Je li moguće da za smrt šestero starijih i nemoćnih ljudi koji su doslovno izgorjeli u domu za starije i nemoćne u selu Andraševac kod Oroslavja neće biti odgovoran baš nitko iz sustava koji je zadužen za organizaciju socijalne skrbi i kontrolu njene provedbe? Hoće li se i nakon te nezapamćene tragedije sustav pozabaviti isključivo vlasnicom doma koja nije imala dozvolu za smještaj štićenika u pomoćnom objektu koji se zapalio?
Čini se da hoće. Jer jedino o čemu se nakon tragedije počelo razgovarati jest to da cijeli sustav skrbi o starijima i nemoćnima ne funkcionira i zato treba mijenjati zakon i pravilnik.
Očito je da treba. No, može li loš zakon biti opravdanje za to što brigu o starijima i nemoćnima preuzimaju obitelji i domovi koji za to nemaju dozvolu? Pa i sada je jasno da se ni jedna djelatnost ne smije obavljati ilegalno, pa tako ni ova. A ako netko nezakonito pruža uslugu i za to ubire novac, treba ga zaustaviti i kazniti. No, da bi se nekoga tko ne radi po zakonu u tome zaustavilo, mora ga se uhvatiti i pokrenuti odgovarajući postupak. Došli smo do inspekcija koje postoje zato da bi kontrolirale one koji su na tržištu, da bi provjeravale imaju li dozvole za posao koji obavljaju, a ako ih imaju, obavljaju li ga kako treba.
Postoje ljudi s imenom i prezimenom u čijem je opisu posla da makar jednom posjete dom “Zelena oaza” u Andraševcu. Da su samo jednom kročili u njega, vidjeli bi da su stari i nemoćni smješteni u kuću koja nije adekvatna, a da su obratili još malo pažnje na to kako se radi u domu, sigurno bi saznali da su ti ljudi preko noći sami, bez ikoga koga bi, ako zatreba, mogli pozvati i tko bi im pružio pomoć.
Postoje ljudi koji nisu radili posao za koji su plaćeni, a da su ga radili, šestero nemoćnih ljudi ne bi doslovno izgorjelo. A iznad tih ljudi u hijerarhiji postoje imena i prezimena onih čija je odgovornost organizacija inspekcijskih službi, oni koji trebaju voditi brigu o tome da su im inspektori stalno na terenu i da rade svoj posao.
Na kraju je politička odgovornost. Ako su u Ministarstvu odmah nakon nesreće znali da oko 700 ustanova takvog tipa neadekvatno skrbi o starijim osobama, znali su i to da moraju nešto poduzeti. Piše
