DOM SMRTI ‘Umrlo je 12 korisnika, karantena nikad nije proglašena, a za vrijeme izolacije djelatnica doma je šišala štićenike po ustanovi’
Dom za starije mjesto je od kojeg Koprivničanci danas okreću glavu. Onaj tko ne mora, najradije zaobilazi zgradu socijalno ugodne arhitekture iz 1991. godine. Tu privilegiju nemaju i susjedi iz obiteljskih kuća uokolo. Vesela starčad, dječje uvijek nasmijana, živahno bi im u prolazu mahnula na pozdrav s prozora.
Danas ne znaju tko je od njih živ, a tko je među 12 umrlih od koronavirusa u zadnjih mjesec dana. Dom za starije i nemoćne u Koprivnici epicentar je koronazaraze. Poslije Doma u Splitu, pandemija je ovdje uzela najviše života. Dvanaest nesretnika podleglih opakoj bolesti, preživjeli su dva rata, živjeli u dvije države, režije istom korisniku plaćali s nekoliko različitih valuta. Domaće su zadaće pisali kredom na pločicama, radili na pisaćim strojevima, a u starosti praunucima Viberom čestitali Božić. Sve su preživjeli, korona ih je ubila. U staračkom domu koji je kao potencijalno žarište trebao biti sigurniji nego vlastiti dom. E pa, ovaj u Koprivnici, to nije. Od 270 korisnika i 74 zaposlenih, od smrtonosnog je virusa oboljelo 57 osoba. I nije gotovo.
Dok broj zaraženih u drugim sredinama jenjava, koprivnički Dom i dalje broji zaražene. Krajem tjedna bolesno je bilo 34 štićenika i osam zaposlenih. Nova oboljenja gotovo su svakodnevna. Jedina osoba oboljela od Covida-19 u petak, 15. svibnja, bila je kontakt domskog pacijenata. Jedna je osoba umrla tog dana. U četvrtak je bio jedan novozaražen, u srijedu jedan umrli, u utorak četvero zaraženih, u nedjelju troje mrtvih, subota jedna oboljela, petak, 8. svibnja šestero zaraženih… Svih 88 oboljelih u županiji, posredno je ili neposredno, vjeruje se, zaraženo preko Doma.
Nesnalaženje odgovornih
U međuvremenu na adrese medija sve češća stižu pisma o stanju u Domu. Pisma su anonimna, ali jedno potvrđuju drugo. Svi pišu o nesnalaženju odgovornih u Domu pa onda i zaposlenih da odgovore na krizu. Već je prvi slučaj sa sobom donio kontroverzu. Virus je u Dom službeno ušao 9. travnja, kad je u koprivničkoj bolnici bio gotov nalaz testirane štićenice Doma. Test je bio pozitivan. Istoga dana je i kuhar iz Doma dobio rezultate da je pozitivan na Covid-19. Kuhar je donio zarazu u Dom. Iako je čovjek koji je kuhao i dijelio hranu štićenicima, tjedan dana prije potvrde bolesti završio na bolovanju, a istoga je dana i štićenica dobila povišenu temperaturu, nitko njihovo stanje nije povezao s Covidom-19. U istom je trenutku stanje u splitskom Domu bilo kritično.
Dok su Capak, Božinović, dr. Alemka Markotić, političari i mediji upozoravali na domove kao tempirane bombe, u jednokrevetnoj sobi Doma u Koprivnici ležala je starica s povišenom temperaturom i tri dana primala antibiotsku terapiju. Ni u bolnici, kamo su je prevezli četvrti dan infekcije, nije bilo sumnje na Covid-19. Smještena je na Odjel pulmologije, gdje je provela još nekoliko dana, sve dok rezultat njezina testa nije bio pozitivan. Je li i koga zarazila na odjelu, službeno se ne zna. Ali se zna da je s tog odjela, iz kreveta do njezina, smrt “došla” u Pitomaču. Covidu-19 podlegao je Martin Barčan, vitalan čovjek od 69 godina. Bio je sportaš, koji je u životu pio tek jednu tableticu dnevno zbog povišenog tlaka.
Zarazila se i Martinova supruga Katica. Koronu je u njihov dom donijela stara tetka, o kojoj su se brinuli, a koju su s koprivničke pulmologije poslali k njima, na kućnu njegu. Nitko im nije rekao da je njezina cimerica u sobi bila i starica iz Doma za starije, zaražena koronavirusom. Martin Barčan za manje je od mjesec i pol dana bio mrtav. Supruga Katica, još uvijek na popisu oboljelih, je shrvana.
