Veliki vodič kroz cijepljenje

1131

Zašto je cijepljenje važno, razvoj i proizvodnja cjepiva, što je imunitet krda te što nas sve čeka u budućnosti

Cheerful young family spending time together at the farm. Young parents with their little daughter outdoors in the field. Little girl sitting on father's shoulder with mother laughing.

Cijepljenje spašava milijune života i jedna je od najuspješnijih javnozdravstvenih intervencija na svijetu. Usprkos tome, u svijetu je još uvijek velik broj necijepljene djece, što ih izlaže velikom riziku obolijevanja od potencijalno smrtonosnih bolesti. Cijepljenje spašava milijune života i jedna je od najuspješnijih javnozdravstvenih intervencija u svijetu. Kako bi se istaknula njegova važnost  svake se godine krajem travnja obilježava tjedan cijepljenja. Ove godine Europski tjedan cijepljenja obilježava se od 20. do 26. travnja, a Svjetski tjedan cijepljenja od 24. do 30. travnja uz slogan #CjepivaDjeluju #ZdravljeZaSve.

Kampanja Svjetske zdravstvene organizacije će se usmjeriti na činjenicu kako su sama cjepiva, potom stručnjaci koji ih razvijaju ili distribuiraju, zdravstveno osoblje koje cijepi ili osobe koje se cijepe – prvaci cijepljenja (vaccine champions) jer zajednički djeluju u zaštiti zdravlja, svih nas i svugdje!

 

Cijepljenje ima dvojaku ulogu, osim direktne zaštite pojedinca od obolijevanja i razvitka teških bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, indirektno štiti i zajednicu smanjujući širenje infektivnog uzročnika. Davno je prepoznata uloga kolektivnog imuniteta, odnosno imuniteta zajednice, za bolesti koje se mogu prenijeti s čovjeka na čovjeka. Dokazano je da se prijenos bolesti u zajednici može prekinuti ako je dovoljan postotak zajednice procijepljen protiv te bolesti.

Unatoč činjenici da cjepiva spašavaju 3 milijuna života svake godine, u populaciji imamo i 1,5 milijuna smrti godišnje od bolesti koje su se mogle izbjeći cijepljenjem, a gotovo 20 milijuna djece se još uvijek ne cijepi.

U kompaniji Sanofi Pasteur, najvećem svjetskom proizvođaču cjepiva vjerujemo u svijet u kojem nitko više neće umrijeti od bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Vođeni tim ciljem ponosni smo na cjepiva koja nas, naše bližnje i cijelu zajednicu štite od različitih zaraznih bolesti u svakom razdoblju života.

 

Cijepljenje je neupitno dovelo do pada obolijevanja od određenih zaraznih bolesti. Nema više oboljelih od dječje paralize, difterije, djeca više ne umiru od neonatalnog tetanusa, milijarne tuberkuloze, tuberkuloznog meningitisa, učestalost hripavca višestruko je smanjena, a ospice i rubeola su dobro kontrolirane u državama sa visokim postotkom cijepljenih. Djeca se cijepe u onoj dobi u kojoj su najpodložnija određenim zaraznim bolestima, tj. u dobi u kojoj su te bolesti obično češće i u pravilu praćene težom kliničkom slikom i komplikacijama, od kojih neke potencijalno sa smrtnim ishodom. Tako se, primjerice, u prvoj godini života djeca cijepe u sklopu primarnog cijepljenja s tri doze protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, Hib-a i hepatitisa B kombiniranim cjepivom, tzv. 6u1 cjepivom, a kasnije se docjepljuju kako bi se održala potrebna zaštita. Svake se godine donose preporuke i unaprjeđuje kalendar cijepljenja, tako je u Hrvatskoj uvršteno kao obavezno i cjepivo protiv pneumokoka teneobavezno, a preporučljivo za svu djecu osmih razreda je cjepivo protiv HPV-a.

