Uz kiseli kupus lakše se probavi masnija hrana. Osim na želudac, blagotvorno djeluje na crijeva te čisti jetru. Zahvaljujući receptima starih baka kiseli kupus je uvijek ukusan i nikad se ne kvari.
Slavonci zimi posebno uživaju u jelima u kojima je kiseli kupus kao prilog ili osnovna namirnica neizbježan.
Tradicija kiseljenja kupusa u drvene kace ili plastična burenca veće ili manje litraže seže od davnina, a i u posljednje vrijeme sve više obitelji u Brodu i okolici same kisele kupus i tijekom zime čuvaju ga u hladnijim ostavama, podrumima, pa i na balkonima. Oni koji za to nemaju uvjeta kiseli kupus radije kupuju na brodskoj tržnici nego u trgovačkim centrima. Domaće je domaće, kažu.
A na tržnici kiseli kupus nije ni skup. Kilogram ribanog prodavači iz okolice Slavonskog Broda nude za pet kuna, a u glavicama stoji četiri-pet kuna po kilogramu.
Eva iz Donje Bebrine kiseli kupus na tržnici nudi cijele zime. Cijena se uglavnom ne mijenja i zato ima puno kupaca.
– Kupus kiselimo onako kako su to radile naše bake i nikad nam se nije pokvario. U vrtu odaberemo glavice podjednake veličine. Moraju biti čiste, a najbolje su one koje teže najviše do dva kilograma. Prije stavljanja u drvenu kacu odvajamo vanjske listove, obavezno vadimo bijelu srčiku, šupljine popunimo solju i slažemo sve u kacu. Praznine između glavica popunjavamo ribanim kupusom. Solimo ga, a kad kacu popunimo do vrha, sve zalijemo mlakom vodom, nikako pretoplom. Dodamo i konzervans, za svaki slučaj – priča Eva i dodaje kako na 40 kilograma kupusa idu dva kilograma soli te do dva dekagrama papra u zrnu.
– Sve pokrijemo čistom bijelom krpom pa stisnemo kamenom da glavice ostanu potopljene. Prvih tjedan-dva s vrha kace kupimo pjenu i dolijevamo vodu. Kupus je kiseo i spreman za jelo za tri, najviše četiri tjedna. Netko u kupus stavlja listove lovora, mi stavljamo zrna kukuruza jer kupus od njega poprimi zlatnožutu boju – priča.
Njezin stalni kupac Andrija iz Broda ne može zamisliti obiteljski ručak bez kiseloga kupusa barem jednom na mjesec.
Zimi se na brodskoj tržnici kiseli kupus prodaje na 15-ak klupa, a kisela repa nije toliko zastupljena. Prodavala ju je samo Marija iz Kaniže.
Kaže da Brođani kiselu repu ne traže puno, ali je zadovoljna jer uvijek ima toliko kupaca da ono što donese uspije prodati.
Kiseljenjem repe bavi se nekoliko godina. Uglavnom za potrebe svoje obitelji, a usput proizvede nešto više da ima i za prodaju. Napominje da je kisela repa vrlo hranjiva, a nije ju teško spraviti za zimnicu.
– Koristim samo bijelu repu. Očistim je od zemlje, operem, ogulim, ponovno operem i naribam na rezance. Slažem u čistu drvenu bačvicu ili plastično burence red po red, umjereno solim i lagano pritisnem dlanovima da među redovima ne ostane zrak. Kad bih je prejako stisnula, repa bi bila premekana, gnjecava. Pokrijem je krpom i stisnem manjim kamenom da se repa ne bi dizala na površinu. Svaka dva tjedna bacim tekućinu s površine i dolijem novu vodu. U početku bačvica mora biti u toplijoj prostoriji, poslije je preselim ‘na hladno’. Repa je kisela najkasnije za šest tjedana – opisuje Marija. piše
