Već drugu godinu zaredom ne prestajemo pisati i raspravljati o puževima. Pa kako i ne bi, kad velika većina ljudi radi najezde španjolskih puževa mora doslovno braniti vrt od puževa da bi uopće imali povrće. Mnogima preko noći nestaje mlado izniklo povrće i posađene presadnice. Vrijeme nam ne pogoduje – stalna kiša i stalna vlaga idealna je za širenje i razmnožavanje puževa. A već su počeli odlagati jajašca, tako da trenutno u vrtu možete naći i malecke, tek izlegle puževe, i ogromne „kapitalce“.
I kod mene je drugu godinu zaredom velika najezda španjolskih puževa. Prošle godine su me zatekli nespremnu jer u svojih 10 godina vrtlarenja, do tada nikad nisam imala problema s puževima. Našao bi se pokoji na vrtu, i naš „domaći“ balavac i pokoji „španjolac“ kojeg bi bacila u travnjak i štete nije bilo. E da mi je onda ova pamet bila i spoznaja da su španjolski puževi jako invazivna vrsta od kojih svaki ima po 400 potomaka – sigurno nikad ne bih bacala španjolske puževe na livadu nego ih odmah „eutanazirala“. Jer ova vrsta nije kao naša domaća, oni su invazivna vrsta koja se agresivno širi. Nije im mjesto u našem biosustavu jer remete prirodnu ravnotežu. U našem podneblju nema njihovih prirodnih neprijatelja – oni su prvotno došli iz Španjolske i Porugala.
Prošle godine sam bila u šoku, dok su se na proljeće pojavili u masovnom broju i proždirali sve što ima je bilo na putu. Katastrofa. Osjećala sam se toliko jadno i bespomoćno da sam u jednom trenutku pomislila da li da uopće mogu imati vrt pored ovolike najezde. Ali nema predaje. I naravno, nema otrova na biovrtu. Ovakve stvari, ako im pristupimo na taj način, mogu nas naučiti nešto novo. Često si mislim „joj gdje su ona divna vremena kad mi je jedina briga bila posijati nešto na vrtu i čekati da to izraste“. Sad provodim jako puno vremena u skupljanju puževa, promišljanju na koji način zaštititi biljke od njih, a da ipak nešto izraste. Ali što je tu je, treba se prilagoditi.
I doista, moguće je sve to držati pod kontrolom i uz pomoć bioloških metoda. Imam 2 velika vrta i nekoliko voćnjaka u sklopu, pa to nije mala površina na kojoj se trudim držati puževe pod kontrolom. Od ranog proljeća kombiniram i patke indijske trkačice, ekološke limacide, mamce u obliku biljaka na hrpi koje ih jako privlače pa onda to jedu umjesto mladih biljaka, skupljanje puževa i kukuruznu palentu. I sve to skupa pomaže da držim najezdu pod kontrolom i da nemam velikih gubitaka u vrtu. Ali nijedna metoda ne daje rješenje preko noći, potrebna je i upornost i strpljivost. I puno vremena. A ako pratite vaša iskustva i učite iz njih, tokom godina ćete unaprijediti vaše metode
Kukuruzna palenta (kukuruzna krupica) je prilično učinkovita i jeftina metoda. Čula sam za nju prošle godine od jedne gospođe u facebook Biovrt grupi i odlučila isprobati. Palenta jako privlači puževe pa jedu nju umjesto vaših biljaka, a kad ju pojedu ona im se napuhne u želucu i oni prestaju jesti, čak i ugibaju od toga. Palenta dakle mora biti suha, da bi se mogla naknadno napuhnuti u želucu. A najbolje ju je postaviti po vrtu u hrpicama. Isprva dok sam isprobavala s njom sam sam ju samo pobacala po vrtu, što se nije baš pokazalo tako učinkovitim . Naime, pobacala sam ju npr. na gredicu tek izniklih krastavaca – palenta je privukla puževe na tu gredicu, pa su pojeli i palentu i mlade krastavce. Dakle, naučena lekcija je: postaviti palentu u hrpicama i to malo dalje od biljaka koje želimo zaštititi – na staze po kojima hodamo, na rub vrta –da tamo privučemo puževe. I doista, ovakva „hranilišta“ s palentom pomažu: puževi ne samo da se okupljaju pa ih je lakše skupiti odjednom, ne diraju ostalo povrće, dugoročno ugibaju od nje, i na kraju krajeva – jeftina je. Kilogram ekološkog limacida plaćala sam u Sloveniji oko 100 kn, a kg palente košta 5 kn. Ako je suho, ovakva „hranilišta“ traju danima i navečer možete ih samo obilaziti te „punktove“ i pokupiti puževe. Naime, ja ih radije skupljam u kantu s vodom gdje sam otopila vapno, koje djeluje pogubno na puževe, jer sam nekako sigurnija da ih potpuno maknem s vrta. A ako i nemam vremena za skupljanje – kukuruzna palenta po vrtu služi svrsi, a ja mogu mirnije spavati.
Ovakve najezde invazivnih vrsta pokazuju nam koliko je čovjek malen naspram prirode, iako se volimo vidjeti kao ” gospodari prirode”. Danas su to španjolski puževi, šimširov moljac, celerova muha… sutra tko zna kakav izazov nas čeka u vrtlarenju. U svakom slučaju biti ću spremna, smirena i otvorena za isprobavanje i učenje. Neću očekivati promjenu preko noći jer znam da je to nemoguće.
Svi vi koji želite naučiti više o biovrtlarstvu i tehnikama vrtlarenja u skladu s prirodom, imate prilike pridružiti nam se na slijedećim radionicama i volonterskoj akciji u biovrtu kraj Čakovca:
30.05.2015. subota, 9-14 sati, radionica “Nametnici u vrtu i biološke tehnike odvraćanja i suzbijanja”
06.06.2015. subota, 9-14 sati Biovrtna volonterska radna akcija – na radnoj akciji učimo uz praktični rad u biovrtu, a sudjelovanjem na ovoj volonterskoj radnoj akciji možete “platiti” jednu radionicu Škole vrtlarenja.
Sve ostale detalje o radionicama i radnim akcijama udruge Biovrt – u skladu s prirodom pročitajte OVDJE, piše