U obveznom programu cijepljenja u Hrvatskoj cijepi se protiv 11 bolesti – difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubeole, tuberkuloze, hepatitisa B, bolesti izazvanih s Haemophilus influenzae tipa B te odnedavno i protiv pneumokokne bolesti. Protiv nekih bolesti cijepi se više navrata kako bi se postigao potreban imunološki odgovor.

Sve zemlje Europske unije također u svoje programe cijepljenja imaju uključena sva cjepiva (osim cjepiva protiv tuberkuloze) prisutna i u našem Programu cijepljenja, ali i neka dodatna poput cjepiva protiv invazivnih oblika bolesti uzrokovani Neisseriom meningitidis, cjepiva protiv HPV-a, rotavirusa, varicelle i dr. Kod nas je cjepivo protiv HPV-a besplatno za sve učenike osmih razreda osnovne škole, ali nije obavezno. Svaka zemlja ima vlastitu politiku određivanja obveznosti/fakultativnosti cijepljenja za djecu, no najčešće je cijepljenje preporučeno svoj djeci, a obvezno je za pojedine podskupine pod povećanim rizikom.

Uz program obveznog cijepljenja postoji i program imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse za posebne skupine stanovništva i pojedince pod povećanim rizikom od tuberkuloze, hepatitisa A i B, bjesnoće, žute groznice, kolere, trbušnog tifusa, tetanusa, malarije, streptokokne bolesti, Haemophilusa influenzae – invazivne bolesti, meningokokne bolesti i HPV infekcije. Tim je programom regulirano cijepljenje osoba pod povećanim rizikom od navedenih bolesti i prema epidemiološkim indikacijama

S obzirom na to da svaki kontinent ima „svoje bolesti“, prema međunarodnim zdravstvenim propisima za putovanja u pojedine zemlje putnik je dužan cijepiti se, što se evidentira u međunarodnoj knjižici cijepljenja (“žuta knjižica“). Ovisno o odredištu putovanja te u koje doba godine se putuje, prema preporuci epidemiološke službe cijepi se protiv hepatitisa A, trbušnog tifusa, kolere, meningokoknog meningoencefalitisa i poliomijelitisa. Za određene zemlje u tropskim i suptropskim regijama Južne Amerike i Afrike zakonski je obvezno cijepljenje protiv žute groznice, koju prenose komarci, kao malariju, denga groznicu, japanski encefalitis, Zika virus…

Kalendar kontinuiranog cijepljenja u Hrvatskoj u 2020.

Cijepi se i novorođenčad HBsAg pozitivnih majki odmah po rođenju, uz primjenu imunoglobulina prema postekspozicijskoj shemi.

Nedonoščad rođena prije 37. tjedna gestacije cijepi se pneumokoknim konjugiranim cjepivom po shemi 3+1.

* Provjera cjepnog statusa i nadoknada propuštenog cijepljenja, prema potrebi.

** Kombinirano cjepivo sukladno primjenjenoj shemi „šesterovalentno/šesterovalentno/peterovalentno“ ili „šesterovalentno/peterovalnetno/šesterovalentno“


Legenda

  • BCG: Cijepljenje protiv tuberkuloze
  • Hib: Haemophilus influenzae tipa B
  • DI-TE-PER: Difterija, tetanus, pertusis (acelularni)
  • IPV: inaktivirano cjepivo protiv dječje paralize
  • DTaP-IPV-Hib-hep B: Kombinirano cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusisa (acelularno), dječje paralize (inaktivirano)H. influenzae tipa B i hepatitisa B . Tzv. „6u1“
  • Pn: Streptococcus pneumoniae (pneumokok)
  • MO-PA-RU: Ospice, parotitis i rubeola
  • DI-TE pro adultis: Difterija, tetanus, formulacija za starije od 6 godina
  • HBsAg: Površinski antigen hepatitis B virusa
  • ANA-TE: Cjepvo protiv tetanusa

 

RAZVOJ I PROIZVODNJA CJEPIVA

Što je cjepivo

Cijepljenje je jedna od najučinkovitijih preventivnih mjera zaštite pojedinca i cijele populacije protiv raznih zaraznih bolesti, a cjepivom u organizam unosimo antigene prema kojima naš imunosni sustav stvara specifična zaštitna protutijela, koja će pri kontaktu s mikroorganizmom, tj. uzročnikom bolesti protiv koje smo se cijepili, spriječiti razvoj bolesti.

