O vezi aluminija i Alzheimera nagađa se već neko vrijeme, no jedan znanstvenik sad tvrdi da ima dokaze Izloženost aluminiju navodno utječe na kognitivno propadanje. Profesor bioanorganske kemije Chris Exley sa Sveučilišta Keele u Velikoj Britaniji kaže da njegova istraživanja i saznanja definitivno potvrđuju ono u što se već dugo sumnja, a do sada nije bilo dovoljno dokaza – aluminij ima značajnu ulogu kod kognitivnog propadanja.
Veza između ljudskog izlaganja aluminiju i pojave Alzheimerove bolesti u kasnijim šezdesetim godinama života uočena je prije pola stoljeća, no bez konačnog dokaza.
Još uvijek nema znanstvenog konsenzusa o ulozi ovog neurotoksina na tu degenerativnu bolest mozga. No, profesor Exley je u časopisu The Jornal of Trace Elements in Medicine and Biology objasnio da čvrsta veza uistinu postoji. Po njegovom mišljenju, povezanost je nedvosmislena kod nekih, ako ne i svih slučajeva Alzheimera.
Izloženi visokim razinama
“Kada su rezultati o prisutnosti aluminija u mozgu stavljeni u kontest onoga što se već zna o aluminiju i Alzheimeru, dokazi postaju neupitni”, smatra profesor. Količina aluminija u tkivu mozga u zadnjem stadiju Alzheimera je znatno viša nego kod kontrolne dobne skupine bez znakova Alzheimera.
Velike količine aluminija nađene su i u mozgu osoba koje imaju dijagnozu ranog stadija bolesti, a koje su tijekom života bile izložene aluminiju. Osobe koje su u svojem okolišu, kućnom ili na radnom mjestu, bile izložene neuobičajeno visokim količinama aluminija, počinju pokazivati rane znakove Alzheimera već u pedesetim godinama.
Akumuliranje aluminija u mozgu
Najveće količine aluminija ikad izmjerene kod ljudi su kod osoba koje u obiteljskoj povijesti imaju osobe oboljele od Alzheimera. Razine aluminija slične su kod osoba koje imaju obiteljsku povijest te bolesti i onih koji su umrli od encefalopatije izazvane aluminijem dok su prolazili tretmane dijalize bubrega. Obiteljski Alzheimer je vrlo rijedak, javlja se u ranim tridesetim ili četrdesetim godinama, a čini svega dva do tri posto slučajeva.
Njegova osnova su genetske mutacije povezane s proteinom amiloidom beta koji je usko vezan s svim oblicima Alzheimera. Osobe s obiteljskom Alzheimerovom bolesti proizvode više tog proteina i vrlo rano obolijevaju od bolesti. Novija istraživanja pokazuju da se ove genetske predispozicije ranom Alzheimeru povezane sa akumuliranjem aluminija u tkivu mozga.
Količina se starenjem povećava
Starenje je glavni faktor rizika Alzheimera jer se količina aluminija starenjem povećava. Faktori okoliša i izloženost aluminiju na radnom mjestu rezultiraju većom količinom aluminija u organizmu.
Aluminij je prepoznat kao neurotoksin i njegovo akumuliranje u tkivu mozga doprinosi nastanku bolesti. Stoga moramo poduzeti sve mjere da smanjimo taloženje aluminija u mozgu kroz svakodnevne aktivnosti i to što ranije u životu. piše
