Čudesna metoda

791

Otkriće: Ultrazvukom liječe gubitak memorije! Neurodegenerativne bolesti slabo se liječe zbog prirodne barijere koja onemogućava prodor lijekova iz krvi u moždane stanice. Revolucionarnom upotrebom ultrazvuka ova se prepreka prvi put uklonila.

Ultrazvuk

Profesorica biomedicine Elisa Konofagou i njen tim sa Sveučilišta Columbia otkrili su revolucionarnu upotrebu ultrazvuka – mogućnost da privremeno otvori prirodnu barijeru koja razdvaja krvne žile od moždanog tkiva miševa. Ukoliko tehniku bude primjenjiva i kod ljudi, tvrdi profesorica, liječnici bi mogli koristiti ultrazvuk da oboljelima od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti direktno u stanice mozga daju doze lijekova.
Profesorica Konofagou i njen tim rade i na primjeni ultrazvuka za liječenje niza bolesti uključujući uklanjanje tumora dojke, za procjenu zdravlja srca, procjenu veličine aneurizma te mjerenja nataloženog plaka u arterijama. A sad su najavili novu revolucionarnu upotrebu – mogućnost da privremeno otvore prirodnu barijeru između krvnih žila i moždanog tkiva miševa. Naime, iako postoje lijekovi koji štite neurone, barijera između moždanih stanica i krvnih žila koja je tu da bi zaštitila mozak od patogenih organizama ometa apliciranje lijekova. Pojedini znanstvenici su eksperimentirali s direktnom aplikacijom lijeka u pogođeno područje no procedura je riskantna, skupa i uspije tek u jednom od 10 pokušaja.
“Neurodegenerativne bolesti slabo se liječe zbog ove prirodne barijere. Pojedini tretmani mogu usporiti simptome ali postoji niz nuspojava,” kaže prof. Konofagou.
Metoda koja bi koristila ultrazvuk započela bi ubacivanjem mikroskopskih mjehurića u krvne žile koji bi putovali do moždanih kapilara. Zatim bi se snop ultrazvuka usmjerio iznad hipokampusa – koji kontrolira memoriju i obično je pogođen u ranoj fazi Alzheimerove bolesti – ovo bi uzrokovali da mjehurići osciliraju protiv prirodne barijere krv-mozak, privremeno je otvarajući za prodor lijeka.
Uz nedavno otkriće da je ranu pojavu Alzheimerove bolesti moguće prepoznati u spinalnoj tekućini metoda prof. Konofagou bi bila vrlo poželjna. Ona predviđa da bi oboljeli svaka tri tjedna po sat vremena provodili u klinici na jednosatnoj terapiji. Nažalost napominje da prvo trebaju proći testovi na većim životinjama, a primjena na ljudima bi bila moguća tek za deset godina. piše