Antigeni su otopljeni u otapalu, najčešće sterilnoj vodi, fiziološkoj otopini ili složenoj otopini. Ostali sastojci cjepiva su pomoćni sastojci: adjuvansi, konzervansi i stabilizatori. Adjuvansi su tvari koje pojačavaju djelotvornost cjepiva te izazivaju pojačan imunološki odgovor organizma. Njihovom upotrebom smanjuje se količina antigena virusa u dozi cjepiva i moguća je proizvodnja većeg broja doza.

Kako se proizvode i tko ih kontrolira

Prije primjene na ljudima cjepivo prolazi brojne faze kliničnih ispitivanja kako bi se dokazala njegova djelotvornost i sigurnost. U pretkliničkoj fazi ispituju se svojstva cjepiva na staničnim kulturama ili na laboratorijskim životinjama u slučajevima kada ispitivanje nije moguće na staničnim kulturama. U prvoj fazi kliničkog ispitivanja na malom broju ljudi ispituje se farmakološko i metaboličko djelovanje, sigurnost cjepiva (incidencije nuspojava), doziranje, a u drugoj fazi kliničkog ispitivanja sigurnost i djelotvornost (imunogenost) ispituju se na većem broju ljudi tijekom nekoliko mjeseci.Treća faza kliničkog ispitivanja provodi se na velikom broju (tisuće) ispitanika i traje nekoliko godina. Utvrđuju se  interakcije s drugim lijekovima/cjepivima, odnoso procijenjuju serizici i koristi od cijepljenja, incidencija nuspojava te djelotvornost u određenim skupinama populacije.

Nakon završene treće faze kliničkog ispitivanja, cjepivo prolazi registraciju i počinje njegova široka primjena.

Sigurnost cjepiva i moguće nuspojave prate se i nakon ulaska cjepiva u široku potrošnju (tzv. faza farmakovigilancije). Dok god je cjepivo u uporabi, na svim cijepljenim osobama praćenje je trajno, odnosno nastoji se utvrditi rijetkost (učestalost) nuspojava, grupiranje, efikasnost u terenskim uvjetima te javnozdravstveni utjecaj cijepljenja (trajanje zaštite, praćenje pobola i mortaliteta od bolesti za koju je uvedeno cijepljenje).

 

Postupak registracije i odobravanja cjepiva također je složen i detaljan proces. Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) nadležna je za odobravanje i provjeru kvalitete svih lijekova, pa tako i cjepiva koja se nalaze na hrvatskom tržištu. Nakon svih provjera potrebnih za registraciju cjepiva, svaka serija cjepiva koja se pušta u promet podvrgava se dodatnoj kontroli agencije za lijekove u zemlji proizvodnje i HALMED-a. Posebno se prate nuspojave cijepljenja te se analizira odnos koristi i rizika cijepljenja.

 

Kako su se cjepiva razvijala kroz povijest

Od kraja 19. stoljeća znanstvenici razvijaju cjepiva paralelno s razumijevanjem i znanjem kako funkcionira imunitet. Jedan čovjek je uzeo uzde bakterija i virusa u svoje ruke, zvao se Louis Pasteur. Bio je svestran znanstvenik kojem se pripusuje uzgoj bakterije Pasteurella multocida, koja je ubijala piliće. Na temelju njegovih otkrića znanstvenici su mogli proučavati patogene bakterije ne više u našim tijelima već na hranjivim podlogama. To je dovelo do otkrića ideje atenuiranja – mikroorganizam je živ, ali oslabi da ne izaziva bolest, međutim izazove imunološku reakciju u ljudskom tijelu. Tako tijelo postane imuno na samu bolest. Pasteur je slično napravio i s antraksom, 1881. godine. Antraks ili „ugljena groznica“ je zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Bacillus anthracis. Bakterija je iznimno otporna jer može stvoriti spore, oblik života koji preživljava visoke temperature, sušenje i nepovoljne vanjske okolnosti.

