Nadohvat ruke

981

Evo u čemu je tajna sretnih ljudi. Tko ne bi želio imati sreće? Ljudi kucaju u drvo još od vremena kad se vjerovalo da sreću donose bogovi drveća i šume, no znanstvenici su dokazali da sreću imaju oni koji prihvate tri jednostavna principa. Ne bi li ispitali zašto neki imaju sreće, a drugi nikako do nje, znanstvenik s britanskog Sveučilišta Hertfordshire je dao oglas tražeći one koji smatraju da pripadaju jednoj i drugoj grupi. Na oglas se javilo 400 muškaraca i žena u dobi od 18 do 84 godina. Kroz period od 10 godina intervjuirao ih je, tražio da vode dnevnik, odgovore na niz pitanja, ispune test inteligencije i dođu na niz testiranja u laboratoriju. Sretni ljudi, ustanovio je prof. Richard Wiseman, postali su sretni uz pomoć osnovnih principa: Iskoristivši prilike koje vide, imajući pozitivna očekivanja u životu, te uz pomoć stava da se i loša situacija može promijeniti u dobru.

1. Otvorenost uma
Promislimo sad o prilikama koje sretni znaju iskoristiti. Sretni tvrde da ih često imaju, nesretni da im nitko ni ne nudi priliku. Da bi ustanovio zašto je to tako prof. Wiesman je je svima dao novine sa zadatkom da mu kažu koliko je fotografija na stranicama. U prosjeku, nesretni su fotografije prebrojavali oko dvije minute; sretni ljudi tek par sekundi. Zašto? Jer je na drugoj stranici novina – velikim slovima – pisalo ‘Prestanite brojiti: U ovim novinama su 43 fotografije.’ Sretni su uočili poruku, nesretni uglavnom nisu. Negdje u sredini novina profesor je postavio drugu poruku ‘Prestanite brojati, recite profesoru da ste vidjeli ovu poruku i osvojili 250 USD.” I opet, nesretni ljudi poruku nisu vidjeli.

Pouka: Nesretni ne vide priliku koja im je pred nosom jer su prezauzeti tragajući za nečim drugim. Sretni ljudi vide i ono za čim ne tragaju u datom trenutku.

Ovo je samo dio priče. Mnogi sretni sudionici istraživanja uveliko se trude uvesti raznolikost u svom životu. Prije nego donesu važnu odluku jedan je uvijek mijenjao put do kuće. Drugi je opisao da je primijetio kako na zabavama uvijek priča s istim tipom ljudi. Da bi to promijenio zamislio je neku boju i pričao samo s gostima koji su nosili nešto u toj boji.

Pomaže li ovaj princip u potrazi za srećom? Zamislite da ste na plantaži jabuka. Svaki dan skupljate košaru jabuka i s vremenom je teško pronaći jabuke na mjestima na kojima ste već brali. Idete li uvijek na nova područja voćnjaka pronalaženje jabuka bit će daleko lakša. Isto je i sa srećom.

2. Sreća u nesreći
Velika je razlika i kako se sretni i nesretni nose s nesrećom. Nešto slično kao kod onih koji osvoje srebrnu ili brončanu medalju. Naime, psiholozi znaju da veću radost osjećaju sportaši koji osvoje broncu jer se usredotočuju na ono što se dogodilo – medalja. Daleko manju sreću osjećaju oni koji osvoje srebro iako bi realno trebali biti sretniji. Oni se naime usredotočuju na ono što je moglo biti, tj. da im je za dlaku izmakla prva nagrada.

Sretni ljudi tijekom neke nesreće razmišljaju slično kao i oni koji osvoje broncu. U sklopu ispitivanja prof. Weisman ih je zamolio da zamisle da su žrtva pljačke. Pljačkaš je upao u banku i počeo pucati, jedan od metaka pogodio ih je u ruku. Nesretni ljudi uglavnom su rekli da bi bila velika nesreća naći se u banci u tom trenutku, dok su sretni bili sretni jer su ranjeni samo u ruku, a ne u glavu.

3. Naučite biti sretni – usvojite stav sretnih ljudi
Na koncu ispitivanja prof. Weisman je proveo seriju eksperimenata ispitujući može li misao i ponašanje povećati sreću. Prvo se susreo sa svakim od 400 volontera nasamo i zatražio od njih da ocjene sreću i zadovoljstvo u šest ključnih područja svog života. Zatim im je naglasio glavne principe sretnog života i pojasnio im kako mogu reagirati poput sretnih ljudi. Primjerice, kako da budu otvoreniji za prilike koje dolaze pred njih, kako razbiti rutinu, i kako se nositi s lošom srećom zamišljajući što se sve gore moglo dogoditi. Sljedeći su mjesec trebali provesti određene vježbe razmišljanja i javiti mu se na koncu zadanog perioda.

Rezultati su bili dramatični: bili su 80 posto sretniji i zadovoljniji vlastitim životom. Jedna nesretnica je rekla da je s promjenom stava – očekujući da joj se dogode dobre stvari i ne razmišljajući dugo o negativnim stvarima – nestala i njena loša sreća. Jednom prilikom je naišla na haljinu koja joj se sviđa no kad je naknadno došla da je kupi više je nije bilo. No poučena novim načinom razmišljanja nije očajavala nego je potražila i pronašla jednu koja joj se sviđa još i više. Događaji poput ovog učinili su je sretnijom osobom.

Njeno iskustvo pokazuje kako misli i ponašanje utječu na osjećaj sreće te da je sreća zapravo svima nadohvat ruke. piše