EKSKLUZIVNO: SLIKE UŽASA IZ DOMA U OSIJEKU Dvije žene brinu o 32 nepokretna štićenika, sobe se ne čiste, u krevetima crknuti miševi i poderane plahte. Za 32 korisnika – osobe s mentalnim oštećenjima te starije i teško bolesne osobe, od kojih je 15 potpuno ovisno o tuđoj pomoći i njezi, a 17 djelomično ovisno, brine se u dnevnoj smjeni jedna medicinska sestra, a u noćnoj jedna njegovateljica. Od 13 zaposlenih djelatnika, 9 ih je na bolovanju, a zamjene nisu osigurane. Zamjena za jedinu čistačicu također nije osigurana, pa te poslove obavljaju korisnici. Jedna medicinska sestra ili jedna njegovateljica u smjeni ne mogu obavljati ni osnovne poslove za 32 korisnika, pa su prisiljene tražiti pomoć korisnika pri pružanju njege i postupaka poput izmokravanja, presvlačenja i drugog.
Plahte su poderane i prljave, nedostaju navlake za poplune i deke, kreveti korisnika nisu namješteni ni presvučeni, posteljina je zamrljana. 
Fekalije na toaleu
Higijeske potrepštine za korisnike, kao što su šampon, sapun i britvice, dostupne su samo njegovateljici u noćnoj smjeni. Cijeli prostor je higijenski neodržavan, oprema u spavaonicama i drugim zajedničkim prostorijama je dotrajala, kreveti su stari i nefunkcionalni, presvlake razderane, a na trosjedu prljave, sudoper, umivaonik i slavine su prljave, pune kamenca koji se dugo taložio, na WC-ima nedostaju daske, na zidovima je paučina.
Dio je to nalaza inspekcije Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike od 24. siječnja ove godine te mišljenja Upravnog vijeća o uvjetima u stacionarnom dijelu Centra za pružanje usluga u zajednici “JA kao i TI”, nekadašnjeg Doma za psihički bolesne odrasle osobe Osijek. Fotografije stanja u stacionaru koje su nam ustupljene još su strašnije – pokazuju dekubituse na leđima korisnika, fekalije po toaletu, potpuno dotrajalu opremu, a ispod plahte na krevetu na kojem spava jedan nepokretni korisnik zatečen je već poluraspadnuti crknuti miš.
Transformacija
– Nije to baš takva slika, stanje se još utvrđuje, to uopće nije tako. Nisu u nadzoru našli dekubituse, a ni ovu prljavu slavinu… – rekao nam je jučer ravnatelj Ladislav Lamza, koji je djelovao iznenađen našim pozivom. Smatra da je cijela priča izrežirana i podmetnuta. Inspekcijski nadzor je, objašnjava, obavljen bez najave i bez njegove nazočnosti: ministrica Nada Murganić je, kako tvrdi Lamza, poslala nadzor u ustanovu u vrijeme dok je on kod nje bio na razgovoru.
– Planom ustanove stacionar se trebao zatvoriti do kraja 2018. i trebali smo se u potpunosti deinstitucionalizirati. Nijedan dokument nas ne obvezuje da poboljšavamo uvjete u stacionaru, kupujemo nove krevete ili drugo. Tu je pila okrenuta naopako, ne govori se o uvjetima u stambenim zajednicama, nego u stacionaru. Poslati mi inspekciju dok sam ja 300 kilometara dalje i time mi mahati – to stvarno nije u redu – kaže Lamza, dodajući da on sve radi po zakonu i da se jedino osječka ustanova, od 27 tog tipa u Hrvatskoj, transformirala iz doma u centar za pružanje usluga u zajednici.
Zaposleni odlaze
Radi se, naime, o ustanovi koja je od 2012. godine u procesu deinstitucionalizacije, odnosno zatvaranja: korisnici se postupno premještaju u stambene zajednice i, uz podršku, integriraju se u društvo. Podružnica osječke ustanove u Čepinu bila je prva te vrste potpuno deinstitucionalizirana, a tadašnja ministrica Milanka Opačić na svečanosti joj je simbolički stavila ključ u bravu. Ravnatelj ustanove Ladislav Lamza prozvan je prvakom deinstitucionalizacije – o njemu i ustanovi objavljeni su brojni televizijski prilozi i novinski natpisi, ne samo u Hrvatskoj – o njegovu uspjehu pisao je i ugledni The Guardian.
(Ladislav Lamza)
No, u posljednjih godinu dana radnici te ustanove, kao i Sinidkat zaposlenika u sustavu socijalne skrbi Hrvatske, kontinuirano upozoravaju nadležno Ministarstvo demografije da situacija u tom Centru nije dobra. U početku, problem je prvenstveno bio u uvjetima zaposlenika u procesu transformacije, koji su u stacionarnom dijelu, zbog izmještanja korisnika, postajali višak te su im nuđeni mnogo lošiji ugovori o radu. U tom procesu ravnatelj je, tvrde, postupao na silu i protuzakonito, zbog čega je i prekršajno osuđivan, a ostao je zaposlenicima dužan gotovo pola milijuna kuna razlika u plaći, o kojima se sad sklapaju nagodbe s nadležnim Ministarstvom.