Nakon što liječniku i veterinaru Toussaintu to nije uspjelo, Pasteur i suradnici Chamberland i Roux uspjeli su oslabiti bakteriju koristeći toplinu. Tako uzgojena bakterija dovele je do pronalaska cjepiva. Pasteur se 1885. pozabavio nečim po čemu će biti najpoznatiji. Intrigirala ga je bjesnoća. Podsjetimo se, kod bjesnoće se radi o virusu i njega nije bilo moguće uzgojiti na hranjivim podlogama. Prvo je dokazao kako se virus, premda ga nisu mogli vidjeti, nalazi ne samo u slini životinja i oboljelih već i u živčanom sustavu.

 

Počeo je raditi pasaže, prenosio je virus s životinje na životinju daleko brže nego u prirodnom ciklusu, sve dok jednom virus nije pokleknuo. Koristio je zečeve jer je s njima bilo manje rizično raditi.I prije nego smo znali kako izgleda virus bjesnoće, on je bio konačno oslabljen. Bjesnoća je i danas smrtonosna bolest i jedini pravi način njeziong širenja je cijepljenje ljudi i životinja.

Albert Calmette i Camille Guérin, dva francuska istraživača radila su na Pasteurovom Institutu i ostala su upisana u povijest medicine po BCG soju, prvom cjepivu protiv tuberkuloze.

Početkom 20. stoljeća dodijeljena je i prva Nobelova nagrada za medicinu (1901., imunologu Emilu von Behringu) za pronalazak seruma protiv difterije i tetanusa. Uslijedile su godine pronalaska različitih cjepiva koja su značajno smanjila smrtnost. Godine 1936. Thomas Francis i Thomas Magill razvili su prvo inaktivirano cjepivo protiv gripe. Nakon drugog svjetskog rata nastala je prava eksplozija proučavanja virusa. Maurice Hilleman izolirao je virus zaušnjaka (mumpsa) kad je oboljela njegova kći., 1954. godine iz krvi jedanaestogodišnjaka izoliran je „divlji“ virus ospica (morbila). U SAD-u je 1964. godine zavladala epidemija rubeole. Žrtve ovog virusa su i nerođena djeca. Rubeola je zbog toga veoma opasan virus za trudnice.

Razvoj znanosti omogućio je razvoj kombiniranih cjepiva, potom oralnih cjepiva, rekombiniranih, polisaharidnih konjugiranih, a velika brzina u njihovom razvoju pospješila je i okončala zauvijek borbu protiv određenih zaraznih bolesti (boginje, dječja paraliza). Budućnost cjepiva su kombinirana cjepiva. Primjerice 6-komponentno kombinirano cjepivo tzv. “6u1” pruža zaštitu od 6 bolesti (difterije, tetanusa, hripavca, hepatitisa B, poliomijelitisa, haemophilusa influenzae tip b) u samo jednoj injekciji.

 

Sve komponente u jednoj dozi cjepiva jednako su djelotvorne u kombinaciji kao i kada se daju pojedinačno, a dijete se izlaže manjem broju uboda, smanjuje se broj odlazaka u pedijatrijsku ambulantu, što je prihvatljivije i roditeljima te je tjeskoba (trauma) djeteta od cijepljenja značajno manja. Proizvođači cjepiva uz to što traže nova, unaprijeđuju i postojeća cjepiva. Budućnost su kombinirana cjepiva koja uzrukuju manje nuspojava, jer je iznad svega cilj zdravlje i dobrobit djece, odraslih i cijele zajednice.

