reforma trebala bi osigurati stabilnost sustava i u konačnici povećati primanja umirovljenika – zaključuje ministar Pavić.
Dodatak od 27% ostaje i za II. stup
Uz podizanje godina kao uvjeta za odlazak u mirovinu najveći interes javnosti odnosni se na dodatak od 27 posto na mirovine koji se trenutačno daje za umirovljenike iz prvog stupa. Naime, prema najnovijem prijedlogu Ministarstva rada i mirovinskog sustava taj bi dodatak do daljnjega ostao i za umirovljenike iz drugog stupa, ako to prihvate i ako je to za njih povoljnije.
Drugim riječima, ti bi umirovljenici primali mirovine kao da su bili samo u prvom stupu uvećane za 27 posto. Oni umirovljenici koji se odluče za mirovine po prvom i drugom stupu ne bi imali pravo na tih 27 posto. Inače, ostvarene mirovine iz oba obvezna mirovinska stupa u prosjeku su niže od onih ostvarenih iz prvog stupa i uvećanih za 27 posto jer uplate traju tek od 2002. godine.
Oni koji se odluče za dodatak od 27 posto, svoja bi sredstva iz drugog stupa prebacili u državni proračun, iz kojeg bi dobivali i mirovinu. Prema nekim izračunima, rođeni 1962. godine imali bi u prosjeku 16 posto manje starosne mirovine, premda su plaćali oba stupa, negoli umirovljenici iz prvog stupa sa 27 posto dodatka. U Ministarstvu tvrde da bi sve to imalo i pozitivni fiskalni neto efekt od približno 100 milijardi kuna do 2040. godine, što bi, kažu, smanjilo državni deficit i potaknulo rast, a time i moguće povećanje mirovina.
ANALIZA Hoće li se solidarnost pretvoriti u diskriminaciju: Ispada da je cilj reforme financiranje države i starih penzionera
Jučer je iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava stigla informacija koja je dovela u pitanje sve dosadašnje napore mirovinske reforme te, posljedično, smisao postojanja mirovinskih fondova. Naime, Ministarstvo ne namjerava dodatak od 27%, koji trenutačno dobivaju svi umirovljenici iz 1. mirovinskog stupa, bezuvjetno osigurati i štedišama 2. stupa. Istina, Ministarstvo će omogućiti budućim umirovljenicima rođenima nakon 1962. da prebace svoju privatnu mirovinsku štednju iz 2. stupa u 1. stup te primaju mirovinu uvećanu za dodatak od 27% pokaže li se da im je izračun mirovine u tom slučaju povoljniji. No, to je obmana. Godinama je, naime, jasno da se svim umirovljenicima iz 2. stupa jednostavno treba priznati dodatak od 27% te bi u tom slučaju najvećem broju novih umirovljenika već za koju godinu zbroj mirovine iz 1. i 2. stupa bio viši u odnosu na mirovinu samo iz 1. stupa. Ako prijedlog Ministarstva prođe parlament, otvorit će se nekoliko pitanja:
kako je moguće princip međugeneracijske solidarnosti pretvoriti u princip međugeneracijske diskriminacije – zašto mi trenutačno kao porezni obveznici umirovljenicima plaćamo dodatak od 27%, a nama će taj dodatak biti uskraćen?
Hoće li sav taj silni novac uplaćivan kao “dodatak od 27%” biti vraćen generacijama mlađima od 1962? To bi jedino bilo pošteno, ali Ministarstvo to ne želi, nego arogantno u zamjenu za jednak tretman traži našu cjelokupnu mirovinsku uštedu.
Imamo li osnova za ustavnu tužbu ako nam “27%” koje plaćamo postojećim umirovljenicima neće biti vraćeno? Sigurno.
Uostalom, kakvog su uopće smisla imali mirovinski fondovi ako bezuvjetno mi iz 2. stupa ne dobijemo “dodatak od 27%”? Prvo su nas političari potjerali da štedimo u mirovinskim fondovima koji su pak sukladno državnim pravilima 75% naše uštede na razne načine posuđivali državi, a sada bismo mi, mirovinski štediše koji smo financirali tu novca gladnu državu, trebali toj istoj državi opet predati našu mirovinsku štednju da bismo dobili “dodatak od 27%” koji normalno primaju svi penzioneri u 1. stupu, a koji, gle čuda, mi financiramo?
Ispada da je dugoročni cilj reforme financiranje države i starih penzionera, a ne visina naših budućih mirovina. Jako nepravedno.
Ako će se mirovinski fondovi i dalje bazirati na tome da prosljeđuju naš novac državi, pa da onda mirovinski štediše vraćaju ukamaćeni novac državi kako bi dobili jednakopravni status sa starijim penzionerima, zašto onda fond menadžeri jednostavno nisu državni dužnosnici umjesto što nas se obmanjivalo da imamo privatnu mirovinsku štednju kojom upravljaju privatne kompanije, tj. društva za upravljanje fondovima?
Kakve mi koristi imamo od toga da se naša izdvajanja za 2. mirovinski stup nazivaju našom privatnom mirovinskom štednjom ako su fondovi zapravo agenti interesa države, a ne naših privatnih interesa? (piše Gojko Drljača)
