Mnogi drevni spisi upućuju na zaključak kako starimo sve brže, to jest da su u prošlosti ljudi živjeli puno duže i da su bili veći rastom. Naše tijelo je sačinjeno od bilijuna stanica.
Znanost je dokazala kako se svaka najmanja stanica u našem tijelu, uključujući i stanice koštane srži, potpuno regeneriraju u ciklusu od sedam godina. To znači da svakih sedam godina mi imamo potpuno novo tijelo, pa ipak ono izgledom i funkcijama stari. To znači da nove stanice koje se stvaraju iz nekog razloga imaju drukčiju kvalitetu.
Što je uistinu starenje?
Kako bi shvatili starenje, potrebno je shvatiti kako je sve što postoji u svemiru tvar ili materija koju na okupu i u funkciji drži sila ili život. Kada nema života, tvar propada. Tijelo nije ništa drugo nego tvar. Život je, s druge strane, energija. Ona pak djeluje u okvirima obrazaca koji su joj zadani genetskim kodom te našim mislima i uvjerenjima. Baš kao što su snovi izraz razmišljanja, tako je i tijelo ekspresija misli. Ako imate lijepe, vedre i mladenačke misli one će sugerirati svakoj stanici tijela da se oblikuju sukladno s njima. Stoga, ako uspijemo ovladati našim mislima da slijede naše želje, tijelo će slijediti njihove okvire koliko mu je dopušteno. Ovladavanjem mislima i energijom unutar naših tijela, te suradnjom s višim bićima koja nam mogu pružiti pomoć i znanje, mi možemo promijeniti naš genetski materijal, te stoga postaviti nove obrasce djelovanja energije koja struji našim bićem.
Umna ograničenja postaju i fizička
Uvjetovani smo misliti kako u određenoj životnoj dobi možemo očekivati određene poremećaje kao što su povišeni kolesterol, srčana oboljenja, gubitak memorije, povećana prostata itd. Tako sami diktiramo tijelu obrasce koji energiju usmjeravaju prema nastanku bolesti i poremećaja koje svjesno ili podsvjesno očekujemo. U biti smo uhvaćeni u dobnu zamku kolektivne svijesti jer od samog trenutka našeg rođenja, svijet u nama učvršćuje poimanje određene dobi. Od rođenja smo uvjetovani time gdje nam je pozicija na kronološkoj karti te pretpostavkom našeg životnog vijeka.
Za neistreniran um časopisi o zdravlju podržavaju takve obrasce svojim statistikama – ”80 posto ljudi starijih od 50 godina, pokazivalo je znakove abnormalno povećane prostate” i sl. Ova statistika na podsvjesnoj razini učvršćuje spoznaju da će se problem najvjerojatnije i nama pojaviti u toj dobi. Stoga, kada se muškarac približi 50-oj, njegov podsvjesni um to diktira tijelu te zaista nastupa bolest, a statistika je potvrđena. Tako se nastavlja začarani krug. Stoga je dobna zamka kronološka perspektiva dobi koja nam je nametnuta od strane okoline u kojoj živimo. To uvjetuje naš um da prihvati ovu činjenicu koju on sugerira tijelu dok ono odgovara sukladno tome. Taj cijeli proces učvršćuje stav koji društvo ima prema starenju. Drugim riječima, dob postaje izraz kolektivne svijesti čovječanstva. Zamislite da ste suočeni sa situacijom u kojoj ne bi imali pojma o svojoj kronološkoj dobi. To je slučaj u starosjedilačkim selima u Indiji koje imaju nultu razinu modernog obrazovanja. Poljoprivrednik koji obrađuje zemlju nema pojma o svom danu rođenja. Pitajte ga i on će vas pogledati s čuđenjem i promrmljati – “Moja teta kaže da je to bilo u noći punog mjeseca”. Zapaženo je da takvi ljudi ”umiru s čizmama” radeći do posljednje minute bez očiglednog propadanja njihovog zdravlja. Jednostavno mladost do posljednjeg dana.
Iz svega ovoga, nameće se zaključak kako prvenstveno trebamo gajiti mladenačke, vedre, neopterećene misli o samima sebi. To znači, ne mjeriti se nametnutim standardima svijeta u kojem živimo već graditi svježu, željenu sliku o svojem tijelu i osobnosti kakvu najviše priželjkujemo! Trebamo kreirati viziju o tijelu i karakteru kakav želimo i njegovati je unutar svog uma. Naravno, treba pored unutarnjih faktora, pripaziti i na vanjske, a to su ispravna prehrana, tjelovježba i uvjeti života jer sve to direktno utječe na naše tijelo. Zapamtimo, naše misli oblikuju našu stvarnost. piše