– Tragedija me snašla s mjesta s kojim nemam nikakve veze, u kojemu nikad nismo bili, ni Martin ni ja. Iz koprivničkog Doma za umirovljenike – neutješna je Katica.
Kći Mihaela dodatno proziva i bolnicu u Virovitici za očevu smrt.
– Dvaput su ga vraćali bez infuzije i micali se od njega kao da je gubav. Ipak, da je u koprivničkom Domu, odakle je sve krenulo prema ocu, bilo više inicijative i odgovornosti, vjerojatno bi sve bilo drugačije – potresena je.
Mjestom gdje je posredno započela agonija i smrt Martina Barčana, u to je vrijeme ravnala Vesna Križan. Ravnateljica Križan je 9. travnja za Jutarnji list izjavila da je skrb u Domu na najvišem nivou. Tog je dana oboljela prva štićenica iz Doma.
– Zaražena starica primala je antibiotike, nije izlazila ni družila se pretjerano – uvjeravala je ravnateljica.
Njezine je riječi stvarnost uskoro demantirala. Zarazilo se mnogo onih s kojima se družila na hodniku Doma. Ravnateljica je savjesti i odgovornosti štićenika prepustila odluku da ne izlaze na hodnik. Oni su, pak, onako uplašeni, radije na hodniku razgovarali sa susjedima, nego sami u sobi zamišljali strahote Covida-19. Broj zaraženih iz dana u dan bio je sve veći. Štićenika i zaposlenih.
Paralelno je bilo i sve više kritika na račun koprivničkog Doma. Kritičari su medijima, među ostalim, pisali kako jedna od zaposlenica, krizi usprkos, svakodnevno frizira korisnike po sobama, da korisnici s prizemlja kroz terasu izlaze iz Doma i da ima više desetaka štićenika s blažim simptomima koji nisu bili testirani, a što se kasnije pokazalo i točnim.
Zadnje pismo objavljeno je i u središnjem Dnevniku HRT-a. Sin koji je ovih dana pokopao majku, korisnicu Doma koju nije vidio od kraja veljače, tvrdi da su se “dok posjeti nisu bili dozvoljeni, zaposlenici u Domu slobodno kretali, iako se zna da je virus u Dom donijelo upravo osoblje”.
Bešćutna čudovišta
– Normalno su hodali uokolo i mojoj majci u sobu donijeli virus od kojeg je umrla – rekao je u četvrtak za Dnevnik ogorčeni sin pa pozvao DORH da se uključi. U Dom nikad, pa ni sad nakon 12. smrti, nije uvedena karantena.
Vesna Križan u međuvremenu je podnijela ostavku. Nakon objave ostavke, koja je odmah i prihvaćena, za Jutarnji je tada odgovorila.
– Djelatnici su požrtvovni i odgovorni, a sve nas se prikazuje kao bešćutna čudovišta.
Koprivničko-križevački župan Darko Koren kaže da je na pitanje županijskog Stožera o situaciji u Domu ravnateljica odgovorila da je sve pod kontrolom. Isto je, kaže župan, zaključeno i nadzorom Zavoda za javno zdravstvo.
Ovo nije prvi put da je bivša ravnateljica sudionica medijski eksponirane drame. Lokalno istaknuta HDZ-ovka, članica gradskog i županijskog Odbora stranke i predsjednica županijske podružnice zajednice žena HDZ-a “Katarina Zrinski”, javno je prozvana zbog potpisivanja “nemoralnog ugovora s dementnom staricom”.
Đurđica Vojvodić, “žena koja se zbog staračke demencije ne snalazi u vremnu i prostoru”, kako ju je službeno opisao Centar za socijalnu skrb, darovala je Križanovima stan u zamjenu za doživotno uzdržavanje. Stan je na elitnoj zagrebačkoj lokaciji, u samom središtu grada, Ulici kneza Višeslava br. 4. Vesna Križan je dobila i punomoć na staričinu mirovinu.
Ugovor o uzdržavanju potpisan je 28. studenog 2008. godine, a Đurđica se već tri dana kasnije, 1. prosinca, uselila u koprivnički Dom za starije i nemoćne. O smještaju u ustanovu odlučivalo je posebno Povjerenstvo, čija je članica bila i – Vesna Križan.
