Stanarke ne žele iz Doma za starije i nemoćne osobe u Novoj Kapeli. ‘Sve sam dala socijalnom, radije ću skočiti pod auto nego ići iz doma!’ Inspekcija je naredila nadležnima da korisnicima što prije osiguraju drugi odgovarajući smještaj.
Prema rješenju inspekcije Ministarstva socijalne politike i mladih iz veljače ove godine po kojem se dislociranoj jedinici slavonskobrodskog Doma za starije i nemoćne osobe u Novoj Kapeli zabranjuje obavljanje djelatnosti socijalne skrbi te nalaže nadležnima da korisnicima što prije osiguraju drugi odgovarajući smještaj i prestanu sa pružanjem usluga, ministrica Milanka Opačić potpisala je nalog na osnovi kojega s početkom srpnja Ministarstvo prestaje s plaćanjem troškova svim korisnicima te ustanove smještenima na osnovi rješenja centara za socijalnu skrb, koji se još uvijek nalaze u domu.
Inspekcija Ministarstva svoju odluku da dom” Sveti Vinko” u Novoj Kapeli ne zadovoljava uvjete za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi donijela je na osnovi utvrđenih nedostataka i neispunjavanja tehničkih uvjeta, poput nedostatka dizala, skučenih i nedovoljno osvijetljenih prostorija, niskog stropa u sobama potkrovlja, preuskih stepenica koje vode do prostorija na katu i potkrovlju te pretpostavljene velike opasnosti za korisnike u slučaju nezgoda poput požara i slično.
“Sve sam dala socijalnom”
Nakon tri neuspjela pokušaja izmještanja svih 26 korisnica koje ni pod koju cijenu ne žele nikamo iz doma, u kojem im je, kako tvrde, jako lijepo i u potpunosti su zadovoljne smještajem i uslugom zaposlenica i medicinskog osoblja koje o njima skrbi, jučer je uslijedio posjet djelatnica Centra za socijalnu skrb iz Nove Gradiške i ponovo kulminirao žestokim otporom štićenica te vrlo stresnom i incidentnom situacijom u kojoj su neke od njih zaprijetile i samoubojstvom iskakanjem kroz prozor.
– Nikamo ne želim ići i nikome ne vjerujem da će to biti privremeno, kako tvrde, dok se dom ne popravi. Ja nemam nikoga i otkad je “dido” umro, nemam kamo ići do u crkvu preko puta u kojoj sam svaki dan na jutarnjoj misi. Od Uskrsa nam prijete da će nas negdje premještati, prosvjed je bio već dva puta. Bilo je toliko ljudi da nisu mogli stati u dvorište i čitavo je mjesto protiv toga. Kome mi smetamo i zašto nas u ove naše stare dane ne ostave na miru. Makar umrla na ulici, ja ići neću. Jučer sam to rekla i ženama iz Centra za socijalnu skrb koje su nas ponovo došle nagovarati. U jednom sam im trenutku prišavši prozoru čak i ljutito rekla da ću se radije baciti pod auto ili skočiti kroz prozor nego bilo kamo ići. Sve što sam imala, zemlju, šumu i kuću s dvorištem dala sam socijalnom da mogu biti u ovom domu – kroz suze kaže sedamdesetosmogodišnja Kata Pocrnić, a s njenim mišljenjem slaže se i Manda Kaurinović (89) s kojom dijeli zajedničku sobu.
Najstarija korisnica doma je 99-godišnja Nevena Drvar iz Grobnika pokraj Rijeke i, kako kaže, uglavnom je zadovoljna uslugom i smještajem u skromnoj sobici u potkrovlju.
Uredno podmiruju obaveze
– Ovdje je jako lijepo, jedino mi je ljeti ponekad vruće jer je soba pod krovom, ali zato zimi nemam primjedbi. Pokretna sam i hodam, malo mi je teško penjati se uz stepenice, pa ne silazim često dolje. Uvijek mi ono što trebam donesu. Sama si još uvijek obavim dosta toga. Zahvalna sam Bogu što za svoje godine, koliko ih imam, još uvijek ne trebam tražiti previše pomoći i brige. Sama perem haljine i robu. Hvala dragom Bogu i svetom Josipu, dogodine, 3. siječnja, imat ću ravno 100 godina, a sad će u kolovozu biti devet godina kako sam ovdje i tu se jako dobro osjećam – kaže vedra i vitalna baka Nevena.
Inače, objekt koji je već gotovo 20 godina u funkciji staračkog doma, u vlasništvu je Crkve, a ugovorima je preneseno njegovo dugogodišnje pravo upravljanja i korištenja Domu za starije i nemoćne Slavonski Brod. Vjerojatno nikada nitko u zamršenoj vlasničko-upravljačkoj strukturi neće odgovarati zbog toga što svih godina do sada nije riješen problem potrebnih tehničkih uvjeta koje jasno propisuje zakon i propisi. Starice i članovi njihovih obitelji svoje financijske obaveze podmiruju svakog mjeseca, a neke od njih založile su i svu svoju imovinu kako bi pred kraj života u miru boravile upravo ondje. piše
