Moderni Metuzalemi: Stota više nije čudo! Andrija Prlić, Slavonac iz Velike Kopanice, s navršenih 105. godina najdugovječniji je Hrvat… Naš je planet Zemlja sve napučeniji. Strjelovito se množi broj stanovnika, no isto tako raste životna dob ljudi.
Drugim riječima, sve je više staraca i starica diljem meridijana i paralela koji sve kasnije umiru.
Cinici će možda zapitati žive li ti i takvi ljudi u skladu s davnom pjesmom Bijelog dugmeta. Podsjetimo se stihova: “Pazite srce, pluća, kolesterol, no sex, no drugs no rock and roll. Planine, mora, plaže, čisti zrak, da ne bi lues, psorijaza, rak… eo, eo.. al’ ja vam nisam baš za to. Mora da je strašna gnjavaža u životu, mora da je jeziva gnjavaža u životu – doživjeti stotu!”
JEZIK BROJKI
Ako ne ta pjesma, možda ih pokreće nešto drugo. Uglavnom, to je pitanje samo za sebe i te kako zanimljivo, jer činjenice pokazuju da su muškarci i žene sve stariji i stariji. I dok mjerenja vodostaja, budimo malo šaljivi, govore o tome bliži li se poplava, mjerenja koja se provode već 160 godina zorno pokazuju da kontinuirano raste životna dob na Zemlji.
Do sada se uvijek govorilo da su žene starije od muškaraca. Tako je i sada, ali ako je vjerovati istraživanjima, u skoroj budućnosti ipak će biti sve manje udovica, jer je razlika u životnoj dobi muškaraca i žena sve manja i manja. Bilo kako god, nesumnjivo je da je slavljenje stotog rođendana poseban datum. U tom sretnom trenutku stogodišnjaci, htjeli-ne htjeli, bivaju u središtu pozornosti. No, kako stvari stoje, bit će sve manjom atrakcijom široj okolini jednostavno zato što su sve manje raritet, na sve ih strane ima sve više i više. Naravno da ljudi ne mogu vječno živjeti na Zemlji, ali je životna dob sve duža i duža, tako da se već postavljaju pitanja do koje se granice može pomaknuti dob ovih modernih i onih potonjih metuzalema, koji su sve češći i sve ih je više preko sto i više godina.
Tu sad ulazi i statistika. Naime, jezik brojki na svoj način govori o trendovima dugovječnosti, uspoređujući neke čimbenike. Konkretno, prije šezdesetak godina, 1951., recimo, jedna je djevojčica imala 13 posto šanse doživjeti magični broj od stotinu godina. Sada, nakon više od pola stoljeća, lepeza se znatno raširila, tu mogućnost ima njih 25 posto, četvrtina novorođene ženske djece. Trend govori o sve starijoj i starijoj populaciji. Tako će, prema predviđanjima, daleke 2060. godine u šest od deset slučajeva biti rađane “stogodišnjakinje”. Naravno, nema eliksira vječne mladosti, ali medicina, koliko god bila kritizirana, čini svoje. Produženje života jedno je od njezinih najvećih dostignuća. Kao i način života u nekakvoj budućoj “državi blagostanja”, ma što to zapravo značilo.
Još 2002. godine Jim Oepphen sa Sveučilišta u Cambridgeu zaprepašteno je izjavio: “Već godinama govorimo kako se život neće moći produžiti više nego što je sada. I stalno smo demantirani!” To je rečeno prije nešto više od desetljeća, a kako li je tek bilo prije više od 80 godina. Još 1928. godine među tadašnjim je učenjacima vladalo uvjerenje da čovjek uglavnom neće prelaziti dob od 68 godina.
Krizi unatoč: Nema eliksira vječne mladosti, ali medicina, koliko god bila kritizirana, čini svoje…
DOBA REKORDA
Nakon toga su se procjene mijenjale iz razdoblja u razdoblje, promjena na promjenu dovela je do toga da je 1980. godine UN objavio da je krov dugovječnosti vezan uz prosječnih 80 godina.
Kao što se postavljaju novi rekordi u atletici, tako je to i sa životnom dobi. Dvadeset godina nakon te poruke, stigla je nova, koja je podigla letvicu na čak 85 godina. Uglavnom, trend je takav da posljednjih 160 godina, sve do naših dana, životna dob čovjeka biva sve duža i duža. Ritam je prosječno kao kamate s nekog bankarskog računa – raste po višoj “stopi” svaka tri mjeseca. No je li taj trend (ne)zaustavljiv, pitanje je koje lebdi u zraku. Konkretno, pitanje je koliko će trajati takvo kontinuirano produžavanje ljudskog života. The British Medical Journal o tome je objavio neka saznanja. Primjerice, John Appleby, šef tima ekonomista na King’s Fuondu u Londonu, svjestan je prethodnih promašenih prognoza o tome koliko će se živjeti na Zemlji, ali sad prihvaća tezu da će ljudski život biti sve duži i duži. Zbog toga je podsjetio da će vrijeme za odlazak u mirovinu nužno biti pomaknuto na stariju dob. S druge strane, konstatirao je da će, kako se život bude produžavao, žene nastojati na svijet donosti sve manje i manje djece. Zbog toga poručuje da, kada je riječ o iskorištavanju rezervi prirodnih resursa, “nema potrebe za veliko uznemiravanje”.
Međutim, Appleby objašnjava da produženje života ne može biti ubrojeno među najblistavije dosege socijalne jednakosti. O tome koliko ćemo živjeti, još će, naime, u dobrom dijelu ovisiti i od socijalnog statusa. Taj znanstvenik pritom je podijelio britansko stanovništvo u pet kategorija, podsjetivši da je 2003. godine predviđanje životne dobi ženama u “prvoj klasi” bilo 80 godina. Iz perspektive najniže klase to je djelovalo znatno kraće, tim se ženama životna dob određivala na 68,6 godina. Ima tu razlika po zemljama. Tako je, recimo, veći broj država registrirao predviđanja o produženoj životnoj dobi, ali su, primjerice, Bjelorusija, Lesoto, Ukrajina i Zimbabve nazadovali, i to uglavnom zbog pojave AIDS-a.
PET KATEGORIJA
Povećana očekivanja oko produženja životne dobi samo su djelomično vezana uz ponašanje ljudi u njihovoj svakodnevici te uz prehranu, kao i uz medicinu, koja pod kontrolom drži razne bolesti karakteristične za treću životnu dob. Tu je, naravno, i faktor smanjenja smrtnosti djece, što također treba uzeti u obzir. “Od 1970. godine do danas”, podsjeća Appleby, “broj djece koja su umrla do pete godine života smanjio se za 60 posto!”
Što se tiče konkretnog i ovdje spomenutog britanskog ispitivanja prema životnoj dobi spolova, ponovimo da trendovi najavljuju da će biti sve manje udovica. Nekad su žene prosječno bile dugovječnije od muškaraca, no sada se ta prednost polako smanjuje. U Velikoj Britaniji je tako daleke 1967. godine razlika između dobi žena i muškaraca bila 6,3 godine u korist žena. Sada je ta razlika 4,1 godinu, a smanjenje razmaka pritom se nastavlja. Budućnost je dakle već počela – s dužim životnim vijekom. Zvuči utješno, s obzirom na to da smo na udaru sveopće krize i recesije… piše
