Kažu da je sreća stanje uma ?! To bi značilo da možemo biti sretni ako to hoćemo biti……
Posjećujem ustanove za starije osobe i držim predavanja o tome kako napisati oporuku, vrste oporuka, čuvanje oporuka, o ugovorima o doživotnom i ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju, o pravima starijih osoba i slične teme. U svakom, ali svakom domu, rečeno mi je da bi o pravima trebala održati predavanje osoblju koje radi u domu, što sam i obećala, ali još nisam uspjela realizirati. Nadam se da hoću………, ne ovisi o meni.
Mimo toga, često me traže neko predavanje kako biti sretan, zadovoljan s time gdje jesi i što jesi ????
Kroz ova druženja primijetila sam da su ljudi u ustanovama za starije, uglavnom nedovoljno sretni, unatoč trudu animatora, radnih terapeuta, organiziranja raznih događanja. Sve to traje par sati i onda se vrate u svoje sobe, svoje misli, prošlosti, propustima i …….
Za početak htjela bih podjeliti misli iz jedne predivne, male knjige “Priviđanja” – Richard Bach. Navest ću samo kratki citat:
– Govorio im je,
„U svakom od nas počiva moć prihvaćanja
zdravlja i bolesti,
bogatstva i siromaštva,
slobode i ropstva.
Mi odlučujemo o tome,
a ne drugi.”
Jedan mlinar reče:
„Lake su to riječi za tebe, Učitelju,
jer ti ideš putem kojim mi ne idemo,
i ne moraš mukotrpno raditi
kao mi. …………..
…………………………………………………….
I on im se obrtati,
„Ako bi čovjek rekao Bogu
da mu je najveća želja
pomoći napaćenom svijetu,
bez obzira na osobnu žrtvu, i Bog
mu odgovori govoreći
što treba uraditi, treba li on to uraditi“
„Svakako, Učitelju“ povikaše
mnogi. „Ako to Bog traži –
paklene muke za njega
trebaju biti zadovoljstvo!“
……………………………………………..
„A što bi uradili,“
Učitelj se obrati mnoštvu,
„ako bi vam Bog rekao pravo u lice:
„NAREĐUJEM TI DA BUDEŠ SRETAN U OVOM SVIJETU,
DOK GOD ŽIVIŠ.“ Što bi onda uradili?
I gomila zanijemi,
ni glasa, ni šuma se
ne ču po brdima i
dolinama gdje se skupiše.
I učitelj reče
u tišini: „Na putu osobne
sreće, naći ćemo učenje
zbog koga smo izabrali ovaj život.“