Cjepiva pobuđuju naš imunološki sustav i štite protiv zaraznih bolesti koje mogu izazvati epidemije, ako za njih ne postoji efikasan lijek ili izazivaju teže komplikacije.

Cijepljenje je i najučinkovitiji način zaštite od gripe, a proglašeno je najučinkovitijom preventivnom intervencijom u medicini, kako sa zdravstvenog tako i s ekonomskog aspekta.

 

Što nas čeka u budućnosti

Postojeća cjepiva i nadalje se poboljšavaju kako bi bila još sigurnija, učinkovitija te dostupnija. Također se razvijaju cjepiva protiv zaraznih bolesti koje često prolaze nezamjetno i ostavljaju posljedice za koje ne postoji adekvatno liječenje. Rješavanjem brojnih tehničkih prepreka, u proizvodnji, pitanja zakonodavstva, isplativosti, komercijalizacije cjepiva, možemo očekivati i cjepiva protiv spolno prenosivih infekcija (HIV-a, CMV-a, Chlamydiae trachomatis, HSV-a i dr.), bolesti koje prenose vektori (malarija, dengue, Lyme borelioza i dr.), respiratornih bolesti (SARS; Streptococcus pyogenes gr. A i B i dr. ), crijevnih zaraza i cjepiva za liječenje karcinoma.

Globalni pristup protiv COVID-19

Trenutačno je pažnja usmjerena prema novoj globalnoj opasnosti – koronavirusu.

– U razdoblju u kojem se svijet suočava s neviđenom svjetskom zdravstvenom krizom, jasno je da niti jedna kompanija ne može samostalno odgovoriti na trenutne izazove – rekao je Paul Hudson, izvršni direktor tvrtke Sanofi uoči početka suradnje s tvrtkom GSK. Dva najveća svjetska proizvođača cjepiva udružila su snage i pokrenula razvoj prilagođenog rekombinantnog cjepiva koji bi zaštitio veći broj ljudi od COVID-19. Koristeći inovativne tehnologije ova dva svjetska giganta u proizvodnji cjepiva velike nade polažu u antigen S-protein COVID-19 koji se temelji na tehnologiji rekombinantne DNK.

Navedena tehnologija proizvodnje genetski podudarnog proteina na površini virusa i kodiranje antigena u DNK-a osnova je licenciranog rekombinantnog proizvoda protiv gripe u SAD-u kojeg Sanofi proizvodi. GSK će pridonijeti razvoju cjepiva protiv COVID-19 svojom već dokazanom adjuvantnom pandemijskom tehnologijom. Primjena adjuvansa od posebne je važnosti u pandemijskoj situaciji jer može smanjiti količinu antigena potrebnu po dozi, čime se omogućuje proizvodnja većeg broja doza cjepiva i njegova dostupnost većem broju ljudi. Kombinacija antigena na bazi proteina zajedno s adjuvantom koristi se već u brojnim cjepivima. Adjuvant se dodaje nekim cjepivima kako bi se pojačao imunološki odgovor, a pokazalo se i da stvara jači i dugotrajniji imunitet protiv infekcija, više od samog cjepiva bez adjuvanta.

 

Tvrtke planiraju započeti fazu prvu fazu kliničkih ispitivanja u drugoj polovici 2020. godine te ako ispitivanja budu uspješna i podložna regulatornim razmatranjima, cilj je da se do druge polovice 2021. godine dovrši potreban razvoj u svrhu raspoloživosti cjepiva.

 

RIJEČ STRUČNJAKA: Milivoj Jovančević, pedijatar

Dr. Jovančević je izvanredni profesor, primarijus, autor iznimno popularne knjige „Godine prve – zašto su važne“, koautor udžbenika Dječja i adolescentna psihijatrija te Pružanje pomoći obiteljima s malom djecom u kriznim situacijama. Stručni je suradnik u UNICEF-ovim programima „Prve 3 su važne“ i „Svako dijete treba obitelj“. Predsjednik je nevladine udruge „Centar dječjeg zdravlja“ unutar kojeg se provode programi zdravstvenog prosvjećivanja i primarne prevencije bolesti djece predškolske dobi. Pokretač je web aplikacije LittleDot namijenjene roditeljima koji trebaju pomoć ili savjet liječnika.

