Slijepa, nepokretna i nagluha ipak potpuno lucidna, najstarija stanovnica Draganića Ljubica Tomačić proslavila je danas svoj stoti rođendan.
Nakon 300 godina, kažu župne knjige, to je prva stogodišnjakinja u ovoj općini. Brojni čestitari među kojima i čelništvo općine, baki Ljubici je zaželjelo puno zdravlja. A kako je živjeti sto godina, baka Ljubica mogla bi dugo pričati. Život joj nije bio lak, odrastala je bez roditelja, a i kad se udala za svog Tomu život je nije mazio. Ipak, samo je kazala.
‘Neki put je dobro, a neki put nije dobro živjeti sto godina. Čovjek mora biti zadovoljan i sa dobrim i sa zlim’, kazala je baka Ljubica.
Nekad je čitala Arenu i slušala radio, sada samo moli. Iako njene unuke kažu kako baka već pedeset godina zaziva Boga da ju uzme k sebi, ipak, još prije par godina baka je mogla hodati, a dobro su je služili i vid i sluh. To se promijenilo pa je čitanje svoje omiljene Arene morala zamijeniti slušanjem radija. No, sada ni to više ne ne može pa po cijele dane moli. Sto i prvi rođendan, kaže sama, voljela bi doživjeti. ‘Jedino mi je teško što ne vidim’, dodala je.
Cijeli život radila na zemlji, danas nema nikakva primanja
O baki Ljubici brinu njena kći jedinica Barica te unuka Jasna. Uz njih ima i unuku Maricu i tri praunuka Dubravka, Maria i Nikolu. Baku, koja nema nikakva primanja jer je cijeli život radila na zemlji, nikada, kažu u glas, nikad ne bi dali u dom. A bi li voljeli doživjeti njene godine nisu baš sigurne. ‘Teško je reći, ali ako zdravlje posluži zašto ne iako ne znam da bi se to baš dogodilo’, kažu unuke Jasna i Marica. A dobrim željama kojima su je danas obasipali čestitari, baka Ljubica je odgovorila istom mjerom. ‘I ja vama želim puno zdravlja i zadovoljstva i veselja, vama koji budete ostali na životu’, rekla je baka Ljubica.