No, radnici su paralelno upozoravali da je i kvaliteta života korisnika sve lošija. Svjedočili su da se dio korisnika sjajno snašao u stambenim jedinicama i dobro funkcionira. No, dio njih, osobito starijih, naviknutih na dugogodišnju rutinu u domu – nije. Ravnatelj je to gorljivo demantirao, iako je evidencija pokazivala da se dio korisnika doista vraća u stacionar.
Ipak, taj stacionarni dio, odnosno klasični domski smještaj, bio je u sve gorem stanju, dok situacija nije potpuno kulminirala.
Upozoren da, unatoč planovima za zatvaranje stacionara – koji su, prema našim saznanjima, u međuvremenu promijenjeni te se stacionar neće zatvarati u tako kratkom roku jer nije osiguran alternativni smještaj za osobe u poodmakloj dobi – u stacionaru još žive ljudi kojima treba skrb i minimalni uvjeti, Lamza odgovara da je toga svjestan, no ponavlja da je nastala situacija posljedica otpora radnika koji ne žele promjene i transformaciju doma.
– Ljudi ne prihvaćaju promjene, odlaze namjerno na bolovanje – kaže. No, čak i ako je to istina, upozoravamo ga, on je kao ravnatelj dužan osigurati minimalne uvjete korisnicima i obavještavati Ministarstvo redovito o tome ako je u tome onemogućen.
– Ministarstvo sve zna. Sada smo, nakon nadzora, hitno zaposlili još tri medicinske sestre – kaže i dodaje da je već dva mjeseca u postupku njegova smjena.
Bio je upozoren
– Htio bih da Ministarstvo konačno odluči, kako god – samo da odluči – poručuje Lamza.
Naime, još 22. prosinca prošle godine Upravno vijeće Centra pokrenulo je postupak Lamzina razrješenja – utvrđeno, je naime, da ga od rujna djelatnici i pismeno upozoravaju na očajno stanje, a da on ne ragira. No, do razrješenja nije došlo, iako je Upravno vijeće i sinoć održalo sjednicu.
– Postupak je u tijeku, ravnatelju je upućen poziv na očitovanje o utvrđenim propustima i nepravilnostima u radu Centra. Poštujući zakonsku proceduru i rokove nismo u mogućnosti na večerašnjoj sjednici Upravnog vijeća raspravljati i donositi odluku o razrješenju ravnatelja – odgovorila nam je jučer predsjednica UV-a Mira Leko-Čurčić.
Teška integracija 
Radnici ustanove odlučno odbijaju ravnateljeve optužbe da se protive deinstitucionalizaciji: upravo suprotno, tvrde. Ali, kažu, razumno i u korist korisnika. Deinstitucionalizacija se u Hrvatskoj provodi već godinama, a pravi je zamah dobila u mandatu ministrice Opačić. No, za razliku od ostalih država, u Hrvatskoj se s tim proceom nije počelo s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi – koje je najlakše izmjestiti iz domova i integrirati u društvo, već s najzahtjevnijom grupom korisnika – osobama s intelektualnim teškoćama i psihički bolesnim odraslim osobama.
Za takve se korisnike deinstitucionalizacija obično provodi kroz dugi niz godina, i to prvenstveno sprečavanjem smještaja novih korisnika u institucije, a tek djelomično preseljenjem postojećih korisnika: neki (nikako svi!) koji su cijeli život proveli u ustanovi teško se ili nikako prilagođavaju novom životu, iako je on za njih objektivno kvalitetniji i dostojanstveniji.
Ministarstvo: Ravnatelju smo dali 30 dana da ispravi nepravilnosti
Nakon što su, prema našim saznanjima, i ministrici Nadi Murganić dostavljene šokantne fotografije osječkog stacionara, hitno je poslala inspekciju u ustanovu. S obzirom na izuzetno negativan inspekcijski nalaz, očekivalo se i konkretno traženje odgovornosti od ravnatelja, no, umjesto toga, dan mu je rok od 30 dana da ispravi nepravilnosti.
– Potvrđujemo da su u Centru “JA kao i TI” ustanovljene ozbiljne nepravilnosti. Inspekcija Ministarstva utvrdila je točno o kojim propustima se radi te je ravnatelju dala naređenje za konkretne korektivne mjere. Od ravnatelja Centra očekuje se da odgovorno pristupi otklanjanju nepravilnosti i osigura korisnicima adekvatnu skrb. Po isteku roka od 30 dana, inspekcija Ministarstva obvezna je provesti kontrolni pregled, a Upravno vijeće Centra obvezno je izvijestiti Ministarstvo o provedenim mjerama te preispitati odgovornost ravnatelja – odgovorili su, dodajući da će, po zaprimanju svih informacija, “prema potrebi poduzimati daljnje mjere”.
– Izražavamo duboko nezadovoljstvo i zabrinost za nezainteresiranost institucija kojima smo se obraćali i ukazivali na uvjete u kojima korisnici žive počevši od pravobraniteljice za invalide, pravobranitelja za ljudska prava, pučkog pravobranitelja, saborskog odjela za ljudska prava, ureda Vlade za ljudska prava, sanitarne inspekcije, komore medicinskih sestara. Zgroženi smo pak činjenicom totalne nezainteresiranosti i indiferentnosti nadležnog Ministarstva u odnosu na korisnike, njihov život i zdravlje u toj ustanovi. Držimo da je kranje vrijeme da se pokrene pitanje odgovornosti nadležnog ministarstva – kaže Jadranka Ivezić, predsjednica Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske. piše