Zašto je cijepljenje važno?

Cjepiva imaju zadaću spriječiti nastanak bolesti. Riječ je o bolestima koje mogu ugroziti život ili uzrokovati doživotne posljedice. Zahvaljujući cjepivima s nekim zaraznim bolestima se više ne susrećemo, katkada zbog toga što je uzročnik nestao, a najčešće zbog toga što smo gotovo svi cijepljeni. Nažalost, u nerazvijenim zemljama i u državama gdje je cijepljenje nedostatno ovih bolesti ima. Treba istaknuti da nas neka cjepiva štite putem borbe imunosnog sustava protiv uzročnika bolesti (bakterija, virus). Kasnije, u slučaju zaraze, naš organizam prepoznaje uzročnika i eliminira ga prije nego nastane bolest. No neka cjepiva nas štite na drugi način, naš imunosni sustav prepoznaje i blokira toksine (otrove) koje neke bakterije izlučuju i koji nas životno ugrožavaju. To je primjerice cjepivo protiv difterije i protiv tetanusa. Treba naglasiti da su u okolišu uzročnici ovih bolesti stalno prisutni te da se cijepljenjem većeg broja ljudi neće dogoditi njihov nestanak.

Koje vrste cjepiva postoje, koje su prednosti kombiniranih cjepiva?

Načelno postoje dvije vrste cjepiva, živa i neživa. Kod živih cjepiva (u pravilu je riječ o virusnim cjepivima) uzročnik je oslabljen do te mjere da ne može naškoditi zdravoj osobi no još uvijek može potaknuti imunosni sustav i stvoriti zaštitu. Kod neživih cjepiva u organizam se unose djelići uzročnika (par molekula) koji također potiču razvoj imunosti i zaštite. Danas se u pravilu koriste kombinirana cjepiva (većina cjepiva u redovitom programu imunizacije). Njihova je prednost što se s manjim brojem uboda postiže jednaka učinkovitost zaštite i povećava suradljivost roditelja, a time su i veći izgledi da procijepljenost populacije bude na željenoj razini.

Zašto je važno ne odgađati cijepljenje?

Neke bolesti, ako obole djeca najmlađih dobnih skupina (dojenačka dob) uzrokuju teške i po život opasne oblike. Tako primjerice hripavac u ranoj dobi predstavlja iznimno tešku i rizičnu bolest, dok u kasnijoj dobi i u odraslih može biti vrlo neugodna, ali ne više i ugrožavajuća bolest. Stoga je iznimno važno da se obave cijepljenja u prvoj godini života, riječ je o primovakcinaciji protiv difterije, tetanusa, hripavca, hemofilusa influence tip B, dječje paralize i hepatitisa B (u dobi od 2, 4 i 6 mjeseci) te protiv ospica, rubeole i mumpsa (jedna doza s navršenih 12 mjeseci). Čak i u trenutnoj situaciji epidemije COVID-19 naglašene su poruke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Kriznog stožera Ministarstva zdravstva da se cijepljenje djece navedene dobi obavlja bez odgode.

Postoji li kontraindikacija za cijepljenje?

