Htjeti imati sreću

743

Kažu da je sreća stanje uma ?! To bi značilo da možemo biti sretni ako to hoćemo biti……

Posjećujem ustanove za starije osobe i držim predavanja o tome kako napisati oporuku, vrste oporuka, čuvanje oporuka, o ugovorima o doživotnom i ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju, o pravima starijih osoba i slične teme. U svakom, ali svakom domu, rečeno mi je da bi o pravima trebala održati predavanje osoblju koje radi u domu, što sam i obećala, ali još nisam uspjela realizirati. Nadam se da hoću………, ne ovisi o meni.

Mimo toga, često me traže neko predavanje kako biti sretan, zadovoljan s time gdje jesi i što jesi ????

Kroz ova druženja primijetila sam da su ljudi u ustanovama za starije, uglavnom nedovoljno sretni, unatoč trudu animatora, radnih terapeuta, organiziranja raznih događanja. Sve to traje par sati i onda se vrate u svoje sobe, svoje misli, prošlosti, propustima i …….

Za početak htjela bih podjeliti misli iz jedne predivne, male knjige  “Priviđanja” – Richard Bach. Navest ću samo kratki citat:

          – Govorio im je,

          „U svakom od nas počiva moć prihvaćanja

            zdravlja i bolesti,

            bogatstva i siromaštva,

            slobode i ropstva.

            Mi odlučujemo o tome,

            a ne drugi.”

 

Jedan mlinar reče:

„Lake su to riječi za tebe, Učitelju,

jer ti ideš putem kojim mi ne idemo,

i ne moraš mukotrpno raditi

kao mi. …………..

…………………………………………………….

           I on im se obrtati,

          „Ako bi čovjek rekao Bogu

          da mu je najveća želja

          pomoći napaćenom svijetu,

          bez obzira na osobnu žrtvu, i Bog

          mu odgovori govoreći

          što treba uraditi, treba li on to uraditi“

 

„Svakako, Učitelju“ povikaše

mnogi. „Ako to Bog traži –

paklene muke za njega

trebaju biti zadovoljstvo!“

……………………………………………..

          „A što bi uradili,“

          Učitelj se obrati mnoštvu,

          „ako bi vam Bog rekao pravo u lice:

          „NAREĐUJEM TI DA BUDEŠ SRETAN U OVOM SVIJETU,

          DOK GOD ŽIVIŠ.“ Što bi onda uradili?

 

I gomila zanijemi,

ni glasa, ni šuma se

ne ču po brdima i

dolinama gdje se skupiše.

 

          I učitelj reče

          u tišini: „Na putu osobne

          sreće, naći ćemo učenje

          zbog koga smo izabrali ovaj život.“