Na mjesto u ovom, jedinom državnom Domu u županiji, a kao takvom i najjeftinijem, uobičajeno se čeka i po osam godina. Ugovorom su se Križanovi obvezali plaćati starici dom, osigurati joj liječenje i lijekove, posjećivati je i pokopati o svom trošku. Đurđica umire pet godina kasnije.
Kremaciju su Križanovi platili, na polaganju urne nisu bili. Ni mjesec dana poslije, upisuju se kao vlasnici 2,5-sobnog stana, prije pandemije vrijednog oko milijun kuna. Đurđica Vojvodić do smještaja u Dom živjela je u kući u Varaždinskim Toplicama, a stan je ugovorom o zaštićenom najmoprimstvu prepustila bratu, Aleksandru Vasiljeviću.
Po upisu vlasništva, Križanovi sudski traže njegovo iseljenje. Tužbu su izgubili. Potom Vasiljević tuži njih zbog “nemoralnog ugovora” potpisanog s njegovom sestrom, ali i on gubi. Na prvom ročištu 2013. godine u korist, tad već svoje ravnateljice, svjedoče njezini zaposlenici u Domu. Aleksandar Vasiljević nije dočekao kraj suđenja.
Ni tri mjeseca od prvog sudskog ročišta bacio se pod vlak. Njegova kći Aleksandra Mihaljević kaže da nije mogao podnijeti suočavanje s prijetnjom izbacivanja iz stana. Sama je nastavila sudsku borbu s Križanovima i izgubila dosad na svim instancama. Predmet je danas na Vrhovnom sudu. U spornom stanu živi s dvije kćeri – od kojih jedna boluje od karcinoma – i s unukom. Aleksandra Mihaljević nakon otkrivanja afere za Podravski list je izjavila da nema pojma kako je Vesna Križan uopće došla do njezine tete. Ova je, pak, na sudu tvrdila da su bile prijateljice. Aleksandra je uvjerena da laže.
– Moj tata se sa sestrom čuo svaki dan, a onda je najednom telefon u kući u Varaždinskim Toplicama, u kojoj je živjela, bio iskopčan. Četiri mjeseca nismo ni znali da je teta u Koprivnici – ispričala je Aleksandra Mihaljević Podravskom listu.
Ugovor o najmu
Rekla je da joj nije jasno zašto bi tetu trebalo uzdržavati.
– Imala je Rješenje Centra za socijalnu skrb o dodjeli doma i pokrivanju razlike između njezine mirovine i cijene – rekla je.
– Iz stana me mogu iznijeti jedino mrtvu – zaključila je priču Aleksandra. Zvali smo Vesnu Križan da ispriča svoju stranu priče, ali nam se nije javila. U vrijeme kad je ugovor došao u javnost, u Podravskom je prozvala Aleksandru Mihaljević da “u stanu koji nije njezin, bez plaćanja najamnine živi već 11 godina”.
– Tužili smo je za stanarinu i dobili spor prema kojemu mora platiti oko 380.000 kuna. To je sada predmet ovrhe – rekla je Vesna Križan. Ona negira bilo kakve nepravilnosti u vezi ugovora o uzdržavanju, dobivanja stana i smještaja Đurđice Vojvodić u Dom.
To što je u vrijeme potpisivanja Ugovora o uzdržavanju bila zaposlenica Doma (danas bi takav Ugovor bio nezakonit) ona ne smatra nemoralnim ni spornim. Praksu potpisivanja ugovora po domovima, iz Sindikata umirovljenika nazivaju “lešinarskom industrijom”, a ljude koji ih sa starcima potpisuju zovu predatorima.
Ipak, župan Darko Koren joj ništa ne zamjera: “Svoj je posao do kraja mandata obavljala savjesno i odgovorno, kako je najbolje znala. Ostavka je po meni moralan i odgovoran čin, koji nije uvjetovan političkom inicijativom ni pritiscima”, rekao je župan.
On smatra da se situacija u Domu stabilizira i žao mu je, kaže, “što su političari pitanje epidemije iz zdravstvenog pretvorili u političko”. Ne bi ga, kaže, iznenadilo da “uskoro objave da je virus član HDZ-a”.
Dom sada ima povjerenicu, Vesna Križan iz Doma je otišla u mirovinu. Piše