Privremena kontraindikacija za cijepljenje je izraženija akutna zarazna bolest; čim ona prođe dijete se može cijepiti. Dugotrajnija kontraindikacija je vrlo rijetka i u pravilu se nalazi kod oboljenja imunosnog sustava te u teškim i progresivnim i nestabilnim neurološkim bolestima. Prijevremeno rođenje ne predstavlja prepreku za cijepljenje, djeca se trebaju cijepiti kao da su rođena na termin – bez odgađanja. Katkada se cijepljenje ne može obaviti zbog alergije na neki od sastojaka cjepiva. Najčešće je riječ o jakim alergijama na jaja, te se cjepiva koja se proizvode na jajima, iako su gotovo u potpunosti pročišćena od bjelančevina jaja, ne primjenjuju. Rijetka cjepiva se ne smiju primjenjivati u trudnoći, većina ih se može – čak se sve češće primjenjuju kako bi se zaštitila majka i novorođeno dijete. Zaštitna antitijela koja dobije od majke štite dijete do vremena kada ono treba biti cijepljeno i početka stvaranja vlastitih antitijela.

Zašto je važno da se cijepe svi oni koji mogu? Što je imunitet krda?

Imunitet krda je termin koji nije previše popularan u javnosti, iako je etabliran u stručnoj literaturi anglosaksonskih izvora (“heard immunity). Stoga je primjerenije koristiti pojam kolektivne imunosti. Temelj zaštite putem kolektivnog imuniteta je u tome da velika većina populacije (u pravilu preko 90%) ne može oboljeti zbog toga što posjeduju zaštitna antitijela. Njih se može steći prebolijevanjem ili cijepljenjem. Kada uzročnik (najčešće je riječ o virusu, ali to vrijedi i za neke bakterije) dospije u populaciju on se naprosto ne može širiti; kada prijeđe na drugog čovjeka njegov imunosni sustav ga uništi i priječi daljnje njegovo širenje. Zbog toga je važno da se cijepe svi oni koji to mogu kako bi se postigla visoka razina imunosti u populaciji. Treba imati na umu da se neke osobe ne mogu cijepiti, bilo zbog drugih bolesti, bilo zbog dobi (npr. cjepivo protiv ospica, rubeole i mumpsa se primjenjuje nakon navršenih 12 mjeseci, znači oko 35.000 djece u Hrvatskoj nije zaštićeno, ali ih može zaštititi kolektivna imunost).

MOĆNO ORUŽJE PROTIV GRIPE

Svake zime, bez izuzetka, dolazi nam gripa, koja je suprotno očekivanjima, teška i opasna bolest nerijetko praćena brojnim komplikacijama. Upala pluća je vrlo česta, teška, a nerijetko i pogibeljna komplikacija. Komplikacije su najčešće i najteže u starijih ljudi s kroničnim bolestima. Gripa je izuzetno zarazna bolest uzrokovana virusom gripe koji se kontinuirano genetski mijenja, što mu omogućuje da iznova uzrokuje bolest.

Osim toga, virusi gripe koji masovno cirkuliraju među ljudima odlično su se prilagodili prijenosu uobičajenim socijalnim kontaktom što rezultira velikim brojem oboljelih svake sezone tj. pojavom sezonskih epidemija. U Hrvatskoj u prosjeku oboli 30.000 do 200.000 osoba na godinu, a 100 do 300 osoba godišnje umre od gripe.

 

No, gripa se može uspješno spriječiti cijepljenjem. Cjepivo sadrži proteine s površine virusa gripe koji potiču imunološki sustav na stvaranje zaštitnih proteina (protutijela). U slučaju kontakta s virusom unaprijed stvorena protutijela onemogućit će daljnju aktivnost virusa i spriječiti razvoj bolesti i širenje infekcije na druge ljude.

Cijepljenje protiv gripe je važno jer:

✓ smanjuje mogućnost obolijevanja od gripe koja je sama po sebi iscrpljujuća bolest

✓ smanjuje rizik od aktivacije i komplikacija postojeće kronične bolesti (astme, dijabetesa, srčanih bolesti i drugo)

✓ smanjuje rizik hospitalizacija zbog upale pluća

✓ smanjuje mogućnost prijenosa bolesti na ljude koji nas okružuju

Zbog stalnih mutacija virusa gripe svake godine proizvodi se novo cjepivo s izmijenjenim sastavom djelatne tvari. Svjetska zdravstvena organizacija svake godine donosi preporuku za sastav cjepiva na temelju praćenja promjena virusa, odnosno informacija koje zaprima od 115 nacionalnih centara za influencu uključujući i hrvatski Nacionalni centar za influencu.

Kada se treba cijepiti

Upravo zbog stalnih promjena virusa gripe i novog sastava cjepiva za svaku godinu, cijepiti se treba redovito svake godine. Provodi se svake sezone u razdoblju od listopada do kraja siječnja u ordinacijama izabranog liječnika opće/obiteljske medicine, pedijatrijskim ambulantama, u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) i u županijskim zavodima za javno zdravstvo.

Za stvaranje zaštite potrebno je 2 do 3 tjedna pa nije kasno za cijepljenje niti u siječnju s obzirom na to da je vrhunac sezone gripe najčešće u veljači.

Cijepljenje protiv gripe se preporučuje svima, a posebno rizičnim skupinama

Cjepivo je sigurno, a za ugroženu populaciju i besplatno. Cijepiti se mogu i trebaju svi koji žele izbjeći gripu i komplikacije. Preporučljivo je i korisno cijepiti trudnice i malu djecu.Osobe s povećanim rizikom od nastanka komplikacija ili bliskim kontaktima rizičnih skupina svakako se trebaju cijepiti, a to su prema preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo:

✓ osobe starije od 65 godina,

✓ sve osobe (strije od 6 mjeseci) s kroničnim bolestima srca i pluća, uključujući astmu, cističnu fibrozu, bronhopulmonalnu displaziju i prirođenim srčanim greškama;

✓ osobe s metaboličkim bolestima, uključujući dijabetes,

✓ osobe svih životnih dobi (starije od 6 mjeseci) s anemijom ili hemoglobinopatijom,

✓ osobe s oslabljenim imunološkim sustavom (zbog bolesti ili lijekova), uključujući i HIV pozitivne osobe,

✓ djeca starija od 6 mjeseci i adolescenti koji su pod dugotrajnom terapijom aspirinom zbog rizika od akutnog oštećenja jetre i mozga nakon infekcije virusom gripe (Reyeov sindrom),

✓ osobe koje su profesionalno ili privatno u kontaktu s osobama koje pripadaju rizičnim skupinama te im lako mogu prenijeti infekciju,

✓ roditelji i druge osobe u bliskom kontaktu s djecom mlađom od 6 mjeseci jer se ona ne mogu cijepiti protiv gripe,

✓ zdravstveni djelatnici,

✓ štićenici domova za starije osobe te institucija za njegu kroničnih bolesnika (bez obzira na dob, uključujući i djecu),

✓ trudnice.

Cropped shot of seniors enjoying life in a retirement home

GETTY IMAGES

Cijepljenje protiv gripe se preporučuje svima, a posebno rizičnim skupinama.

 

Cijepljenje protiv gripe je najučinkovitiji način prevencije gripe. Prosječna učinkovitost cjepiva kod zdravih, mladih osoba je 80 posto. Cjepivo protiv gripe nije 100 posto učinkovito jer je virus gripe ima sposobnost neprekidnog mijenjanja. Učinkovitost je smanjena kod djece mlađe od 5 godina zbog nezrelosti imunološkog sustava i kod osoba starijih od 60 godina zbog starenja imunološkog sustava koji nije u mogućnosti stvoriti odgovarajuću zaštitu na nove uzročnike bolesti. U slučaju nepodudarnosti cirkulirajućih sojeva i sojeva uključenih u cjepivo, učinak se može smanjiti i kod zdravih, mladih osoba. Međutim, bez obzira na navedena ograničenja, cijepljenje značajno smanjuje mogućnost komplikacija i smrti zbog gripe. Osim toga u primjeni je i adjuvantirano cjepivo protiv gripe koje potiče stvaranje boljeg imunološkog odgovora. Iskustva su pokazala da je učinkovitost cijepljenja veća kod osoba koje se redovito cijepe svake godine.

Powered by